Svakog ljeta ribari ubijaju stotine bjelogrlih dupina na Farskim otocima, u hajci znanoj kao "grind" koju lokalni stanovnici brane kao ukorijenjenu tradiciju.
Ta tradicija uvijek pobuđuje kritike iz inozemstva, no nikada dosad nisu one bile tako oštre kao prošlog tjedna kada je u jednom danu pobijeno 1428 dupina, toliko da su i na samom otoku počeli propitivati praksu koju aktivisti za prava životinja nazivaju okrutnom.
Snimke stotina i stotina dupina nanizanih u pijesku, neki od njih raskomadani propelerima, more crveno od krvi, šokirale su i najgorljivije pristaše tradicije i pobudile zabrinutost za ribarsku industriju.
Prvi put lokalna vlada autonomnog danskog arhipelaga najavila je da će razmotriti propise o ubijanju dupina, no zasad ne razmatra zabranu.
"Nikad nisam vidio nešto slično. Ovo je najveći ulov na Farskim otocima", rekao je Jens Mortan Rasmussen, jedan od ribara, gledajući scenu pokolja.
Klaonica na otvorenom
Ribari su navikli na kritike, no ovaj put bilo je "malo drukčije", rekao je za AFP.
"Izvoznici ribe primaju mnoštvo bijesnih telefonskih poziva svojih klijenata, a predstavnici industrije za preradu lososa sad su ustali protiv izlova dupina. Ovo je prvi put", objašnjava Rasmussen.
Meso bjelogrlih dupina i dupina konzumiraju zapravo jedino lokalni ribari, no zabrinuti su da bi vijesti o pokolju mogle uništiti njihov ugled, a gospodarstvo otoka uvelike ovisi o izvozu ribe, uključivo lososa.
Tradicionalno, Farski ili Ovčji otoci na kojima živi oko 50.000 stanovnika, love bjelogrle dupine u hajci zvanoj "grindadrap" ili jednostavno "grind."
Izvodi se tako da ribarske brodice opkole bjelogrle dupine tvoreći polukrug i navode ih u zaljev gdje se sisavci nasuču, a ribari na obali ih zakolju.
Svake godine na taj način ulove nekih 600 bjelogrlih dupina.
Braneći tradiciju, otočani ističu da to područje obiluje kitovima, dupinima i općenito morskim sisavcima i da ih je ondje više od 100.000, odnosno dva po glavi stanovnika Farskih otoka.
"To je samo klaonica na otvorenom i ne razlikuje se od zatvorenih klaonica u kojima mesari ubijaju milijune životinja diljem svijeta", objašnajva Vincent Kelner, direktor dokumentarnog filma o "grindu".
Meso tih morskih sisavaca za lokalno stanovništvo ima povijesnu važnost: da ga nije bilo, otočani ne bi opstali.
Brutalno, uvredljivo i protuzakonito
Pa ipak, 12. rujna, obim ulova šokirao je mnoge, osobito zato jer su ribari pobili izuzetno veliku "školu" (kako se nazivaju skupine) dupina.
"Broj sisavaca koji se nasukao usporio je klanje koje je trajalo mnogo dulje nego što je uobičajeno", rekao je Rasmussen.
"Kada se dupini nasuču na obalu, vrlo je teško vratiti ih u more, oni se uvijek vraćaju na obalu", objašnjava.
Kelner ističe da je to ribarimo teško palo. "Pogodilo ih je jer se propituje njihova profesionalnost".
Iako brani praksu kao održivu premijer Ovčjih otoka Bárður á Steig Nielsen, rekao je da će vlada ponovno razmatrati "lov na morske sisavce i i njegovu ulogu u budućnosti za farsko društvo".
Kritičari ističu da otočje više ne može opravdavati lov argumentom opstanka zajednice.
"Uvredljivo je da se takav lov održava u 2021. godini u vrlo bogatoj zajednici kojoj uopće nisu potrebne takve goleme količine mesa, uostalom kontaminiranog", kaže Rob Read, voditelj nevladine udruge za očuvanje mora "Sea Shepherd" (Morski pastir).
Poznato je da su u dupinovu mesu prisutne visoke razine žive.
Nevladine udruge ističu da je ubijanjem tih morskih sisavaca prekršeno nekoliko zakona.
"Nadzornik okruga nije uopće bio obaviješten o "grindu" i prema tome nije ga ni odobrio", navodi udruga.
Nadalje, mnogi sudionici "grinda" uopće nisu imali dozvole, a "dozvole su potrebne jer da bi je stekao ribar mora izučiti zanat kako brzo ubiti bjelogrlog dupina".
A "fotografije pokazuju da su mnogi dupini bili pregaženi brodskim motorima, raskomadani propelerima, što znači da su bili osuđeni na sporu i bolnu smrt".
Novinar lokalne televizije Hallur av Rana navodi da velika većina otočana brani "grind" kao tradiciju, ali njih 53 posto protivi se ubijanju dupina.
Najbolje mi je kada ovakve primitivne i grozne aktivnosti pravdaju tradicijom. Pa tradicija nekih afričkih i južno američkih plemena je kanibalstvo. Znači li to onda da i danas u 21. stoljeću treba biti odobravano?