“Lakše je plakati na internetu kako smo jadni, mogli ste to pokloniti i Caritasu”, “Toliko muke i truda uzalud, a ide samo uvozno”, “Lako se razbacivati kad porezni obveznici sve to plaćaju”, “Iduće godine još više posadi”, “Hrvatska će biti gladna”..., samo su neki od komentara na društvenim mrežama na kojima se vide otužne slike bačenih krastavaca, dugi redovi porazbijanih lubenica u dolini Neretve ili pak zaoravanje “uživo” tek prispjelih tikvica znakovitog naslova “zelena gnojidba”.
‘Gazdi’ je draže uvozno
Nesređeno tržište, (ne)poštena trgovačka praksa, neorganizirani proizvođači, enorman uvoz i ostale poznate boljke hrvatskog agrara, “začinjeni” koronom i slabom turističkom sezonom, neke poljoprivrednike ovih dana tjeraju na poteze očajnika, dok s druge strane pljušte osude kako su desetke tona robe mogli zbrinuti i drukčije, umjesto da se tako hvale na internetu.
– Uberem tonu tikvica dnevno, a nemam ih kome prodati. Dovezem ih na otkup, vagnu ih i ako ih uspiju prodati dobijem novac, a ako ne, idu u otpis. A treba platiti radnike, prihranu, navodnjavanje, prskanje... – nabraja jedan od proizvođača ističući kako ne proizvodi na slijepo, ugovorio je proizvodnju, ali dobiva odgovor da su hladnjače pune neprodanih zaliha ili “gazda je uvezao”.
– Tražili su da dižemo proizvodnju jer će nam zbog korone nedostajati svega, a kad je krenula berba, naše povrće više nitko ne treba. Nema turista koji će ga kupovati u trgovačkim lancima, ni hotelijerske i restoranske potrošnje. Nemamo mi ništa protiv uvozne robe ako je ona kvalitetna, kupljena od nekog proizvođača i ispravno deklarirana. No problem je što u nas završava povrće koje se kupuje vani na burzama, pred istekom roka, viškovi koji se prodaju u bescjenje... pa se tako, primjerice, domaći krastavci trenutačno otkupljuju za 1 kn/kg, a lani u ovo doba i za 5-6 kuna – kaže predsjednik Zajednice povrćara Hrvatske Vjekoslav Budanec.
Lani su tako krastavci u maloprodaji koštali 8-10 kuna, a danas i nekoliko puta manje. A troškovi su jednaki ili i veći. Na njivama se tako, napominje, ovih dana zaoravaju i kupus te kelj za koji otkupljivači nude svega 70 lp/kg, a lani 3,50 kuna.
– Samo ambalaža košta 2 kune, a gdje su drugi troškovi, uzgoj? – pita on. Dodaje kako bi povrćari mogli konkurirati uvozu kad bi na tržištu bilo fer utakmice, bez dampinga. Puno povrćara ima i ugovore s trgovcima, ali kad oni zbog smanjene potražnje manje naručuju – i manje plaćaju, u okolici Zagreba zaorava se i salata, a u dolini Neretve i lubenice.
Slabija potrošnja i turizam
– Katastrofa! Suzbijanje nepoštene trgovačke prakse samo je mrtvo slovo na papiru. Ako je kilogram lubenice 1,99 kn/kg u nekim trgovačkim lancima, to znači da su je od nas kupili za 80- 90 lipa, što je izvan svake pameti – kaže Neven Mataga, predstavnik Hrvatske voćarske zajednice iz doline Neretve.
Sam ima 4 ha lubenica. Po hektaru je uložio najmanje 50.000 kuna, a sad će biti sretan ako se pokrije s nulom.
– Lubenica se mora na vrijeme pobrati. Ostane li na njivi samo 2-3 dana dulje, propada, a ni vrijeme joj ne ide naruku. S jako visokim temperaturama, iznad 35 stupnjeva, dolazi do progorenja plodova. I bura, koja je otrov za povrće, i korona, sve je protiv nas – tvrdi Mataga te dodaje kako se tako ni stari, kamoli mladi, neće zadržati na zemlji.
Albanska se lubenica donedavno prodavala za 4-5 kn/kg, a kad je prispjela domaća, već za 4-5 dana cijena je naglo pala.
– Trgovci jedva čekaju da proizvedemo nešto i da krenu s akcijama – ogorčen je Mataga.
Iz konzultantske kuće Smarter kažu kako kod sezone domaće lubenice, koja će trajati do kraja rujna, treba uzeti u obzir manju potrošnju te izostanak velikog dijela turističke potrošnje, što se već sada reflektiralo na cijenu koja je niža u odnosu na prijašnje godine.
– Kod plasmana jagoda trgovački lanci su ove godine pokazali solidarnost s domaćim proizvođačima, držali su ujednačeni nivo cijena i za vrijeme cijele sezone otkupljivali domaći uzgoj. Za očekivati je da se ta razina suradnje održi i s domaćim proizvođačima lubenica, kako ove godine ne bi ostale neobrane na poljima. No, i na proizvođačima je da poštuju optimalne rokove branja, surađuju s otkupljivačima i retailom, budu konkurentni i cijenama i kvalitetom – kazala je Marina Kresoja iz Smartera.
Zbog novonastalih poremećaja na domaćem tržištu, najveći hrvatski otkupljivač voća i povrća, tvrtka Enna Fruit, krenula je s izvozom lubenica u Sloveniju, Češku, Slovačku i Poljsku.
Zbog Corone povecali prozvodnju lubenica??