KNIN - Putujući na krizmu u Knin, Zdenko Mandić (35), njegova tri maloljetna sina, Franjo (3), Luka (5) i Antonio (7), i sestrična Mandićeve 34-godišnje supruge Svjetlane, Monika Buzak (19) poginuli su u subotu 35 minuta nakon ponoći dok su u "audiju" zagrebačkih registracija u nepreglednu zavoju nedopušteno preko pune crte pretjecali tegljač ispred njihova automobila.
Strašna tragedija dogodila se između Gračaca i Knina, na otvorenoj cesti nedaleko mjesta Kravlje Drage. Supruga vozača Zdenka Mandića, Svjetlana, teško je ozlijeđena, ali je izvan životne opasnosti, doznali od dežurnog liječnika u šibenskoj bolnici gdje je zadržana na liječenju.
Zdenko Mandić je, pretekavši virovitički "opel kadett" kojim je upravljao brat poginule Franjo Buzak (24), pokušao preteći i tegljač, ne znajući da iza zavoja nailazi bosanskohercegovački autobus "man". Nakon udarca u autobus, "audi" se vjerojatno odbio i udario još u "opel", koji ima oštećenje s prednje strane.
Suvozač u autobusu, Šimun Pranjić, spavao je u trenutku stravičnog sudara, a probudio ga je nečiji krik.
Na mjestu nesreće zatekli smo Franju Buzaka, rodbinu i prijatelje, palili su svijeće, uplakani i odjeveni u crno. U tišini su mrmljali nešto za sebe, vjerojatno još uvijek ne mogavši pojmiti svu dubinu tragedije.
Rodbina poginulih jučer se nakon vijesti o smrti okupila i u zagrebačkoj Velikoj Gorici u skromnom stanu Kate Mandić, majke stradalog oca Zdenka Mandića, porijeklom iz Doboja u susjednoj Bosni i Hercegovini. Odjeveni u crno, šutke su gledali u pod, vidno šokirani, još ne vjerujući da su troje male djece, njihov otac i sestrična od majke smrtno stradali u teškoj prometnoj nesreći, a da se majka Svjetlana, podrijetlom iz Konjica u Bosni i Hercegovini, u šibenskoj bolnici polako se ipak oporavlja jer su prve vijesti koje su stigle do obitelji govorile da se u šibenskoj bolnici odvija dramatična borba i za njezin život.
U malom stanu u ulici Nikole Tesle moglo se čuti samo zapomaganje majke poginula ratnog invalida.
- Joj, joj! Sinko moj! Diko moja! Sretna djeco! Snašo moja! - naricala je baka Kata sklopljenih ruku koja je već izgubila jednog sina u Domovinskom ratu početkom 1991. godine. Muškarci odjeveni u crna odjela sjedili su u dnevnoj sobi i među sobom pričali o Zdenku, Svjetlani, njihova tri sina i Moniki Buzuk, njihovoj prošlosti i svjetloj budućnosti kakvu su mogli imati. Žene su prigrlile utučenu baku i suznih je očiju tješile. Pred njezinim sinom, snahom i unucima bio je idiličan život, a prometna nesreća sve je naglo prekinula.
- Kakva tragedija! Još ne mogu vjerovati da je trenutak nepažnje ili nečeg drugog poslao mladu obitelj na drugi svijet - kazala je rođakinja Jela, dodajući da se skoro srušila u nesvijest kada je ujutro na televiziji vidjela vijest o nesreći i pogibiji.
- Odmah sam javila obitelji. No, mislili smo, nisu to oni! Ne može se to njima dogoditi. Evo, ipak se dogodilo - rekla je drhtavim glasom rođakinja, dodajući da dio obitelji iz Knina trenutačno u šibenskoj bolnici čeka na posjetu Svjetlani Mandić. U želji da što prije stignu u Knin, na krizmu kćeri Svjetlaninog brata, Zdenko Mandić je pretjecao automobile. Napravio je jedno pretjecanje više, pretjecanje koje je završilo kobno. Preživjela je jedino majka Svjetlana.
- Neka joj Bog pomogne u njenoj tuzi. Uvijek ćemo biti uz nju - rekla je rođakinja Jela i zatvorila vrata stana u Teslinoj ulici u Velikoj Gorici, na koja je rodbina već stavila crne oznake smrti.
ANTONIJA MRŠA, ZORAN TURKOVIĆ