Tramvajem sreće Nera se vozila od Savskog mosta do Poljanica

Vozač Marko Pasko u tri godine koliko vozi tramvaj zagrebačkim ulicama nikada nije doživio da se s njim vozi pas. I to pas bez vlasnika. No, snašao se vrlo brzo i pomogao životinji koja se izgubila. Sve je počelo negdje kod Cibone, kad je malog crnog psa u tramvaju primijetila putnica koja je sjedila na zadnjem sjedalu.

– Kad sam vidjela kujicu kako mi prilazi, prvo sam primijetila ogrlicu oko vrata i pomislila da ima neodgovornog vlasnika koji je pušta da se sama šeće tramvajem. Sjela je blizu mene. Izišla sam iz tramvaja, mislila sam da će za mnom. No, ostala je u tramvaju pa sam se i ja brzo vratila i odlučila pobrinuti se za nju – rekla nam je Zagrepčanka V. K. Krenula je prema vozaču, a kad mu je kazala da se u njegovu tramvaju vozi pas, prvo je komentirao da mu se to nikada nije dogodilo. Odmah je nazvao centralu i rekao da će na okretištu vidjeti što dalje.

– Kujica je ležala uz gospođu na kraju tramvaja. Krenuo sam već prema Dupcu kad mi se javila gospođa Tatjana iz Udruge Futura, njezin broj nabavili su mi moji iz centrale. Rekla mi je da može preuzeti psa – kazao nam je gospodin Marko i dodao da ne zna što bi učinio da gospođa nije pristala voziti se na drugi kraj grada i čuvati kujicu. U njegovu kabinu nije smjela, ali, kaže, sigurno je ne bi izbacio. Već bi se nekako snašao. I sam jako voli pse, ali mu trenutačna životna situacija ne dopušta da ima kućnog ljubimca.

Zagrepčanka koja je tramvajem krenula na drugi kraj grada ističe da uopće nije dvojila treba li ostati. Kaže da nije mogla ostaviti izgubljenu životinju koja je krenula baš prema njoj, pogotovo nakon što su pronašli osobu koja će je zbrinuti.

– Odlučila sam biti s njom i čuvati je. Svi su je sa simpatijama gledali, rekla sam da je izgubljena. Gospođa koja je iz tramvaja izišla u Draškovićevoj u torbi je pronašla vrpcu, zavezala sam je za Nerinu ogrlicu, kasnije smo saznali da joj je to ime, da bih je lakše mogla držati. Jedna djevojka nudila joj je vodu, ali nije htjela piti. Nije zapravo uopće pokušavala otići, bila je jako poslušna – rekla nam je.

Na tramvajskoj stanici na Poljanicama kujicu Neru preuzela je Tatjana Slatina iz Udruge Futura.

– Bio je to neki čudan dan pozitive, sve je ispalo najbolje za Neru. Najprije nam se javio vozač rekavši da se u tramvaju vozi pas bez vlasnika. Srećom, radilo se o četvorki koja staje ispred moje zgrade pa sam mu rekla da će je Udruga preuzeti na tramvajskoj stanici. Ipak, najveća sreća je bila što se u tramvaju našla gospođa koja se vozila preko pola grada da doprati Neru od Savske do Dubrave i što je tramvaj vozio upravo gospodin Marko, a ne netko tko ju je mogao izbaciti van bilo gdje putem. Tada bi zaista bila izgubljena – kaže Tatjana Slatina. Sreća je bila i što je Nera čipirana, ali se pronalaženje vlasnika zakompliciralo. U bazi čipiranih pasa Lysacan bio je naveden broj mobitela koji se više ne koristi pa je Nera morala prespavati na Poljanicama, kod gospođe Tatjane.

– U međuvremenu smo preko Facebooka krenuli u potragu za nekim tko živi u Nerinu kvartu i tko bi pokucao na vrata vlasniku i obavijestio ga gdje je Nera. Tu misiju uspješno je obavio Luka Oman, na čemu mu hvala. Nera je na rastanku dobila simboličan dar – novu lajnu. Naime, vlasnik je s Nerom čekao tramvaj na Savskoj, a kako nije bila na lajni, ušla je u tramvaj i prije nego što se vlasnik uopće mogao snaći otišla u avanturu. Srećom, ušla je upravo u ovaj tramvaj sreće – ističe volonterka koja je kujicu zbrinula do povratka njezinoj kući.

I da ne budemo nepravedni, moramo spomenuti da se za mirnu Nerinu noć pobrinula i volonterkina kujica Luna koja nije imala ništa protiv toga da u njezinu domu prespava nepoznati joj pas.