Ivana Fogadić (29) i njezin sin Patrik (5) pokopani su jučer na groblju u Otoku kod Vinkovaca. Jedna od najtragičnijih obiteljskih priča dobila je epilog kojeg se cijela Hrvatska pribojavala od ponedjeljka, kad je u javnost izašla Ivanina oproštajna poruka iz koje se moglo iščitati da se sprema na očajnički potez – i sebe i sina odvest će u smrt. I učinila je to, u mrkloj noći, na praznoj, ravnoj cesti između Orehovice i Preloga, samo šest kilometara od obiteljske kuće u Totovcu kod Čakovca. Oko 2 sata 6. srpnja snenog Patrika posjela je u tamnosivu opel astru, odvezla ih prema kanalu, spustila prednje desno staklo i velikom brzinom zaletjela se u niski zemljani nasip preko kojeg su poletjeli prema vodi. O silini udarca svjedoči razbijeno vjetrobransko staklo, uključio se i zračni jastuk. Nadamo se da je dječak spavao.
U srijedu je u jezeru HE Dubrava, sedam kilometara nizvodno od mjesta slijetanja, najprije pronađeno dječakovo, a u četvrtak, na drugoj obali jezera, i majčino tijelo. Razdvojila ih je brza vodena struja. Točno u 1.01 u ponedjeljak Ivana je na svom Facebook profilu objavila poruku, svoju posljednju ispovijest, u kojoj supruga optužuje za nevjeru i nasilje. Javnost se podijelila na one koji osuđuju njega i one koji osuđuju nju. No, i jedni i drugi se pitaju: Zašto je ubila dijete? Ivana Blackdiamond, Crni dijamant, kako joj je nadimak na Facebook profilu, obračunala se sa suprugom, zatraživši usput oprost od obitelji. “Nemojte se ljutiti što sam vam ovo učinila i nemojte plakati... Ovo je moj izbor, a vi niste i nikada nećete biti nizašto krivi, priuštili ste mi sve i više nego ste mogli, hvala vam na svemu i oprostite mi ako ikako možete, mada sumnjam da će to itko moći (pa ni ja sama) što sam vam uzela unuka...” Te je nedjeljne večeri, nagađa se, jer ostalo je samo to pismo, u kojem je prvi put javno iznijela ono što ju je vjerojatno dulje vrijeme gušilo, pronašla dokaze suprugove nevjere.
U njoj se nešto prelomilo. Razrezala je škarama njegovu odjeću i fotografije. Sjela je za računalo i počela pisati. On je u to vrijeme, kako je ispričao, bio 300-tinjak kilometara daleko, na terenu u Vinkovcima, blizu njezina rodnog Otoka. Radi kao pirotehničar i često izbiva od kuće. Tvrdi da je nedjelja bila miran, uobičajeni dan. – Čuli smo se na mobitel. Ivana je na internetu tražila apartman u Zadru, Viru i okolici, kamo bismo otišli na more krajem srpnja – rekao je. Oprašta joj, poručio je, to što je učinila. Negira optužbe. Pristao je i da se Ivana i Patrik pokopaju u zajedničkom grobu u Otoku, kako su tražili njezini, a ne u Međimurju, u koje su se prije šest godina doselili iz Slavonije, smatrajući da ih tu, u razvijenijoj županiji, čeka bolja budućnost. Kupili su kuću. Ivana je povremeno radila u školi kao asistentica u nastavi. Brinula se o Patriku, vozila ga svakog tjedna na govorne i motoričke vježbe. Tijekom ljeta trebao je i na vađenje krajnika. U Totovcu kažu da su ih rijetko viđali, jer on je često bio na terenu, a ona je rijetko izlazila iz kuće nakon što bi se vratila s posla. Očito se nisu baš dobro uklopili. I Ivanina i Valentinova obitelj šute. Ne žele previše govoriti o tome je li Ivana odašiljala signale da se u braku nešto loše događa, da je nešto muči. Dok je potraga još trajala, njezina sestra zamolila je javnost da se suzdrži od osude, vrijeđanja i izvrtanja istine, a njegov brat ne krije ogorčenje što nitko ne mari za to što Centar za socijalnu skrb u Čakovcu i policija nemaju nikakvih spoznaja o obiteljskom nasilju. Ivana ga nije prijavljivala, a je li se kome u obitelji ili malom krugu prijateljica povjerila, znaju samo oni.
Ugašen profil na Facebooku
U poruci je Ivana, uz ostalo, napisala: “Inače dosta ljudi zna što se sve dešavalo od početka našega braka, ali unatoč svemu tome ja sam i dalje svima govorila da si ti divan i krasan suprug, patnik i još k tome pirotehničar... Nemam više snage, ni volje ni želje slušati laži, boriti se za nešto što nikada nije niti postojalo, barem ne s tvoje strane...” Čuju se i poveznice s Euripidovom tragičnom junakinjom, prevarenom Medejom, koja je iz osvete ubila djecu. Profil Ivane Fogadić na Facebooku, na kojem je objavila oproštajnu poruku koja je, kako smatraju psihijatri, bila neki oblik katarze, kulminacija negativne energije koja se u njoj skupljala, nestao je u četvrtak. Nestala je tako Ivana Blackdiamond koja se usudila napisati ono što se Ivana Fogadić nije usudila izreći. Posve crni dijamanti, kažu kemičari, ne postoje. Crninu najtvrđi dragi kamen poprima zbog mnoštva unutarnjih nesavršenosti koje mu u konačnici daju taj tamni izgled. Pitanje je li se tragedija mogla spriječiti nema jasnog odgovora. Dio psihijatara smatra da nije, a neki ističu da je ipak trebalo primijetiti tragove i reagirati, pomoći joj.
– U brak ne ulazimo zato što je to običaj, jer mi je vrijeme da se vjenčam ili jer neću biti sam. Brak treba shvatiti kao posebno tešku školu – kaže nam prof. Vladimir Gruden, znani psihijatar kojeg su mnogi potražili ovih dana kako bi analizirao psihičko stanje pokojne Ivane Fogadić, čiji je čin šokirao Hrvatsku. Njezina oproštajna poruka na Facebooku alarmirala je nadležne i odmah je krenula opsežna potraga. Nitko ni trena nije dvojio u istinitost napisanog. Isto to pismo danima nakon ove strašne tragedije kruži internetom, raspravlja se, optužuje i osuđuje. No, osim što bi trebali dati mir Ivani Fogadić i njezinu sinu, ovako iznimno zainteresirana javnost trebala bi nešto i naučiti – živjeti. Tako poručuje prof. Gruden opisujući kako se u nas, u našoj kulturi i svakodnevici, najmanje govori o problemima.
– Muž i žena će sjesti i razgovarati o tome treba li im novi frižider, ali neće razgovarati o sebi i svojem braku te kako da njih dvoje budu sretniji. Nitko nas, ni u školi ni u crkvi ni u obitelji, ne uči životu. Ne uče nas da moramo znati svladati život općenito pa tako posebno i brak gdje postoji druga osoba, rodbina, djeca... Moramo naučiti znati odgovoriti toj svojoj ulozi. Mi učimo koji su sve bili kraljevi, kad je bila koja bitka, no životu nas nitko ne uči i ne znamo živjeti – kaže prof. Gruden.
Emocije prevladale razum
Upravo to pomanjkanje životnog znanja i suočavanja s problemima ono su što se, siguran je, dogodilo i Ivani Fogadić. I još mnogima. Jer da je ta žena bila psihički bolesna, smatra, netko bi to zasigurno primijetio. Iz pisma koje smo spomenuli jasno je da muža optužuje za nevjeru, što mnogi ovih dana navode kao okidač za tragičan potez. No, ono što želi poručiti prof. Gruden svima jest da se, ma kakav problem bio, naučimo izdignuti iznad njega i ne dopustiti da nas preplavi.
– Već kad se samo izdignete iznad problema vidjet ćete da je manji. Važno je da ste vi iznad njega, a ne da on vas preuzme – savjet je za život ovog liječnika.
Nemoguće je, nažalost, izostaviti strašnu činjenicu kako je neovisno o problemu koji ju je snašao ova majka usmrtila i svoje dijete. Dijete o kojemu se požrtvovno brinula. U ljubav prema djetetu nema sumnje ni prof. Gruden jer tužni, depresivni ljudi, što je zadesilo i ovu majku, svoje će negativne osjećaje dati upravo osobi koju najviše vole. U ovom je slučaju to bio petogodišnji dječak u trenutku kada su njegovoj majci, kaže prof. Gruden, emocije prevladale zdrav razum.
ta žena nije bila psihički zdrava, sigurno se dalo primjetiti i sigurno je i sama to znala ( sama piše da se udala za muškarca koji ju je tukao prije braka, za trudnoće i kasnije). reagirala je tek na nevjeru svog zlostavljača ( možda je istukao neku drugu?) i to infantilno, u stilu "evo ti sad i ne možeš mi ništa". mislim i da je sebe smatrala jedinom osobom na svijetu koja se zna i želi nositi s posebnim potrebama djeteta, da bi ga svi drugi odbacili, zanemarili pa i zlostavljali-možda je imala razloga tako misliti, da je bolje ubiti sina nego ga ostaviti s "njim" ili "njima". ovaj zločin je uznemirio javnost i normalno je komentirati ga. savjeti psihologa i psihijatara su više nego dobrodošli jer sigurno ima mnogo žena i djece u sličnoj situaciji.