Vijest da je poskok ugrizao ženu kod Vrgorca dok je ovoga tjedna radila u vrtu i "smjestio" je u bolnicu, ponovno je aktivirala pitanje kako se ponašati pri susretu sa zmijama i koliko su oni potencijalno opasni za čovjeka. Naime, klimatske promjene i sve ranija zatopljenja, ranije su i izvukle zmije iz njihovih skrovišta. Nakon relativno kratke i blage zime, a potom i dugog sušnog razdoblja, što im itekako pogoduje, zmije su "živnule". U potrazi su za hranom, a počinje i parenje.
Iako svega tri vrste otrovnica obitavaju na hrvatskom tlu, svaki susret sa zmijom građanima budi strah. Telefon, stoga, često zvoni u udruzi Zmijolovac, čije je sjedište u mjestu Šumeće kod Slavonskog Broda. Šumeće je selo koje se nekada tradicionalno bavilo hvatanjem zmija za potrebe farmaceutske industrije. Udruga Zmijolovac okuplja 26 članova, no samo njih osmero, odnosno četiri tima, izlaze na teren kada ih nazovu uplašeni građani. Težak je posao obučiti nekoga da lovi zmije, ali i da ispravno prikupi sve podatke koje je kasnije potrebno dostaviti nadležnoj instituciji. Jedan je od njih Vlado Lađarević, magistar zoo tehnike.
– Kada građani naiđu na zmiju, ne znaju koga će zvati u pomoć pa najčešće traže rješenje na internetu i tako nabasaju na našu udrugu. Mi smo u okolici Slavonskog Broda pa je najlakše kada zovu s našeg područja, no nas pozivaju i u Primošten. Nedavno smo baš imali takvu situaciju, poslali su nam fotografiju zmije pa smo ih barem umirili jer smo vidjeli i objasnili da nije otrovnica. Zakonom je propisano da jedinice lokalne samouprave trebaju donijeti odluku tko će na njihovom području uklanjati zmije. No, problem je što općine i gradovi često ne donesu takvu odluku – započinje zmijolovac Vlado Lađarević.
Malo je i onih koji su uopćeni ovlašteni i osposobljeni za baratanje zmijama. – Potrebno je dobiti rješenje za izvođenje zabranjenih radnji, a to su hvatanje, diranje, izmještanje zmija jer je ugrožavanje njihovih staništa zabranjeno. Djelovati smijemo tek u slučaju ugroze zdravlja ljudi, dakle ako su u blizini vrtića, škole, uvukle su se u kuću ili automobil. Rješenje izdaje Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, a nakon što izmjestimo zmiju, dužni smo napisati kompletno izvješće s GPS podacima i dostaviti ga Zavodu za zaštitu prirode pri Ministarstvu gospodarstva, kako bi ono imalo informacije o kretanju zmija – pojašnjava naš sugovornik.
VEZANI ČLANCI:
Građani znaju, dodaje, zvati policiju ili vatrogasce kada uoče zmiju u svojoj blizini, no iz udruge Zmijolovac savjetuju kako je najbolje obratiti se Centru 112. – Iako su dužni financirati uklanjanje zmija, dolazak ekipe s udaljenije lokacije povećava troškove, općine ili gradovi često se ne snalaze ili ne žele platiti, i tu nastaje problem za građane. Teret tada pada najčešće na leđa vatrogasaca koji zakonski ne bi ni smjeli odrađivati takav posao jer ili nisu za njega obučeni ili nemaju spomenuto rješenje Ministarstva. Nažalost, događa se i da zmije na kraju stradaju – dodaje Lađarević.
Više od deset intervencija odradili su ovi zmijolovci u prva četiri mjeseca 2024. godine. Hvataju i izmještaju zmije ili posipaju biljne repelente na ulaze kako bi zapriječili zmijama ulazak u prostore gdje borave ljudi. – Velik je broj naših intervencija uspješan, ali ne možemo jamčiti da ćemo ju svaki put uhvatiti jer ljudi znaju odgađati poziv pa nam se jave dan ili dva nakon što su je prvi put ugledali. Treba zvati što prije – savjetuje naš sugovornik.
VIDEO Poskok je najopasnija zmija u Hrvatskoj, evo koje su još otrovne. Ovo nemojte raditi ako vas ugrizu
Hrvatska je dom za ukupno 15 vrsta zmija pa je po tome naša zemlja među bogatijima u Europi. Njemačka, primjerice, bilježi tek sedam vrsta zmija. Tri su otrovnice na našem području – riđovka, poskok i žutokrug. – Riđovku najčešće nalazimo u Slavoniji, iako je ima i u drugim dijelovima Hrvatske. Poskoke pronalazimo na potezu od Like pa sve do južne Dalmacije, a ima ih i na zapadnom dijelu Papuka, gdje je mirnije. Žutokrug se sreće na nešto većim nadmorskim visinama, primjerice od 1000 metara, ja sam ja ugledao kod planinarskog doma Alan na Velebitu – priča nam Lađarević.
Svaki ugriz zmije preporučljivo je prijaviti liječniku. – Naime, zmije imaju veliku količinu bakterija pa ako svojim sjekutićima dovedu te bakterije u kontakt s našim krvotokom, može doći do otrovanja. Kao i zahrđali čavao što može napraviti probleme, tako može i ugriz zmije. Ako je usto i otrovnica, tada imamo još veći problem pa je nužno dobiti protuotrov – ističe.
Kazna za ometanje staništa, hvatanje, diranje i ubijanje zmija iznosi od 7.000 do 31.000 kuna za fizičke osobe, a za pravne osobe od 25.000 do 200.000 kuna. – Kao udruga, štitimo ljude, ali i životinje, djelujemo u dva smjera. Pojavnost zmija ovisi o vremenskim prilikama, a klima se promijenila, od 25 do 0 Celzijusa dođemo u danu. Kad zatopli, one krenu van, a kada zahladi, povuku se. Kako se mijenja vrijeme, tako one izlaze ili se povlače. Uvijek savjetujem građanima: kad vidite zmiju, zaobiđite ju. Ona je korisna – zaključuje Lađarević.
GALERIJA Velika izložba zmija i papiga u Zagrebu: Upoznajte najotrovniju zmiju na svijetu
Zmije u lepoj našoj zaštićenije od Hrvata.