Transformacija svjetonazora

Institut za noetičke znanosti (IONS) neprofitna je, istraživačka i obrazovna organizacija koju je 1973. godine osnovao dr. Edgar Mitchell, astronaut iz misije Apollo 14 i šesti čovjek koji je hodao po Mjesecu. Na to ga je potaknulo mistično iskustvo koje je doživio tijekom leta s Mjeseca i potom usmjerilo u životu.

Glavna područja istraživanja instituta koji je ustanovio jesu cjelovito zdravlje i iscjeljivanje, šire ljudske sposobnosti i novi svjetonazor (“noetički” dolazi od grčke riječi “nous” – “intuitivni um” ili “unutrašnje znanje”). Drugim riječima, znanstvenici IONS-a istražuju svijest i smatraju da ona krije ključ odgovora za unapređenje osobne, a potom i društvene i planetarne transformacija.

Prošle godine IONS je objavio “Izvješće o pomaku 2007. – dokazi o transformiranju svijeta”, u kojemu objašnjavaju da se upravo sada događa smjena svjetonazora, s redukcionističkog, mehanističkog i materijalističkog na svjetonazor temeljen na međupovezanosti, suradnji i prožimanju znanosti i duhovnosti.

Doba racionalizma
Institut već 35 godina spaja nove znanstvene spoznaje i mistična iskustva. Pojava empirijske i racionalističke znanosti u povijesti bila je napredni skok s oslanjanja na religijske autoritete (u prihvaćanju istina o svijetu i o nama samima) na mentalitet objektivne potrage za znanjem. Prema IONS-u, trenutak je za novi skok koji uključuje “rigorozno proučavanje subjektivnog, unutrašnjeg iskustva, obnovljeno poštivanje smisla i svrhe te priznavanje da je svijet svijesti mnogo tajnovitiji i utjecajniji nego što smo ikad zamišljali”.

U prošlosti, sve do prije 400 godina, ljudi koji su se bavili znanošću često su se bavili metafizičkim razmatranjima, a znanost se nije oštro razdvajala od duhovnosti. Temelji sadašnjega svjetonazora nastali su u doba prosvjetiteljstva u 17. i 18. stoljeću, s newtonovskom fizikom koja je svemir uspoređivala s mehaničkim satom i filozofskim pogledima na čovjeka kao na stroj načinjen od uma koji upravlja tijelom. Došlo je do oštrog razdvajanja “objektivnog” i “subjektivnog”, materijalnog prema duhovnom.


Mitchell je imao mistično iskustvo tijekom leta s Mjeseca

Duhovnost je oštro razdvojena od znanosti, a to je otvorilo put njezinim zlouporabama. Izvanredna i duhovna (mistična) iskustva počela su se shvaćati kao “subjektivni” fenomeni ljudskog uma. Prema autorima izvještaja, “u tom procesu znanost se rastala od misticizma” i izgubila poveznicu s duhovnošću i s vrijednostima utemeljenima na njoj.

Novi svjetonazor
Svjetonazor koji je na pomolu ponovno sjedinjuje znanost i duhovnost, ali na nov način. Znanost – posebno kvantna fizika – govori da živimo u dinamičnom, međupovezanom svijetu čiji smo sukreatori. Kvantna teorija je iz korijena promijenila način korištenja geometrijskih koncepata iz klasične fizike, ali je pokrenula i pitanja realnosti materije i uloge naše percepcije u doživljavanju svijeta. Svemir je sada imao povratne veze koje omogućuju da male promjene imaju duboke utjecaje. I uređeniji je nego što se mislilo, ali nas osjeti zavaravaju da ne vidimo tu međupovezanost.

I naš mozak ima veće sposobnosti nego što se mislilo. Njima možemo pokrenuti iscjeljujuće promjene na svim razinama pozitivnim mišljenjem i aktivnostima kao što su meditacija, kontemplacija i molitva te tako učiniti se otvorenijima za pozitivne emocije poput ljubavi i suosjećanja. Postaje vidljivo i to da su naši mozgovi tako strukturirani da mistična i duhovna iskustva mogu biti prilično česta.
Eksperimenti u zadnja tri desetljeća najavljuju i novi model medicine – s važnom ulogom svijesti i osviještene namjere u zdravlju i liječenju.

Medicina sve više pozornosti posvećuje ulozi molitve, kontemplacije i duhovnosti u iscjeljenju, o čemu govori i činjenica da je Program za komplementarnu i alternativnu medicinu američkog Nacionalnog instituta za zdravlje, s početnim budžetom od dva milijuna dolara, prerastao u Nacionalni centar za komplementarnu i alternativnu medicinu s budžetom od 123 milijuna dolara u 2006. godini.
Istraživači iz IONS-a proveli su temeljite i stručne intervjue s pedeset učitelja različitih duhovnih tradicija i “transformativnih” disciplina (od rimokatolika, sufija, kabalista, zen budista, jogina, šamana do transpersonalnih psihologa, iscjelitelja i učitelja aikida...).

Cilj je bio odgovoriti na pitanja što je to transformacija, što je pospješuje i kako njezino razumijevanje pomaže da živimo dublje i ispunjenije. Mnogi od intervjuiranih učitelja izjavili su da najveća promjena koju trebamo učiniti u sebi zapravo i nije promjena, već lagano pomicanje pozornosti i osobne namjere na to što može promijeniti čitavo naše iskustvo. To jest, da transformacija nije toliko promjena osobe već promjena perspektive. Prema autorima izvještaja, za važnije pozitivne promjene u svijetu, u odnosu među ljudima i odnosu prema planetu, potrebna je “šira i dublja mudrost jer je jasno da nema pojedinačne kulture ili gledišta koje bi imalo sve odgovore”. Koja upravo nastaje.

Izvješće Instituta za noetičke znanosti organizirano je u četiri odjeljka. Prvi dio bavi se ograničenjima današnjega mehanicističkog, newtonovsko-kartezijanskog svjetonazora i njegovom neodrživošću. U drugome dijelu opisan je znanstveni napredak i filozofski razvoj, koji su pridonijeli većem razumijevanju naše naravi i naših mogućnosti. Treći dio bavi se učincima nove paradigme na obrazovanje, medicinu, psihologiju, poslovanje itd. Završni odjeljak daje opis IONS-ova desetogodišnjeg istraživačkog projekta o fenomenu osobne transformacije.