'Trajni mir u Europi ne može se postići ako se ide protiv Rusije ili je se izolira'

Austrijska ministrica za Europu, migracije i vanjske poslove Karin Kneissl dio djetinjstva provela je u Ammanu jer joj je otac radio kao pilot za jordanskog kralja Husseina I., studirala je pravo i orijentalistiku u Beču, a potom i međunarodne odnose u Izraelu i Jordanu. Od 1990. do 1998. radi u austrijskom Ministarstvu vanjskih poslova s ministrom Aloisom Mockom, od 2005. do 2010. služi u Gradskom vijeću Seibersdorfa kao neovisna zastupnica na listi Austrijske narodne stranke (ÖVP), radi kao novinarka i znanstvenica te predaje na sveučilištu u Beču te drugim institucijama. Poznata je kao kritičarka nekih aspekata EU, a njezini oštri stavovi o migracijama izazivali su burne reakcije. U vladu Sebastiana Kurza ušla je kao nezavisna na listi Slobodarske stranke (FPÖ). Uoči njezina dolaska u Zagreb, razgovarali smo o nizu aktualnih pitanja.

Austrija je početkom srpnja preuzela predsjedanje Europskom unijom. Koji su joj prioriteti?

Pod sloganom “Europa koja štiti” austrijsko će predsjedništvo naglasak staviti na tri područja: sigurnost i borbu protiv nezakonitih migracija, očuvanje prosperiteta i konkurentnosti digitalizacijom te stabilnost u EU susjedstvu, odnosno EU perspektiva Zapadnog Balkana/Jugoistočne Europe. Kad je riječ o zaštiti, naš pristup podrazumijeva napore da se ojača i obnovi povjerenje u EU kao pouzdanu i stabilizirajuću silu u svijetu. Stoga će se predsjedništvo fokusirati na promicanje jedinstva u suočavanju s izazovima i na jače uključivanje građana u pitanje razvoja EU. Najvjerojatnije će neka od ovih pitanja ostati visoko na dnevnom redu za 18-mjesečnog predsjedanja trojke koja slijedi – Rumunjske, Finske, Hrvatske. Austrija je spremna podijeliti svoje znanje i usko surađivati s Hrvatskom u pripremi njezina predsjedanja Vijećem EU.

U kontekstu trenutačne rasprave o migracijama, otkuda vam stiže najviše tražitelja azila?

Od početka migracijske i izbjegličke krize 2015. i 2016. najviše zahtjeva za azilom podnijeli su sirijski i afganistanski državljani, a potom oni iz Iraka, Irana i Pakistana.

Koji je vaš stav o zaštiti austrijskih granica?

U kontekstu migracijske i izbjegličke krize Austrija je, kao i druge europske zemlje, smatrala neophodnim privremeno ponovno uvesti unutarnje granične kontrole kako bi se spriječili nezakoniti prijelazi granica i pravilno upravljalo migracijama. Javnost to s pravom očekuje od svoje vlade jer se ne želimo naći u situaciji kakva je bila 2015. No austrijsko je stajalište o tom pitanju jasno: nipošto nemamo namjeru trajno uspostaviti kontrole na unutarnjim granicama. Naprotiv, odavno snažno zagovaramo jačanje vanjskih granica EU kako bi se zajamčila funkcionalnost schengenskog područja i sada, dok predsjedamo EU-om, nastavit ćemo raditi prema tom cilju.

Zaštita koje granice je važnija – ona između Slovenije i Hrvatske ili Hrvatske i BiH te Srbije?

Kad je riječ o sprečavanju i zaustavljanju nezakonitih migracija, ne smatram da je jedna granica važnija od druge, naročito ne srednjoročno i dugoročno jer se migracijski tokovi brzo prilagođavaju okolnostima. Vrlo pozorno pratimo situaciju na zapadnom Balkanu i nastavljamo pružati podršku u upravljanju i zaštiti granice.

Neki su političari nedavno naglašavali važnost zaštite schengenske granice. Znači li to da Hrvatska ostaje izvan zajedničkih EU napora?

Naši su napori usmjereni na jačanje vanjskih granica EU kako bi se spriječili i zaustavili nezakoniti migracijski tokovi. Mislim da je vrlo važno da smo na posljednjem summitu EU uspjeli postići kompromis koji stavlja jasan naglasak na djelotvornu zaštitu vanjskih granica te koji ćemo, kao predsjedavajući, snažno poduprijeti, posebice povećanjem kapaciteta i mandata FRONTEX-a.

Kamo ćete vraćati azilante kojima je odbijen zahtjev za azilom? Ako bi se vraćali u prvu zemlju u koju su stupili u EU, znači li to povratak u Hrvatsku ili Grčku, koja je bila izuzeta iz Dublina?

Povratak ljudi bez zakonitog prava na boravak u zemlje podrijetla ključan je dio učinkovitog upravljanja migracijama. Unatoč postignutom napretku tijekom posljednjih nekoliko godina, taj se aspekt pokazao velikim izazovom za brojne europske zemlje, kako zbog potrebnih unutarnjih napora, tako i zbog nedostatka suradnje pojedinih trećih zemalja. Stoga moramo intenzivirati napore i pronaći inovativne načine kako bi se osiguralo da ljudi čiji je zahtjev za azilom odbijen napuste EU. Što se tiče vašeg pitanja, nema rasprave o vraćanju odbijenih azilanata u neku drugu članicu EU jer to na kraju ne bi riješilo problem.

Koliko ste zahtjeva za azil primili ove godine i koliko ih je odbijeno? Koliko ste tražitelja azila ove godine vratili u Hrvatsku?

U ovoj smo godini primili više od 7000 zahtjeva za azil koji još nisu u cijelosti obrađeni. U usporedbi s drugim članicama i gledajući po broju stanovnika, taj broj i dalje jest velik, ali je znatno smanjen u odnosu na prethodne godine, što pokazuje da je sveobuhvatan skup mjera koje su poduzeli EU i države članice donio opipljive rezultate. Situacija na glavnim migracijskim tokovima i dalje ostaje osjetljiva tako da ne smijemo biti zadovoljni sobom, već trebamo ojačati napore i uspostaviti održiv sustav migracije i azila. U tom je kontekstu vrlo važan aspekt funkcionirajući okvir za Dublinsku uredbu, odnosno mehanizam da azilant bude transferiran u onu državu članicu koja je odgovorna za razmatranje njegova zahtjeva za azil. U tom je aspektu naša suradnja s Hrvatskom vrlo dobra.

Koji je vaš stav o imigrantima u Austriji i u Europi, posebice u kontekstu vašeg obrazovanja i dobrog poznavanja arapskog svijeta?

Nije samo rat uzrok migracija iz sjeverne Afrike i s Bliskog istoka. Demografski razvoj eskalira situaciju. Europa i Austrija morat će se nositi s migrantskim valom mladih koji nisu ratne izbjeglice i koji nisu politički progonjeni. Mnoštvo ekonomskih migranta potaknuto je siromaštvom. Pravilna integracija migranata i izbjeglica u naša društva jest i bit će iznimno zahtjevna zadaća. Naša integracijska politika nudi sveobuhvatnu podršku za učenje njemačkog jezika, a s druge strane od svakog useljenika zahtijevamo da preuzme individualnu obvezu i surađuje. To znači i sljedeće: prihvaćanje i poštivanje europskih i austrijskih vrijednosti osnovni su uvjeti za uspješan suživot austrijske većine i državljana trećih zemalja koji borave u Austriji. Da bi se te mjere učinkovito provele u smislu recipročnog procesa integracije, austrijski Zakon o integraciji iz 2017. sadrži i integracijsku izjavu. Smatramo da svatko tko dolazi u Austriju –bilo da je međunarodni student, radnik, izbjeglica ili obitelj – mora učiniti sve da se integrira i iskoristi mogućnosti koje nudi država. Riječ je o spremnosti migranata i izbjeglica da aktivno rade na napretku i doprinosu društvu. Potpuno je legitimno očekivati takve integracijske napore, kao i to da ih država zahtijeva.

Podržavate li ulazak Hrvatske u Schengen?

Cijenimo izazov s kojima se Hrvatska suočava s obzirom na zemljopisni položaj i duljinu granica. Hrvatska, kao i drugi koji imaju cilj punu integraciju u schengenski sustav, morat će ispuniti sve relevantne uvjete. Mi, kao i drugi europski partneri, svakako cijenimo napore Hrvatske da učinkovito upravlja granicom. Međutim, vjerujem da ćemo postići nužan konsenzus među državama članicama tek kad naše vanjske granice budu učinkovito zaštićene, a ilegalna imigracija dovoljno zaustavljena.

Kako ocjenjujete suradnju Hrvatske i Austrije i gdje vidite mjesta za poboljšanje odnosa?

Austrija je oduvijek bila prijateljica Hrvatske, od prvog dana postojanja vaše države, a i prije toga. Jako se dobro sjećam dok sam, kao mlada diplomatkinja, radila u kabinetu ministra vanjskih poslova Aloisa Mocka početkom 90-ih godina prošlog stoljeća. Podrška Hrvatskoj kao novoj državi dok je činila prve korake uvijek je bila prioritet Mocku. Naše su veze na području gospodarstva, turizma i kulture posebno jake. Više od 700 austrijskih podružnica koje djeluju u Hrvatskoj stvorile su radna mjesta za 35.000 ljudi, što čini Austriju jednim od tri glavna ulagača u Hrvatskoj. Sretna sam što postoje i osobni kontakti, jer više od milijun austrijskih turista svake godine dolazi u Hrvatsku, a više od 70.000 Hrvata živi u Austriji. S obzirom na takve bliske veze, trebali bismo također biti spremni otvoreno raspravljati o područjima u kojima vidimo mjesta za poboljšanje. Primjerice, vjerujemo da bi trebalo učiniti više kako bismo učinkovito riješili izazove koji utječu na investicijsku klimu u Hrvatskoj.

Koji je austrijski stav u vezi s komemoracijom na Bleiburgu i jeste li o toj temi razgovarali s kime u Hrvatskoj?

Razumijemo želju obitelji za komemoracijom njihovih pokojnika vjerskom službom. Međutim, ne možemo tolerirati zlouporabu komemoracije za prikazivanje fašističkih ili nacističkih simbola, odora ili izjava. Austrija je zatražila od nadležnih hrvatskih vlasti da surađuju s Katoličkom crkvom u Hrvatskoj i sa svim organizatorima kako bi osigurali da se taj događaj, za koji je Sabor preuzeo pokroviteljstvo i stoga je za njega odgovoran, održi u istinskom duhu svečane komemoracije i da se u potpunosti poštuje kodeks ponašanja Katoličke crkve u Koruškoj.

Znaju se čuti prigovori poslovnih ljudi da se ovdje susreću s nekim preprekama. Koje su to i smatrate li da se situacija popravlja ili postaje gora? Traže li austrijski investitori zbog tih prepreka druge zemlje za svoja ulaganja?

Ako je neka tvrtka zadovoljna poslovnim okruženjem, ostat će i proširiti aktivnosti. Biznis je itekako svjestan koliko je koja država konkurentna i buduće investicije planiraju se ondje gdje su povoljni uvjeti. Uspješno investicijsko okruženje mora stalno i proaktivno raditi na tome da bude najprivlačnija i najučinkovitija lokacija kako bi zadržala postojeće investitore i privukla nove.

Austrija je jedina država EU koja nije otvorila tržište rada hrvatskim radnicima. Bi li hrvatski radnici zaista izazvali tako velike poremećaje na austrijskom tržištu rada?

Prvo, austrijsko tržište rada nije zatvoreno hrvatskim državljanima. Čak je od pristupanja Hrvatske EU u pojedinim sektorima liberalizirano, osobito za kvalificirane radnike. U travnju ove godine u Austriji je bilo zaposleno oko 30.000 hrvatskih državljana. To je porast od 12,5% u odnosu na prethodnu godinu, dok je ukupni porast zaposlenih u tom razdoblju bio samo 2,7%. Od 2009. broj hrvatskih građana zaposlenih u Austriji čak se povećao za 85%. Ipak, nastavljamo primjenjivati prijelazne mjere do 30. lipnja 2020. u skladu s Ugovorom o pristupanju Hrvatske i EU. Te mjere posebno reguliraju pristup tržištu rada niskokvalificiranim radnicima te pridonose izbjegavanju dampinga plaća i socijalnog dampinga među niskokvalificiranim radnicima u slabo plaćenim sektorima. Austrijski, ali i strani zaposlenici u tim sektorima imaju koristi od tih mjera. Želim istaknuti da je Austrija posljednjih godina zabilježila porast udjela migranata i danas ima jedan od najvećih postotaka u EU. U Beču udio stanovništva s migrantskom pozadinom doseže 42%. Stranci su zaposleni u samo nekoliko sektora. To vrijedi osobito za hrvatske radnike: njih 71% rade u samo pet sektora. Budući da velik broj tih sektora karakterizira sezonska zaposlenost, npr. graditeljstvo, turizam, postoji veliki rizik od nezaposlenosti. Na temelju iskustava nakon proširenja 2004. i 2007. uvjereni smo da je kontrolirani pristup tržištu rada, u pratnji razumnih mjera liberalizacije, najbolja priprema za cjelovito otvaranje tržišta rada.

Je li još aktualan plan o smanjenju dječjeg doplatka za neke strane radnike, što bi osjetili i hrvatski radnici? Nastavljate li s tim prijedlogom iako je Europska komisija sličan njemački prijedlog sasjekla u korijenu?

Paralelno s europskim aktivnostima pripremamo nacionalni prijedlog za indeksaciju dječjeg doplatka. Prijedlog zakona bio je na javnoj raspravi od siječnja do veljače. Vlada je prihvatila prijedlog 2. svibnja i sad je na redu parlament. Austrijska obiteljska naknada nije dio plaće, niti je naknada iz osiguranja. Svrha mu je djelomično refundirati obiteljima trošak života. Budući da se troškovi života razlikuju diljem EU, indeksiranje će pridonijeti prilagodbi iznosa obiteljskog doprinosa na troškove života u državi članici u kojoj dijete živi. Treba istaknuti da je sama Europska komisija predložila mehanizam indeksacije tijekom pregovora s Velikom Britanijom. Europsko vijeće jednoglasno se složilo s Komisijinim prijedlogom.

Kako vidite europsku perspektivu jugoistočne Europe? Trebaju li te države ući u EU po ubrzanom postupku ili je neophodan strog pregovarački proces?

Jugoistočna Europa i njezin put u EU jedan je od prioriteta našeg predsjedanja. Ta regija pripada Europi i zemljopisno i kulturno. Šest zemalja jugoistočne Europe okruženo je članicama EU. Stoga u toj regiji, našem najbližem susjedstvu, želimo mir, demokraciju i napredak. To se najbolje postiže integracijom u EU. Pristupni proces slijedi jasan postupak: pregovori i prihvaćanje pravne stečevine EU kroz 35 poglavlja. Važno je da taj proces bude strog, ali pravedan. Jasno je da nema prečaca ili popusta i da o bitnim elementima, kao što su vladavina prava ili zdravo ekonomsko upravljanje, nema diskusije. S druge strane, pravednost znači da u trenu kad kandidatkinja ispuni uvjete, može napredovati. Državama kandidatkinjama želimo poslati pozitivne signale. Uzmimo kao primjer Makedoniju. Zemlja je postigla tako mnogo u protekloj godini i uskoro će riješiti bilateralni problem s Grčkom po pitanju imena. Moramo je pohvaliti za iskazanu političku volju i podržati njezine lidere u implementaciji rješenja za problem imena te osigurati da, kad to rješenje bude implementirano, pristupni pregovori budu otvoreni sljedeće godine.

Austrija nije protjerala ruske diplomate nakon napada nervnim agensom u Engleskoj. Zašto se u tome niste pridružili većini zemalja EU te kako vidite odnose s Rusijom?

U skladu s Konvencijom o kemijskom oružju, Austrija snažno osuđuje uporabu kemijskog oružja. Austrija smatra da je napad nervnim plinom u Salisburyju u potpunosti neprihvatljiv i izrazila je s partnerima EU punu solidarnost s Velikom Britanijom. Međutim, kako bi komunikacijski kanali ostali otvoreni, Austrija – kao i gotovo trećina članica EU – nije protjerala ruske diplomate. No bez sumnje, slučaj Skripal nije pridonio poboljšanju odnosa između EU i Rusije koji su već bili ozbiljno zategnuti zbog nezakonite aneksije Krima i Sevastopola i destabilizacije istočne Ukrajine. Ipak, moramo obnoviti povjerenje, prevladati stereotipe i pokušati izaći iz trenutačne pat-pozicije. Austrija podržava politiku EU – Rusija koja se temelji na dvostrukom pristupu: sankcije i pet načela. U ovom kontekstu od posebne je važnosti podržati dobre odnose EU i ruskog naroda i nastaviti s naporima da se približi ruskom društvu i mladima. Osim toga, moramo održati konstruktivan dijalog s Rusijom jer jasno je da se trajni i održivi mir u Europi i rješenja u nizu regionalnih i globalnih pitanja ne mogu postići ako se ide protiv Rusije ili ako se ona izolira. U tom smislu pozdravili smo najnoviji bilateralni sastanak visoke povjerenice EU za vanjsku politiku Federice Mogherini i ruskog ministra vanjsih poslova Sergeja Lavrova 6. srpnja u Beču.

Kakvi su sada odnosi Izraela i Austrije budući da je izraelska vlada odbila surađivati s ministrima iz Slobodarske stranke (FPÖ)?

Bilateralni odnosi Austrije i Izraela dobri su do odlični. Naravno, žalimo zbog odluke Izraela da nemaju kontakata na političkoj razini s političarima iz FPÖ, ali poštujemo je jer je to unutarnja odluka Izraela. Naša je ruka ispružena prema njima.