Pobijedili večeras ili ne, ušli u finale ili ne, sasvim je svejedno za lik izbornika Zlatka Dalića, za kojega Crkva slobodno može otpočeti proces kanonizacije još za njegova života, tj. ovoga nogometnog prvenstva.
Dakako, formalno to nije moguće, ali je zato Zlatko Dalić s cjelokupnom momčadi poslao hrvatskoj javnosti vrlo jasnu poruku svetosti, o kojoj je pak papa Franjo nedavno objavio pobudnicu “Kličite i radujte se – o pozivu na svetost u suvremenom svijetu”.
Papa Franjo u svojoj pobudnici kaže kako voli vidjeti “svetost Božjeg naroda u strpljivosti”. Primjerice, “u roditeljima koji odgajaju s puno ljubavi svoju djecu, u muškarcima i ženama koji rade kako donijeli kruh svojoj obitelji, u bolesnicima, u starim redovnicama, koje se dalje smješkaju”. “U tom ustrajanju, kako bi se iz dana u dan nastavljalo ići naprijed, vidim svetost vojujuće Crkve”, veli on, dok izbornik Dalić koristi i jedan gotovo u nas zaboravljeni termin, koji ide u paru sa strpljivošću, a koji je odlika svih kanoniziranih i nekanoniziranih svetaca – poniznost.
Naime, nakon svake dosadašnje pobjede, on je upozoravao na to kako valja ostati miran i dostojanstven, a nadasve ponizan. Poniznost, dakle, nije odlika pregaženih i beskičmenjaka, bijednih i slomljenih, nego upravo suprotno, tj. vrlina pobjednika. To Dalić i reprezentativci najbolje svjedoče svojim primjerom. Poniznošću se, zapravo, sve može pobijediti, a napose zlo.
Poznata je priča majke Teodore, pustinjakinje koja je živjela oko 400. godine, o jednom pustinjaku kojega su mučili zli dusi, koje on želi rastjerati, pa započinje razgovor s njima i pita ih: “Što vas može odagnati? Post?”. Oni mu odgovore: “Mi niti jedemo niti pijemo!”, “Možda nespavanje?” “Mi ne spavamo!”, “Ili možda samotni život?” “Mi živimo u osami!” “Pa čime vas se onda može odagnati?” Oni mu odgovore: “Ništa nas ne može pobijediti osim poniznosti”. Izbornik Dalić, nije se poslužio samo mudrošću pustinjskih otaca kako bi danas, svojim pozivom na svetost u suvremenu svijetu, pobijedio na svjetskom nogometnom prvenstvu.
Ne, on je svojim naukom poslao i jasnu poruku hrvatskome društvu, koje je zlo premrežilo uzduž i poprijeko, pokazujući jasan put svakome kome je stalo da Hrvatska napokon dođe ne samo do nogometnog polufinala, nego i polufinala svoga političkog, gospodarskog, kulturnog i svakog drugog oblika života, u kojemu će se svaki građanin osjećati sretno i ponosno, tj. upravo onako kao nakon svake pobjede Dalićeve momčadi.
Hrvatska vapi za poniznošću Dalićeva tipa i ne prepozna li tu svoju šansu u njegovoj pojavi, odnosno, sve ostane na razini nogometne igre, tko zna kada će se ponuditi nova prilika. A ovu uza sve to još resi i silno oduševljenje i zajedništvo, pobjednički mentalitet i respekt protivnika. Sve ono na što smo u Hrvatskoj odavno zaboravili.
Ovo je satira?