Treba nam mentalitet rada, a ne grebanja

Ivo Josipović ni u čemu ne vidi bilo što sporno što ova Vlada radi i kako radi, pa ni sada kada se Milanovićeva ekipa dalje osipa i vuče sve gore poteze. Josipović najčešće daje kamiličaste izjave, sve komentira, ali sadržaj mu je nikakav. 
Ne treba biti konfliktan kao Mesić, ali trebao bi biti kritičan i s jasnim stavom zbog općeg dobra, baš kao što je bio kristalno jasan u pogledu Milorada Pupovca, samo što se tada njegovo osobno dobro poistovjetilo i s općim! 
Uglavnom, Josipović ne vidi što ova Vlada čini društvu i državi, ili ne želi vidjeti, ili se barem ne želi konfrontirati, pa se tu nađe Nikica Gabrić koji govori umjesto njega. Na ovaj način Josipović svoju funkciju čini posve nebitnom i postaje dodatni trošak i ovako već preosiromašene zemlje.

Ali kad se izađe s prijedlogom da se šef države bira u Saboru, tada to napada svim oružjima, i način sadašnjeg biranja želi učiniti nezamjenjivim, kao da je on nezamjenjiv. 
HDZ pak nastoji okupiti široku koaliciju da bi preuzeo vlast. Ovu vlast valja smijeniti, jer je Hrvatsku unazadila! No, što HDZ može donijeti novo ako i dalje imamo u društvu isti mentalitet, ako će se nastaviti politika da država i dalje izvlači novac i da onda ona odlučuje kome će što i koliko dodijeliti? 
Nama trebaju promjene na svim razinama, strateške, duboke, a ne samo promjena vlasti. Jer ako je samo vlast zbog vlasti, tada nam se ne piše dobro.
Ključna je ideja stvaranje kulta rada i morala. 
Naime, naša bi elita, kakva god smiješna bila, trebala stvarati okruženje u kojemu se objašnjava da je jedini pravi i održivi uspjeh onaj koji se temelji na teškom i poštenom radu te na inovativnosti i osobnom liderstvu na otvorenom tržištu. Mladim generacijama treba usađivati ideju da je poduzetništvo temelj svega. Odlazak na teret države valja biti više nesretna, a ne poslovna iznimka. Treba biti popularan onaj koji radi, a ne onaj koji spretno krade.
Također, treba poticati liderstvo u inovacijama, postizanju vlastitog vlasništva tvrtki, dionica, intelektualnog vlasništva… Svatko takav treba biti uzor, a ne oslanjanje na razne državne potpore i minuse u bankama. To nikad nitko našim ljudima nije otvoreno rekao. Jer nije grijeh imati ako si pošteno zaradio i stvorio. Sramota je imati ako si od države ili od nekoga „maznuo“. A to nas je dovelo do današnje situacije!
Uglavnom rad i trud, inovativnost, proaktivnost i poduzetnost u poslu, znanosti, turizmu, obitelji, bilo gdje, kao vrijednosti moraju postati popularne. Otuđenje javnog i „cicanje“ na proračunu trebaju postati neželjene vrijednosti. Dakako da se to ne odnosi na cijeli javni i državni sektor, koji treba maksimalno umanjiti, ali u njemu ima dosta poštenih i radišnih ljudi čiji rad također treba cijeniti.
Na kraju, vrijednosti kulta rada treba usaditi u obrazovni sustav, pa će mladi takvi dolaziti na tržište i graditi društvo. A što imamo danas?
Problem je prvo da država kroz porez kažnjava rad. Što više radiš, progresivno više platiš poreza. Država vlada posvuda. Kad je toliko velik dio BDP-a u domeni države, vrlo malo ostane za privatnika. Ima li, recimo, HDZ snage reći kako je gotovo sa subvencijama u poljoprivredi?

Ili, danas se odgoj svodi na uzrečicu „Sine, jesi se pomoga?“ U prijevodu to znači, koliko si se ogrebao o državni proračun… A kad narod bira političare, onda se kaže: „Ako se ne zna pobrinuti za sebe, kako će za nas!?“ Ili još jedna takva, koja već godinama vrijedi: „Ma nek’ on krade, glavno da i za nas napravi!“
Takav mentalitet jest jedan od posljednjih relikta Jugoslavije, u kojoj je mjerilo nečijeg uspjeha bilo koliko su se on ili ona uspješno „pomogli“! 
Ako ćemo o srži problema, to je jedan od najvećih. Zato što prije treba, dok ne izgubimo i ovu generaciju, nametati kult rada, poduzetništva i inovativnosti. Neće nam Bog pomoći, dok ne dođe sljedeća generacija na vlast!