Tražimo hrvatski u crnogorskim školama

Prije pet godina u šarolikom političkom miljeu Crne Gore počela je djelovati Hrvatska građanska inicijativa (HGI), prva i dosad jedina stranka Hrvata u Crnoj Gori. Osnovan s ciljem da organizirano i što uspješnije artikulira interes Hrvata u Crnoj Gori, HGI postaje sve utjecajniji, a odnedavno prvi put ima i svog zastupnika u crnogorskom parlamentu. Predsjednik je HGI-ja ing. Marija Vučinović (48), rođena Riječanka.

Prije 26 godina došla je u Crnu Goru i ondje osnovala obitelj sa suprugom Gracijem, autohtonim Bokeljem. Imaju kćer Dunju i sina Davora i žive u Lepetanima pokraj Tivta. M. Vučinović uspješna je direktorica u tivatskom poduzeću Vodovod i jedina žena u Crnoj Gori koja je predsjednik političke stranke.

 Nekad su Hrvati bili uvjerljivo većinsko stanovništvo u Boki kotorskoj. U Tivtu su na popisu iz 1910. godine činili čak 90 posto ukupnog stanovništva, a nakon Drugog svjetskog rata bilo ih je 75 posto. Slično je bilo i u Kotoru. Vremenom se hrvatska populacija u Crnoj Gori smanjivala i na posljednjem popisu, prije tri godine, kao Hrvati izjasnilo se 7060 osoba. Sada ih je najviše u Tivtu, gdje čine 20 posto ukupnog broja stanovnika te općine, a potom u Kotoru i Herceg Novom.

Samo u jednoj od 21 općine u Crnoj Gori, Pližinama, ne žive Hrvati. Osnovni motiv za to da smo 2002. godine formirali HGI bio je u tome što su Hrvati, njihovo ime, interes i ukupno biće, desetljećima bili zapostavljani u Crnoj Gori  kaže za Večernji list Marija Vučinović.

P: Čime objašnjavate izrazito opadanje broja Hrvata u Crnoj Gori?
 Prije svega migracijama stanovništva i masovnim doseljavanjem Crnogoraca i Srba u Boku, koji su tamo potiskivali autohtono hrvatsko stanovništvo. Oni koji dulje i bolje od mene poznaju bokeljske prilike tvrde da je osobito u vrijeme komunizma bilo pritisaka da se što manji broj ljudi izjašnjava kao Hrvati uime nekog "višeg crnogorskog interesa". Tako se i događalo da se od dvojice rođene braće jedan izjašnjava kao Hrvat, a drugi kao Crnogorac. I danas ima tvrdnji da je broj Hrvata u Crnoj Gori više nego dvostruko veći od onoga koji pokazuje posljednji popis. Kao dokaz navode se crkvene knjige po kojima je u Crnoj Gori otprilike 17.000 Hrvata, a ne 7060.

P: Ima tvrdnji da su upravo glasovi Hrvata odnijeli prevagu u tijesnoj pobjedi pobornika neovisnosti na prošlogodišnjem referendumu, kada je nakon više od osam desetljeća obnovljena neovisnost Crne Gore. Što je motiviralo Hrvate u Crnoj Gori da bezrezervno podrže njezinu neovisnost?
 Može se reći da smo dali stopostotnu podršku neovisnosti Crne Gore, da smo je željeli kao svi oni tzv. stopostotni Crnogorci. U samostalnoj Crnoj Gori prepoznali smo građansku i europsku državu u kojoj će Hrvati imati pravu perspektivu i slobodan život. HGI je sam organizirao podršku crnogorskoj neovisnosti. Nismo za to dobivali ni tražili nikakve upute iz Zagreba, kako neki misle, ali imali smo podršku za takav stav.

P: Aktualna vlast u Crnoj Gori nije vam na startu uzvratila na isti način. Naprotiv. Najprije je uoči referenduma donijela Zakon o nacionalnim manjinama koji je Hrvatima, s obzirom na njihov broj u Crnoj Gori, jamčio jednog zastupnika u državnom parlamentu, a odmah nakon referenduma tu je odredbu ukinuo Ustavni sud Crne Gore. Zašto ste unatoč tome ušli u koaliciju s vladajućom Demokratskom partijom socijalista?
 Ukidanje zajamčene nacionalne zastupljenosti u parlamentu pogreška je jer takvu zastupljenost poznaju sve prave demokracije. Vladajući je DPS uoči nedavnih izbora u Crnoj Gori ispravio pogrešku, ponudio HGI-ju koalicijski sporazum i jedno mjesto Hrvatima u državnom parlamentu. Dio vodstva HGI-ja bio je protiv koalicije s DPS-om. Ipak, ušli smo u tu koaliciju i pokazuje se da je to bio pravi potez.

P: Što sada Hrvati u Crnoj Gori očekuju od tog sporazuma?
 Očekujemo veću zastupljenost u lokalnim organima vlasti, osobito u Tivtu i Kotoru, što se i ostvaruje, te veće sudjelovanje u upravljanju javnim ustanovama i poduzećima. Očekujemo i dvojezična obilježja tamo gdje smo najbrojniji te uvođenje hrvatskog jezika u škole za naše đake. Sada u Tivtu i Kotoru postoji fakultativna nastava na hrvatskom, a radi se na uvođenju redovite. Na državnoj razini imamo obećanje da ćemo dobiti zamjenika ministra kulture ili za pitanja nacionalnih manjina, veći udio u crnogorskoj diplomaciji koja se formira te u policiji. Hrvati u Crnoj Gori imaju visokoobrazovani i visokostručni kadar koji može pridonijeti ne samo većem ostvarivanju njihovih interesa nego i ukupnom napretku Crne Gore. Pred nama i Crnom Gorom dug je proces demokratizacije. Bitno je da je u neovisnoj državi to brže krenulo i da se stvari pomiču nabolje.

P: Zna li se u Hrvatskoj dovoljno o Hrvatima u Crnoj Gori i govori li se o njima? Kakva je suradnja s maticom?
 Od svršetka Drugog svjetskog rata pa sve do obnove hrvatske državnosti nismo bili zadovoljni odnosom matice prema nama Hrvatima u Crnoj Gori. Bili smo zapostavljeni, takoreći zaboravljeni. Sada se odnos bitno mijenja. HGI odličnu surađuje s aktualnom vlašću u Hrvatskoj, osobito s predsjednikom Mesićem i premijerom Sanaderom koji će nam uskoro doći u Crnu Goru. Novčanu pomoć čak nam je ponudilo Nacionalno vijeće Crnogoraca u Hrvatskoj, doduše, ne nama kao stranci, nego nevladinim udrugama u Crnoj Gori koje nose hrvatski predznak. Crnogorci u Hrvatskoj za svoje djelovanje od Vlade Hrvatske dobivaju godišnju dotaciju od 200.000 eura plus različite druge dotacije, a deset hrvatskih udruga u Crnoj Gori dobiva samo 10.000 eura. Zato nam je Veljko Bulajić velikodušno iz Zagreba ponudio pomoć u novcu. No, uvjereni smo da će se i pitanje financiranja hrvatskih udruga u Crnoj Gori uskoro bolje riješiti, posebno nakon formiranja krovne udruge koja će obuhvatiti njihov rad.