Prije desetak dana umro je Lee Kuan Yew (LKY), jedna od najznačajnijih državničkih figura u povijesti Azije. Ostat će zapamćen kao čovjek koji je predvodio čudesnu transformaciju malene, siromašne i zaostale kolonijalne utvrde u modernu suverenu državu i jednu od najrazvijenijih ekonomija svijeta, i sve to unutar jedne generacije. A sve je počelo nakon gorkih iskustava Singapura iz Drugog svjetskog rata.
Britanski topovi i mornarica nisu se uspjeli oduprijeti nadmoćnijim Japancima i obraniti svoju isturenu kolonijalnu krpicu. Nakon poraza, koji je Churchill opisao kao jedan od najtežih u britanskoj povijesti, japanska okupacija ostavila je tragične posljedice – tisuće poginulih, razaranja, pljačke, silovanja... Kapitulacijom Japana Singapur je vraćen pod britansku krunu, unatoč zahtjevima za nezavisnost. LKY je u to vrijeme studirao u elitnim školama u Engleskoj (LSE, Cambridge). Stekao je vrhunsko obrazovanje koje će mu, uz goleme doze iskrenog domoljublja, pomoći u vođenju nacije kroz desetljeća jedinstvene transformacije. Nakon nadmoćne pobjede na izborima 1959., sa svojom tek pet godina starom strankom PAP, postaje premijer i biva ponovno biran desetak puta, sve do 1990. Tada se naizgled povlači u sjenu na pozicije “starijeg ministra”, a od 2004. do 2011. drži poziciju, koje li mudrosti, dosjetljivosti i pragmatičnosti – “ministra mentora”.
Magična formula za uspjeh
Mnogi tvrde da su se stvari počele razvijati ovako – LKY je shvatio da britanski topovi nisu odgovarajuća zaštita malenoj državici okruženoj s nekoliko potencijalnih neprijatelja, od kojih je svaki nekoliko desetaka puta mnogoljudniji. Trebalo je osigurati superučinkovitu obranu, različitu od topova na tvrđavi. Kao sredstvo obrane upotrijebio je veliki strani kapital. Trebalo ga je dovesti baš tu, blizu ekvatora, na pukih 718 kvadratnih kilometara (trećinu manje od naše Baranje!). Kako ga dovesti, zašto ga nije bilo prije? Pronašavši prave odgovore na ta pitanja, LKY je otkrio magičnu formulu za uspjeh.
Prvo, trebao je suverenu državu. Mudrim manevriranjem u prvoj polovici šezdesetih godina prošlog stoljeća uspio se osloboditi kako kolonijalne vlasti tako i privremene unije s Malezijom. Od 1965. Singapur je suverena država. Drugo, trebalo je “napraviti igralište” po najvišim međunarodnim standardima – sigurnost, čvrst pravni poredak, ultraučinkovita, nepristrana i nepotkupljiva javna uprava. Treće – stručnost i znanje kao vrhovni kriterij upravljanja državom. Pogledajte životopise singapurskih ministara, učinit će vam se da ste na međunarodnom natjecanju za najviše nagrade iz područja znanosti i upravljanja poslovnim sustavima. Tek na četvrtom mjestu dolaze po drakonskim kaznama širom svijeta daleko poznatije “reforme”, kojima se čuva okoliš, red, čistoća (npr. šest udaraca štapom po leđima pripitom američkom studentu koji je šarao po automobilu ili nije istrpio do WC-a pa se od tekućine olakšao u liftu...). Doista, Singapur ne samo da izgleda nestvarno lijepo, čisto, uredno i sigurno – on je to u stvarnosti.
Kapital je brzo nanjušio povoljne uvjete. LKY je više od pedeset godina ubacivao stalno nove, još obrazovanije mlade snage u redove državne uprave. Znanje i sposobnost su jedini kriterij napredovanja. Naravno, rezultati nisu izostali. Možemo ih iskazivati na mnogo različitih načina. Recimo, BDP po stanovniku povećan je 90 puta! Na trećem su mjestu u svijetu, iza Katara (plin i nafta) i Luksemburga (banke i tvrtke iz ostatka svijeta). U stvari, kada gledamo “pravu” dodanu vrijednost, Singapur je na prvom mjestu. Njih 5,5 milijuna proizvede godišnje 5 puta više nego 4,2 milijuna Hrvata. Odnosno, 4 puta više po stanovniku. A nemaju ništa – ni Jadran, ni otoke, ni Dubrovnik, ni Velebit, ni Plitvice, ni vode, ni Baranju, ni spačvanske šume, ni pulsku Arenu...
Ali se zato građevinska dozvola dobiva za pet dana. Tvrtka osniva za pola sata. Zemljišne knjige su savršene. Sudovi kao engleski. Porezi niski. EDB (agencija za privlačenje investicija) je najbolji primjer u povijesti kako se istinski privlače strani investitori. Ako ih i kada ih uistinu trebate i želite. Lee Kuan Yew je na vrijeme shvatio da su veliki strani investitori, a ne britanski topovi, njegovu narodu bili i ostali jedina šansa za opstanak. Vidite li moguće pouke za nas? Ja vidim.
>>Ovo su najskuplji gradovi na svijetu
>>'Hrvatska sa svojih sedam aduta može postati europski Singapur'
lol, trebalo bi se škegri i njegovim intelektualnim sljedbenicima dati vlast u singapuru na par mjeseci; taj bi rasprodao sve tvornice za skladišta uvoznih liferanata, a ove nebodere bi dao u hipoteku za kredite koje bi onda valjda stratio na zapošljavanje koje desetine tisuća činovnika. taj bi u bankrot otjerao i švicarsku. naš ekonomski preokret počinje tako da se kvaziekonomiste odbije od državnih jasli. nikoga s hrvatskim diplomama marksističke ekonomije ne bi trebalo pripustiti ni blizu pozicijama kreiranja ekonomske politike, 20 godina pod njima gore je od svih zala prethodne povijesti od stoljeća sedmog.