Tragovi guma povezuju Paravinju s mjestom nestanka Antonije Bilić

Dok se Antonia Bilić, 17-godišnjakinja iz Krički kraj Drniša, tog lanjskog 7. lipnja s majkom spremala na put do Drniša, Dragan Paravinja, čovjek s čijim će se imenom uskoro njezino gotovo svakodnevno spominjati, u Solinu je bio na istovaru tereta u tvrtki Pevec. Uhvatila ga je jedna od brojnih nadzornih kamera koje su ga toga dana snimale gotovo cijelim putem kojim se kretao.

Paradigma zla u regiji

Čovjek koji će uskoro postati paradigma zla na području ne samo Hrvatske nego i regije, prvi put je tog dana snimljen u 8.14. Tada je, naime, kamionom marke MAN bio na istovaru u Solinu. Petnaestak minuta kasnije, u 8.35, nadzorna kamera trgovačkog centra Pevec precizno je zabilježila i kako Paravinju policajac upozorava da ne ometa promet drugih vozila, a u 8.44 Paravinja se izvezao iz Peveca. Kamion marke MAN s plavom kabinom, prekrivenom sivom ceradom, kojim je upravljao Paravinja, sljedeći je put uočen u 9.17 u Konjskom, a zatim ga je u 9.44 snimila nadzorna kamera smještena na pošti u Crivcu. Upravo taj podatak, po istražiteljima, otkriva da je u Drniš stigao u vrijeme koje se poklapa s Antonijinim boravkom na Čikolskom mostu, gdje je nesretna djevojka viđena da tog kobnog dana ulazi u kamion.

>>Splićanka glumila detektivku da bi izvukla podatke o Antoniji Bilić

Kojim se putem Paravinja dalje kretao tog dana vidljivo je već iz sljedeće snimke koja je napravljena u 10.38. Paravinju je tada ponovno snimila kamera u Crivcu, no ovaj put vozio se iz smjera Drniša. Da se tog dana, kad, kako će se pokazati, počinje jedna od najopsežnijih potraga za nestalom osobom u Hrvatskoj, baš Paravinja kretao tim područjem u to vrijeme, osim snimki nadzornih kamera potvrdili su i ispisi njegovih telefonskih poziva, koji se poklapaju s baznim stanicama na tom teritoriju. Drugim riječima, ta snimka i ispisi telefonskih poziva potvrđuju i navode svjedoka, koji su opisivali kako se kamion u koji je ušla Antonia kretao u smjeru Zagreba, a potom se naglo okrenuo u smjeru Splita te zastao na Čikolskom mostu kako bi pokupio djevojku. Da se teretno vozilo uistinu polukružno okretalo 50-ak metara od mjesta gdje je mlada Drnišanka zadnji put viđena, potvrdili su i tragovi nađeni na cesti 15. lipnja, koje je policija fotografirala i dokumentirala.

Sve navedeno dio je dokaza koje je Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku prezentiralo u optužnici podignutoj protiv Paravinje 17. studenog 2011., a koji po tužiteljima dokazuju da je upravo Paravinja odgovoran za nestanak i smrt mlade djevojke. Uostalom, da ju je ubio, i sam je priznao. Jednom. Nakon što je 26. lipnja 2011. uhićen na području Banje Luke, policajcima je kazao kako ju je zadavio. No taj iskaz, u kojem je Paravinja detaljno opisao zločin, kao i mjesto na kojem se riješio tijela, pritom čak nacrtavši i skicu, kasnije je porekao.

– Vezano za iskaz koji sam dao u Banjoj Luci, mogu vam reći da sam imao više scenarija. Opredijelio sam se za jedan, nakon što sam u medijima pročitao za što me se točno tereti. I onda sam pod prisilom, batinama i prijetnjom izmislio priču. A da bih bio što uvjerljiviji, rekao sam da je Antonia Bilić ušla u moj kamion, da smo se kratko vozili, da sam joj se nabacivao te da sam se razljutio posebice kada mi je uvrijedila srpsku majku. Rekao sam i da sam je držao rukama kraće vrijeme, pa kada sam zaključio da je mrtva, polegao sam je na krevet, vratio se u smjeru rijeke Krke. Kada sam došao do jednog mostića, mahinalno sam izvadio tijelo i preko niske ograde bacio ga u rijeku. Sve sam to rekao, no ja tog dana nisam na mostu preko Čikole vidio Antoniju Bilić, niti sam je primio u svoje vozilo. A što se tiče tragova koji su nađeni u kamionu, vlasi kose i navodne krvi, to trebate pitati one koji su to tamo stavili, a ne mene – iskazivao je Paravinja pred istražnim sucem Županijskog suda u Šibeniku.

"Tragovi su mi podmetnuti"

A tragovi krvi koje Paravinja spominje nađeni su na ponovljenom očevidu kabine kamiona 30. lipnja 2011., a uočeni su na gornjem ležaju u kabini, točnije na tri komada tapecirane spužve. Analizom je u nađenoj krvi izoliran DNK ženske osobe, a nakon što je taj DNK uspoređen s DNK Milke i Mile Bilića, roditelja nestale djevojke, ustanovljeno je da je osoba kojoj je pripadao s Milkom i Milom Bilićem u biološkoj vezi. Taj DNK nalaz, prema istražiteljima, isključuje Paravinjine tvrdnje da Antonia Bilić nije bila u njegovu vozilu, kao i tvrdnje da mu je to netko podmetnuo, s obzirom na to da je njezina krv u njegovu kamionu nađena nakon što je ona nestala.

I dok Paravinja sebe vidi kao žrtvu montiranog političkog procesa, kako je to sam rekao, u kojem mu se podmeće, tijekom ispitivanja na policiji u Banjoj Luci te kod istražnog suca u Šibeniku, neke stvari koje upadaju u oči nije objasnio. Poput, primjerice, ostalih dijelova tih iskaza koji se poklapaju u svemu, osim u detaljima vezanim za zločin za koji ga terete. Pa tako Paravinja čak dva puta precizno opisuje kuda se kretao, gdje je stao da kupi cigarete, kako je u ronilačkom odijelu preplivao Savu i pobjegao u BiH...

Sve opisuje jednako, osim zločina za koji se tereti. Kojoj će verziji Paravinjine istine sud vjerovati, znat će se nakon što uskoro počne suđenje u Šibeniku.