Bivši glavni državni odvjetnik Mladen Bajić očito se ne osjeća ugodno u poziciji drugog čovjeka. Sasvim je razumljivo da mu ne odgovara pozicija zamjenika kada je 12 godina bio nedodirljivi gazda u Državnom odvjetništvu. Njegovu nelagodu očito pojačava i činjenica da mu je sada šef Dinko Cvitan, njegov dojučerašnji podređeni. Svjestan Bajićevih patnji, državni vrh traži mu novi posao. Predsjednik Vlade Zoran Milanović podsjetio je HDZ da je upražnjeno mjesto u Ustavnom sudu te kako bi Bajić bio odličan kandidat.
Slično razmišlja i Ivo Josipović koji je pokazao što misli o Bajiću dodijelivši mu odlikovanje. Vladajući ne mogu sami provesti odluku o imenovanju jer nemaju dvotrećinsku većinu u Saboru koja je potrebna za imenovanje ustavnih sudaca. Za taj im pothvat treba i “suglasnost” HDZ-a koji će se u ovo predizborno vrijeme teško odlučiti za takvu ponudu. Čak i da vrh stranke želi podržati Milanovićev prijedlog, teško bi taj postupak mogli “prodati” svom biračkom tijelu koje nije bilo zadovoljno Bajićem. Nisu to jedini oponenti. Najpoznatija hrvatska zviždačica Vesna Balenović čak je optužila bivšeg državnog odvjetnika za veleizdaju te rekla da “mora završiti na doživotnoj robiji”. Tvrdi da je za svog mandata samo slušao Mesića i Josipovića te kako je selektivno provodio pravdu.
Protiv Bajićeva imenovanja u Ustavni sud još su i neke nevladine udruge. Zamjeraju mu što je neke proganjao ognjem i mačem, dok je druge upadljivo zaobilazio. Ovih se dana javio i bivši šef policije Oliver Grbić, ali njegovo svjedočenje nema neku osobitu vrijednost jer je previše osobno i politički obojeno. Ima nekoliko ozbiljnih argumenata koji idu u prilog onima koji se protive nagrađivanju Mladena Bajića mjestom u Ustavnom sudu. Previše je kalkulirao za glavnog državnog odvjetnika pa je gotovo sve istrage pomno politički tempirao. Iako se može pohvaliti da je smjestio u zatvor svog školskog kolegu Ivu Sanadera, to je učinio tek kad je Sanader već bio bivši premijer. Nikad se nije usudio ići na političke kapitalce na vrhuncu moći. Pogotovo je bio nježan prema političarima koji su dolazili s ljevičarske scene. Više se vodio političkim oportunizmom, a manje željom da privede pravdi one koje su doista zgriješili. Pritom nisu sporni oni koje je doveo pred sud, jer su to uglavnom i zaslužili, nego su sporni oni materijali koje je uporno držao u ladici. Jako je uživao u ulozi gospodara zatvora i slobode. Velikim je dijelom Bajić “zaslužan” i što su tek ovih dana na red došli Milan Bandić i Božidar Kalmeta.
Druga skupina prigovora odnosi se na Bajićevu ideološku isključivost koja se možda najbolje vidjela u slučaju izručenja Perkovića i Mustača Njemačkoj. Bajić je koristio sve moguće pravne smicalice da se ova dvojica udbaša ne izruče. Stoga će biti zanimljivo vidjeti kako će se ubuduće o Bajićevu “uhljebljenju” u Ustavni sud postaviti Tomislav Karamarko, kojeg u nekim konzervativnim krugovima još “sumnjiče” da se nije dovoljno snažno zalagao za izručenje Perkovića i Mustača. Podrži li Bajićevo imenovanje, to će značiti da se slagao s Bajićem da se udbaški dvojac ne dira. Moguća su u Hrvatskoj razna iznenađenja i truli kompromisi. Što ako se dogovore Karamarko i Milanović pa u Ustavnom sudu dobijemo Vladimira Šeksa i Mladena Bajića. To bi bilo loše za Hrvatsku, ali ne bi bilo prvi put da naše najveće stranke stave stranačke ispred nacionalnih interesa.
Bajića u Remetinec.Nije se držao zakona već ga je zlorabio i radio po potrebi trenutne vlasti. Ako takav bude ustavni sudac onda Hrvatska niti ne zavrijedi drugo nego da bude u "Regionu".