Dok se Hrvatska u subotu debelo zabavljala predsjednicom i njezinim kazališnim uletom i naklonom, što je još jedan u nizu njezinih nepromišljenih i budalastih ispada, sve samo da se dopadne i digne rejting koji joj unatoč svemu pada, država se danima trese oko neizvjesne sudbine Agrokora.
I predsjednica i Agrokor su povezani, ili bi u normalnoj državi trebali biti povezani. Znate zašto? Zbog nacionalne sigurnosti, ljudi moji. Nije li pitanje Agrokora i jedno od ključnih pitanja nacionalne sigurnosti? Naravno da jest! No znaju li oni koji bi se trebali brinuti za našu nacionalnu sigurnost, što je zapravo ona i što ona sve uključuje? Ili, najkonkretnije, nije li ova situacija s Agrokorom debeli razlog da se hitno sazove Vijeće za nacionalnu sigurnost? Štoviše, nije li Vijeće trebalo sazvati već i puno prije, prije nekoliko godina već, kad su postojale naznake da se Agrokor počinje drmati? Nije li sazivanje Vijeća trebalo pokrenuti kad je debeli ruski kapital ušao u Agrokor?
Pa nije pitanje nacionalne sigurnosti samo hoće li nam doći neki bombaš, neki vehabija, neki zadojeni islamist, ili četnik, ili samo pitanje domaćeg lopovluka koji nacionalne sigurnosne agencije ionako nisu na vrijeme uočile i spriječile?
Danas je gospodarstvo pitanje broj jedan nacionalne sigurnosti svake suvremene zemlje! Gospodarstvo je pitanje opstanka zemlje, njezinog napretka, napretka njezina naroda koji čini državu. Država ne može i ne smije zaustaviti novčane tijekove i transakcije i investicije ako smo demokratska i tržišno orijentirana država. Ali država sve to treba pratiti i nastojati projicirati buduće događaje, situacije. Ali isto tako i bdjeti, ima li iza pojedinih investicija, posebice onih velikih, i političkih interesa i igara. Kad je Agrokor u pitanju, ulazak ruske banke na temelju debelog kreditiranja bio je i ulazak ruske države i politike u najveći domaći gospodarski sustav.
Je li bilo kakvih čavrljanja u kuloarima, u vrhu države, među politikom? Bilo je sigurno. Ali nikad nitko nije javno obznanio da se država u pogledu nacionalne sigurnosti bavila i gospodarskim pitanjima koja su, na kraju, danas i pitanje opstanka države te zaustavljanja vala odlazaka naših ljudi. Brine li se tko o tome? Ili je svim našim političarima bitna samo vlastita fotelja, guzica, uhljebljivanje, i dodvoravanje stranim centrima moći? Što je s našim interesima?
Izvješće Sigurnosno-obavještajne agencije za 2016. godinu kao prijetnje koje SOA prepoznaje za Hrvatsku navodi terorizam, ekstremizam, strano obavještajno djelovanje prema RH, migracijski val, korupcija, organizirani kriminal, energetska sigurnost, kibernetički (cyber) izazovi, demografski izazovi i ratni zločini.
U izvješću se spominju samo gospodarske teškoće i nezaposlenost kao uzroci vala iseljavanja hrvatskog stanovništva. Istina, strane investicije, pa tako i krediti stranih banaka nisu u istom rangu s teroristima ili kriminalcima. Ali ako se u izvješću posebno navodi naša energetska sigurnost, kako je moguće da se ne vodi i briga o našoj gospodarskoj sigurnosti!?
Panika među dobavljačima Agrokora najbolje pokazuje što znači kad tako veliki sustav počinje pucati, a da se nitko nije prije na to pripremio, ili možda na vrijeme spriječio? Što će biti s Podravkom, Franckom, Krašem i nizom drugih hrvatskih proizvođača ako se smanji njihova pozicija u Konzumu i uopće u Agrokorovoj mreži? To bi značilo otpuštanje tisuća ljudi s radnih mjesta. Znate li što to znači za nacionalnu sigurnost Hrvatske? U Hrvatskoj je gotovo sve prepušteno slučaju! Ni na jednoj državnoj razini gotovo da nema neke suvisle dugoročne strategije, plana, konsenzusa oko glavnih nacionalnih pitanja! Stihija je ono što svih ovih godina vlada Hrvatskom i vodi je. No ta stihija ne može trajati dovijeka. Negdje će početi prokišnjavati.
U jednom trenutku stihija će doći na naplatu. Situacija s Agrokorom je debeli problem. Svi smo svjesni bili da će balon oko njega početi pucati, posebice oni koji su s njime radili. Sad se više ne može natrag. Samo je pitanje što će biti sutra, i kako će se idući potezi vjerovnika odraziti na poslovanje kompanije i na cijelu državu. Rekli bi, to je nama naša borba dala, da danas imamo državu koju je stihijska politika uništila unazad 20-ak godina. Ali politika koja je imala svoje birače, jer se nije birala sama od sebe. Nije li sad krajnje vrijeme za buđenje birača? Ili je san pretvrd postao? Imamo li izlaza?
>>Potres u Agrokoru uzdrmao je Zagrebačku burzu, najveće gubitnice dionice Agrokorovih tvrtki
>>Agrokor i Todorić dio su ruskog plana za prodor u jugoistočnu Europu