Nakon što je novinarka i potpredsjednica HND-a Slavica Lukić nepravomoćno osuđena za sramoćenje na novčanu kaznu od 26.133 kune jer je napisala istinitu informaciju da je privatna poliklinika Medikol dobila 500 milijuna kuna od HZZO-a te da je, unatoč golemom prihodu javnog novca nestabilna ustanova, u struci i javnosti postavilo se opravdano pitanje tumačenja Članka 148. Kaznenog zakona i njegovog utjecaja na medijske slobode.
Škakljiva istina
Iako novinari od njegova uvođenja traže da se sporni zakon mijenja te javna riječ dekriminalizira, tek je zloupotreba u ovom slučaju pokrenula takvu inicijativu. Činjenica da se zakonska odredba kojoj je namjera bila zaštita časti i ugleda privatnih i javnih osoba premetnula u gušenje slobode medija i javne riječi, a objavljivanje istine, koje je trebalo biti smisao novinarskog rada, postalo kažnjivo, osudili su ne samo javnost i struka već i mnogobrojni političari. Osim Hrvatskog novinskog društva, reagiralo je i Hrvatsko vijeće za medije te od Vlade i Sabora zatražilo brisanje iz zakona sporne odredbe koja se u više u godinu dana primjene pokazala manjkavom.
– Onaj tko napiše istinu ima pravo biti nagrađen, a ne kažnjen. Primjena kaznenog djela sramoćenja krenula je u smjeru ograničavanja slobode izražavanja voluntarističkim kriterijima – ustanovio je Josip Kregar i dodao da naše pravosuđe ionako ima tradiciju djela uvrede i klevete te da bi te norme trebalo dotjerati, a sramoćenje izbaciti iz Kaznenog zakona. Ministar pravosuđa Orsat Miljenić kazao da je radna skupina o izmjeni Kaznenog zakona raspravljala i prije presude jer je dio koji se odnosi na sramoćenje nerazumljivo napisan, a Zakon nema jedinstvenu terminologiju. Obećao ja da će Ministarstvo pravosuđa poduzeti sve mjere koje mogu uključivati izmjene zakona, pa i promjenu instituta kako bi se spriječilo da se Kaznenim zakonom ugrožava sloboda javne riječi. No, istaknuo je da bi sramoćenje ( ili kleveta) trebalo ostati za privatne osobe.
Zaštita privatnog i javnog
– Sramoćenje treba razlučiti kod javne i privatne osobe. Kad su u pitanju javne osobe, mi pristajemo biti izloženi kritici i tu zaštita treba biti manja. Tu mislimo sniziti standard, pogotovo kad je u pitanju javni novac – pojasnio je ministar napominjući da čast i ugled ne treba dekriminalizirati. Očekuje se da će Ministarstvo dovršiti prijedlog korekcija manjkavih odredbi Kaznenog zakona u sljedećih nekoliko mjeseci nakon čega bi se inicijativa o promjeni Članka 148. trebala naći na stolu saborskih zastupnika, odnosno članova Odbora za pravosuđe. Dok je procedura izmjene u tijeku, važno je podsjetiti da se u Hrvatskoj trenutno vode 42 postupka za ''sramoćenje'', 33 u Zagrebu te pet u Rijeci i četiri u Osijeku.
Slažete li se sa zastupnicima koji su prije tri godine u Saboru izglasali odredbu o javnom sramoćenju ili mislite da tu odredbu treba mijenjati? Ako da, treba li se ta promjena odnositi i na privatne i javne osobe ili samo jednu od tih kategorija? Trebaju li osobe koje prenose činjenice od interesa javnosti biti izložene milosti i nemilosti političara koji zakone ponekad kroje kako bi štitili svoje, a ne interese svih pripadnika društva?!
Uključite se u VL inicijativu
Predlažite i komentirajte, a najbolje i najsuvislije prijedloge objavit ćemo i predstaviti stručnjacima. Ostavljajte svoje komentare, komentirajte na Twitteru uz hashtag VLinicijativa, komentirajte ispod ove teme na našem Facebooku ili napišite svoj prijedlog na samoj VL inicijativi. U postu može biti i neka fotografija koja će vjerno oslikati vaš stav. I upamtite! Ovo nije još samo jedan običan forum. Večernji list vam nudi platformu za iznošenje mišljenja da zajedno nešto promijenimo u društvu.
ne