Tradicijski običaj "Petrinjski betlemaši" ove je godine Ministarstvo kulture proglasilo zaštićenim nematerijalnim kulturnim dobrom Hrvatske. Riječ je o običaju koji se bazira na čestitarskim ophodnjama koje na Badnjak postoje i u drugim mjestima Hrvatske, no petrinjski karakterizira autohtoni dramski tekst, posebna kostimografija, scenografija i napjevi, a potječe iz sredine 19. stoljeća. Zanimljivo je i kako se običaj razvio i održao samo u jednom užem dijelu Petrinje.
Petrinjski betlemaši su skupina mladih čestitara, u dobi od završnih razreda osnovnih škola pa do sredine 20-ih godina. Uglavnom su to dječaci i mladići, no postoje stare fotografije s djevojkama u skupini. Oni na Badnjak posjećuju obitelji u svojoj okolici i izvode scenski prikaz s pjevanjem priče iz Biblije. U rukama nose stilizirane jaslice, a glavni su likovi Bog, Anđeo, Adam, Eva i Vrag, koji između dijaloga pjevaju domaće pjesme s biblijskim motivima i ostale božične narodne pjesme.
–Ophodnja i čestitanje „Petrinjskih betlemaša“ je dugotrajan običaj, a unatrag više od 150 godina sežu usmena predaja i sjećanja. Nekada su na Badnjak obilazile skupine čestitara po gradskim predjelima Majdanci, Duga ulica, Kaniža, Nova cesta, Kavrlin, a danas je sačuvan samo u Gajevoj i okolnim ulicama. Nije čudno što je u tome dijelu Petrinje običaj sačuvan jer je riječ o dijelu grada gdje je živjelo ruralno stanovništvo, a u ruralnim obiteljima običaji se bolje sačuvaju. Nekoć je svaka ulica imala svoje betlemaše, a danas je preostala tek jedna. Nadam se da će svojstvo
nematerijalnog kulturnog dobra zainteresirati mlade i trajno očuvati običaj – kazuje nam umirovljeni profesor povijest Ivan Rizmaul, koji je najzaslužniji za zaštitu "Petrinjskih betlemaša". Skupljao je godinama dokumentaciju, poslao ju Ministarstvu kulture koje je ubrzo i zaštitilo običaj.
Betlemaši svoje probe počinju oko blagdana Svete Kate, a na čestitanje po kućama kreću na Badnjak oko 17 sati i ophode kuće sve do nekih 23 sata. Ima ih od pet do sedam u skupini.
Prvi na vrata ukućana kuca anđeo uz riječi "Poslan sam na Božji dan od Boga navijestiti Kristovo narođenje, i molim da mi dopustite da dovedem svoje malo društvo, da složno zapjevamo Gloria". Nakon što anđele, Boga, Adama i Evu u kuću puste počinju zajednički napjevi i molitve dok ne dođe vrag. On tada nagovara Adama i Evu da zagrizu jabuku i tada počinje dramski tekst, s
duhovitim dijelovima, u kojem ulogu imaju i ukućani.
Sama izvedba traje 20-ak minuta, nakon čega je slijedilo darivanje betlemaša. Kako je sada manje grupa to je tekst skraćeniji kako bi se stiglo obići sve kuće.
–Nekoć su sve grupe betlemaša nastojale doći u kuću starog Gavrilovića. Njegovi su darovi bili najobilniji. I sad betlemaši uspiju "zaraditi" i do 1000 kuna svake godine, no i puno vremena ulože u pripremu – kazuje zanimljivost profesor Rizmaul.
Običaj nije prekinut ni za jednog rata, pa tako ni posljednjog Domovinskog rata kada su Petrinjci morali u progonstvo. Tih ratnih godina betlemaši su obilazili Petrinjce koji su u Sisku našli utočište.
–Najstariji pisani zapis o Petrinjskim betelmašima je iz 1922. godine, a u zapisima se spominje sredina 19. stoljeća kao najstarija usmena predaja tog običaja. Značajan je i tonski zapis iz 1938. godine kada je ovaj običaj izveden u programu Radio zagreba" – kazuje nam Rizmaul koji dodaje kako zaštita običaja znači i odbvezu njegova očuvanja.
–Tu su obvezu dobili Matica hrvatska Petrinja, Muški vokalni ansambl "Petrinjski slavulji" i Grad Petrinja, točnije Gradska četvrt Nova cesta gdje je običaj i nastao. Zajedno ćemo raditi na tome da obučavamo nove skupine Betlemaša kako taj običaj ne bi prestao – najavljuje 75- godišnji profesor Rizmaul.