'Translacijska medicina projekt je kakav Hrvatska nije imala još od lijeka Sumameda'

Dr. Ivo Dumić-Čule, 33-godišnji liječnik iz Zagreba, na čelo Dječje bolnice Srebrnjak došao je 2020. godine, nakon razvikane smjene u toj bolnici. Gotovo godinu dana nije želio javno istupati, sve dok ne bude imao rezultate o kojima može govoriti, kako je kazao. U Večernjem listu prvi put progovara o projektu translacijske medicine koji je priveo kraju i čija gradnja napokon počinje. Sve je spremno, ugovor za izradu izvedbenog projekta i izvođenje radova izgradnje nove zgrade Centra za translacijsku medicinu na Srebrnjaku bit će potpisan sljedećeg tjedna.

Je li točno da konačno počinje izgradnja Centra za translacijsku medicinu na Srebrnjaku (CCTM) i kada?

Prošli tjedan nakon provedenog javnog natječaja i isteka roka žalbe na odluku potpisan je ugovor za izvođenje radova izgradnje nove zgrade CCTM-a. Riječ je o ugovoru vrijednom 177,5 milijuna kuna koji je ujedno i najveći predmet nabave na projektu i osnova za realizaciju svih projektnih ciljeva. Natječaj je prošao javno savjetovanje, potrebne kontrole provedbenog tijela te je bio objavljen u europskom oglasniku javne nabave. Realno je očekivati da unutar iduća tri do četiri tjedna mogu početi konkretni radovi na centru te da se mogu i završiti u predviđenom roku.

Kada će Centar biti gotov i što će sve obuhvaćati? Pojasnite što zapravo znači pojam “translacijski centar” koji većini ipak nije jasan. Što će Hrvatska tj. pacijenti dobiti CCTM-om?

Rok za izvođenje radova na izgradnji zgrade CCTM-a je 22 mjeseca. Translacija je pojam koji označava primjenu otkrića iz pretkliničkog (bazičnog) istraživanja u kliničku praksu. Tijekom tog procesa utvrđuje se može li se određeni lijek, postupak ili dijagnostički alat koji funkcionira na životinjskim modelima i staničnim kulturama primijeniti na ljude. Radi se o iznimno složenom procesu koji je Hrvatska uspjela samo jednom dovesti do kraja – lijek Sumamed. CCTM na svojih sedam etaža (oko 14.000 četvornih metara) predviđa izgradnju velikog broja laboratorija te nastambe za životinje. U kliničkom dijelu je uz centar za radiologiju u najvećem dijelu predviđena dječja kardiokirurgija. CCTM će svojom veličinom predstavljati najveći poligon za translacijska istraživanja u Hrvatskoj, ali i u regiji. Ako se u njemu okupe znanstveni timovi koji provode istraživanja na nivou koji zaslužuje ovakva institucija, možemo s optimizmom očekivati da će istraživanja tijekom godina dovesti do otkrića koja će biti od koristi u konačnoj primjeni na pacijenta. Zamišljeni opseg dječje kardiokirurgije svakako bi bio dostatan za zbrinjavanje djece s navedenom patologijom iz Hrvatske. Budući da trenutačno DB Srebrnjak nema ni jednog kardiokirurga, smatram da je za održivost projektom predviđene kardiokirurgije potreban dogovor institucija koje trenutačno liječe djecu s tim oboljenjima.

Znači li to da će ustanova biti od važnosti i šire od hrvatskih granica?

Svega nekoliko znanstvenika u Republici Hrvatskoj ima međunarodni ugled u translacijskoj medicini te mogu okupiti svjetske stručnjake u tom području. Konstantno naglašavam da, ako bude dovoljno uključivosti i otvorenosti te privučemo sve relevantne ustanove u Hrvatskoj u ostvarenje ciljeva CCTM-a, možemo dobiti snažnu ustanovu koja će imati veliku regionalnu važnost.

Zašto ste tražili da se osnuje nova pravna osoba koja će umjesto Dječje bolnice Srebrnjak voditi Centar?

Radi se o javnom dobru za koje smatram da mora služiti na dobrobit cijeloj Hrvatskoj i stoga se u aktivnosti mogu i moraju uključiti sve institucije s iskustvom u translacijskoj medicini. Zato sam predložio da ustanove od ključnog značaja u translacijskoj medicini iskažu interes za suradnju u novom centru CCTM. Kao jedan od ciljeva projekta navedeno je osnivanje Centra. Što se više ustanova uključi u rad ovog centra, veća će biti dobrobit za sve sudionike, daleko veća šansa da on bude dugoročno središte translacijske medicine u Hrvatskoj te da u konačnici osiguramo da se projekt realizira prema svim zadanim indikatorima iz studije izvodljivosti.

Znači li to da bolnica ne bi sama mogla voditi takav složeni centar? Kako je onda ipak došlo praktički do realizacije projekta, podržala su ga ministarstva zdravstva i znanosti...?

Od trenutka prijave projekta pa do konačnog odobrenja projekt je prošao niz provjera, od kojih su svi isticali upitnu održivost projekta i tražili dodatna objašnjenja. Upravo zato je od prijave projekta do potpisivanja ugovora prošlo više od sedam godina. CCTM u nevjerojatnom opsegu nadilazi postojeću bolnicu i u smislu veličine (sedam puta veća), i u smislu planiranog broja znanstvenika, i najznačajnije – u znanstvenoj produkciji. U konačnoj prijavi je zato istaknuto kako u bolnici ima dvadesetak odjela, iako je i dalje radio jednak broj liječnika specijalista koji su prije bili raspoređeni u nekoliko odjela. Bolnica se u studiji izvodljivost obavezala na dva ključna indikatora: objaviti 141 znanstveni rad i zaposliti 93 znanstvenika. U slučaju neispunjavanja ovih indikatora riskira se financijska korekcija. Kao odgovorna osoba bolnice moram učiniti sve da do korekcije ne dođe. Obvezali smo se na objavu jako puno znanstvenih članaka do 2023., a trenutačno ustanova objavi maksimalno deset godišnje. Na odjelu za translacijsku medicinu sada radi šest znanstvenika, a novi centar trebao bi ih imati više od 90. Po meni se ta dva indikatora bez inkluzivnog pristupa i pomoći Medicinskog fakulteta i KBC-a ne mogu doseći.

Bivši ravnatelj dr. Boro Nogalo i njegov tim tvrdili su da je cilj njihove smjene svojevrsno neprijateljsko preuzimanje projekta vrijednog 60 milijuna eura.

Često se pojavljuju različite tvrdnje u medijima, no po meni je ključna poruka da je najveći natječaj na projektu ugovoren i da izgradnja počinje. Radi se o iznimno velikom projektu financiranom sredstvima Europske unije i smatram svojom ključnom zadaćom ne dovesti u pitanje realizaciju projekta. Projekt je u sadašnjoj veličini zamišljen oko 2009. te finaliziran i prijavljen 2012. godine. Projektni tim koji je definiran i poslan prema provedbenim tijelima davno prije mog dolaska nisam mijenjao, prema tome tvrdnje o neprijateljskom preuzimanju su neistinite. Svakako ću u projektni tim još imenovati prof. Mladena Merćepa koji se nedavno iz instituta Medils vratio u DB Srebrnjak, a bio je ključna osoba na projektu. Pod tim mislim da je njegov životopis i broj patenata bio osnova za dobivanje projekta, kao i da je osmislio projekt. Ne želim ni na koji način umanjiti ulogu svih ostalih članova u projektnoj prijavi, oni su svi i dalje članovi istraživačkog tima i bit će dok god sam ja odgovorna osoba. Jedino što trenutačno šteti projektu jest uporan pokušaj dezinformacije javnosti o tome kako će sve propasti i neće se započeti s projektom.

Ako je prof. Merćep autor projekta, zašto ga je napustio?.

Prof. Merćep nije svojevoljno napustio projekt, već mu nakon predaje istoga nije produljen ugovor o radu. Osobno to smatram nepravdom te sam učinio sve kako bi se osigurali preduvjeti da prof. Merćep ponovno radi u bolnici i sudjeluje u projektu koji je osmislio. Morate znati da se radi o vrhunskom znanstveniku koji je dugo godina proveo u SAD-u, po povratku je vodio Plivin i GlaxoSmithKline istraživački institut, autor je više od 30 patenata, a njegovi su radovi citirani više od 1500 puta. Upravo njegovo ime prvo je navedeno u studiji izvodljivosti projekta s obzirom na to da je njegovo područje rada u cijeloj karijeri translacijska medicina te su njegov životopis i reference igrali ključnu ulogu u dobivanju projekta. Smatram, dakle, da je njegova prisutnost u projektu zajedno s ostatkom tima neophodna.

“Stara” uprava tvrdi i da propozicije ne dozvoljavaju prijenos projekta, za čiju je izgradnju i opremanje Europska komisija odobrila 432 milijuna kuna temeljem ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte financirane iz europskih strukturnih i investicijskih fondova, na drugu pravnu osobu.

Ni u jednom trenutku ne govori se o prijenosu projekta. CCTM je dobio DB Srebrnjak kako bi sagradio novu zgradu kraj postojeće bolnice. Nema načina da se to promijeni kao ni da se izmijeni sadržaj koji je predviđen u novoj zgradi. Upravo potpisivanjem ugovora o izgradnji pokazalo se da CCTM kreće u realizaciju kako je i predviđeno. Sve tvrdnje o preseljenju i prenamjeni nemaju nikakvog konkretnog, opipljivog dokaza.

Kad ste došli na mjesto novog ravnatelja DB-a Srebrnjak, govorilo se da ste politički dovedeni kao Bandićev čovjek. Jeste li?

Na to pitanje mogu jedino reći da nikad nisam obnašao nijednu političku funkciju niti sam član ijedne političke stranke. Stoga je odgovor na vaše pitanje – ne. Prijavio sam se na natječaj zbog referenci koje sam smatrao da zadovoljavaju ovu funkciju. Prvenstveno mislim na doktorat i poslijedoktorsko usavršavanje u inozemstvu s glavnim fokusom na translacijsku medicinu, što se lako vidi iz mojih objavljenih radova, patenta te studija na kojima sam radio. Budući da se radi o upravljačkoj poziciji, natječaju sam priložio i potvrdu o završenom poslijediplomskom studiju menadžmenta u zdravstvu. To je isključivi temelj na kojem sam se javio na natječaj.

Je li točno da ste specijalizant? Čime ste se bavili prije funkcije ravnatelja i kako ste postali ravnatelj?

Točno je da sam nakon diplome na medicinskom fakultetu u Zagrebu, stručnog usavršavanja u Kanadi, završenog doktorata znanosti, magisterija upravljanja u zdravstvu te poslijedoktorskog usavršavanja u International Center for Genetic Engineering and Biotechnology započeo specijalizaciju iz radiologije. Po završetku natječaja za ravnatelja prekinuo sam specijalizaciju (budući da se radi o administrativno nespojivim funkcijama) kako bih mogao preuzeti novu funkciju. Pritom i dalje sudjelujem u pretkliničkim i kliničkim istraživanjima sa svim partnerima iz Europe kao i do sada. Nisam želio komentirati napise o tome da sam „specijalizant“ jer nitko tko razumije sustav zdravstvene administracije to ne bi izgovorio u kontekstu ove funkcije. Znanstvenim radom u području translacijske medicine bavim se više od deset godina, od treće godine studija, vodio sam nekoliko znanstvenih projekata i surađivao na nekoliko europskih projekata. Ostatak funkcija rukovođenja i savjetovanja bili su vezani isključivo uz privatni sektor i poduzeća izvan Hrvatske. Na natječaj sam se prijavio na osnovi tih iskustva u posljednjih desetak godina, a koji su vezani uz translacijska istraživanja, EU projekte i rukovođenje. Upravo te referencije tražile su se u natječaju.

Kako ste gledali na skandal koji je pratio smjenu bivšeg ravnatelja?

Smatram da nije pametno komentirati skandale čije uzroke i pozadine do kraja ne razumijemo, već vidimo samo njihove javne manifestacije, gdje se često govori bez argumenata temeljenih na opipljivim dokazima. Tome smo svjedoci svaki dan u medijskom prostoru. U takvim situacijama često se koriste fraze i upire prstom na osobe koje se manje ili više mogu povezati s tzv. skandalom, a stvarni cilj takvih istupa je upitan. Pokušao sam uopće ne formirati mišljenje na temelju takvih istupa, već obavljati posao sukladno važećim zakonima i propisima i posvetiti se dobrobiti bolnice i projekta. U poslovima koji su od javnog značaja ne bi osobni animoziteti ili paušalna mišljenja o osobama trebali utjecati na izvršenje posla. Osnivač svake ustanove, bila ona javna ili privatna odlučuje tko će tu ustanovu voditi, to je model koji funkcionira u oba sektora svugdje u svijetu.

Kakav je bio vaš dojam kad ste došli na Srebrnjak? Doveli ste nove ljude, kako danas bolnica funkcionira?

DB Srebrnjak je specijalna bolnica prepoznatljiva prvenstveno po sveobuhvatnom liječenju djece s respiratornim bolestima kroz multidisciplinarni tim pedijatara, otorinolaringologa, anesteziologa i radiologa. U bolnici imamo i izuzetno kompetentan tim neuropedijatara. Otkad sam došao u bolnicu nisam doživio nijednu neugodnu situaciju u radnoj okolini te smatram da se ljudi prvenstveno trude profesionalno odraditi svoj posao. Svi znaju da inzistiram na uključivosti i zaboravljanju bilo kakvih osobnih animoziteta na poslu. Ljudi se moraju ugodno osjećati na poslu da bi ispunili svoje zadaće.

U zadnjih devet mjeseci, koliko radim u DB-u Srebrnjak, dobili smo 10 novih specijalizanata koji uskoro počinju s radom. Mladi liječnici su budućnost svake ustanove te vjerujem da su naši vrhunski pedijatri odabrali kvalitetan kadar na natječajima. Posebno sam ponosan na dolazak prof. dr. sc. Doriana Tješića Drinkovića, koji je vodeći pedijatrijski pulmolog s najvećim iskustvom u liječenju djece s cističnom fibrozom. Nedavno je u bolnici zaposlena i dr. Ada Barić Grgurević, anesteziologinja s bogatim iskustvom u kardiokirurškoj intenzivnoj skrbi, koja sada obnaša funkciju pomoćnika ravnatelja za kvalitetu zdravstvene zaštite.

Dr. Nogala je Općinski radni sud u Zagrebu prvostupanjskom presudom iz prosinca vratio na radno mjesto. Gdje su sada dr. Nogalo i njegov tim, prof. Mirjana Turkalj, prof. Davor Plavec i prim. Lana Tambić Bukovac?

Radi se o prvostupanjskoj presudi pa sam sklon ne komentirati konačni ishod. No nepobitna je činjenica, vidljiva iz presude, da je sud prvostupanjskom presudom odbacio zahtjev dr. Nogala za vraćanje na radno mjesto. Prof. Turkalj, prof. Plavec i prim. Tambić Bukovac rade u DB Srebrnjak, vode odjele koje su vodili i prilikom mog dolaska te su članovi istraživačkog tima CCTM projekta kako je i napisano prije mog dolaska i poslano u nadležno Ministarstvo. Opet mogu samo ustvrditi da se pokušava stvarati atmosfera da sve propada, što jednostavno ne odgovara činjeničnom stanju.

Rekli ste da ste naručili neke revizije u bolnici? Kakve i što su utvrdile?

Nemam vremena baviti se “kopanjem“ po dokumentima i traženjem propusta drugih jer je cijela uprava posvećena funkcioniranju bolnice i realizaciji projekta. Uvijek reagiram na ukazivanje na nepravilnosti od neovisnih institucija, a i kad u svakodnevnom radu naiđemo na nepravilnosti, uputimo ih nadležnim institucijama da se očituju. Tako je, npr., SAFU utvrdio nepravilnost prošle uprave oko javne nabave, kada je predmet nabave podijeljen na dva s praktički istim nazivom te kad su oni ugovoreni direktnom pogodbom iako su zbog veličine iznosa trebali ići na javnu objavu. Trenutačno je u bolnici jedna inspekcija vezano uz uočene nepravilnosti te uskoro očekujemo njezino mišljenje.

Bivši ravnatelj tvrdio je da su neke bolničke sobe, prethodno korištene kao apartmani za roditelje, nakon njegove smjene bile pretvorene u urede za novu birokraciju. Je li to točno?

Već se godinu dana poteže priča o apartmanima za roditelje koji su ukinuti. Bolnica nikad nije ugovorila s HZZO-om uslugu smještaja roditelja uz dijete niti u sudskom registru ima registriranu takvu djelatnost, što nas dovodi do činjenice da se apartmani nikad nisu ni smjeli naplaćivati. Upravo zato se od prošle godine majka smješta uz dijete bez naknade. Također, nekad su se tri sobe na zadnjem katu bolnice koristile kao tzv. apartmani. Nažalost, te sobe nisu u sastavu odjela, tj. izvan su nadzora medicinske sestre i nije moguće tamo smještati djecu bez nadzora. Samo te tri sobe su prenamijenjene u liječničke sobe.

Što je sa zemljištem na Brestovcu, na mjestu nove sljemenske žičare, koje je u vlasništvu DB-a Srebrnjak?

Zemljište na Brestovcu je u vlasništvu DB-a Srebrnjak. Otkad sam stupio na mjesto ravnatelja dobio sam na uvid jedan dokument od tri stranice gdje je razrađen projekt „Zdravstveno-rehabilitacijskog i rekreacijskog centra Brestovac“, a za koji trenutačno ne postoji ni projektna dokumentacija.