Trebamo liječiti dvoje teško bolesne djece, a nemamo za kruh

Peteročlana obitelj Slavka Ljubića iz Batrine očajna je jer u kući nemaju više ni kune, a teško bolesne sinove Ivana (15) i Fabijana (10) gotovo svakodnevno moraju voziti na bolničke terapije u Zagreb i Požegu.

Ostane nam 300 kuna

– Malo je reći da jedva sastavljamo kraj s krajem. Nakon što sada platimo režije, ostaje nam svega 300 kuna, a Ivanovu i Fabijanovu liječenju zasad se ne vidi kraj. Jedno je roditeljski ponos, a sasvim drugo kada nemate ni za kruh ni lijek svojoj djeci – kaže otac Slavko (48), umirovljeni hrvatski branitelj. Svakodnevna neizvjesnost za obitelj Ljubić počela je 15. studenog 2009. kada je Ivanu dijagnosticiran tumor na mozgu. Dječak je odmah prebačen u zagrebačku bolnicu Rebro gdje mu je operativno uklonjen. No, kako je riječ o zloćudnom tumoru, liječnici su Ivanu propisali obaveznih 17 kemoterapija i 25 zračenja.

– Sin je to dosta dobro podnio, čak je iz bolničkog kreveta uspio završiti i drugo polugodište osmog razreda. Do sada je prošao 14 kemoterapija i svih 25 zračenja, ostale su još tri kemoterapije u idućih pet mjeseci. No, kako mu imunitet svaki dan pada na nulu, nužno mu je primati citostatike, po što svaki dan moramo putovati u Požegu, a u zadnje vrijeme i Zagreb – kaže Slavko. Ivan prima najjaču terapiju koja je uopće dopuštena u području dječje onkologije, pa se roditelji Slavko i Irma (38) nadaju da bi sve ipak moglo izaći na dobro.

Ne gubimo nadu

– Nadu nismo izgubili ni kada smo za tumor saznali, a pogotovo ne sada nakon što je Ivan prošao najveći dio jakih terapijskih liječenja. Da bi priskrbio novac za put i druge troškove za terapije i liječenje koje Ivanu dalje predstoji, Slavko je kucao na mnoga vrata, ali bez mnogo rezultata. Svi mu govore da je njegova braniteljska mirovina dostatna za sve, ali kredit za kuću, kaže Slavko, pojede sve. Mlađem sinu Fabijanu prije šest godina dijagnosticirana je epilepsija, a za dječakovo liječenje i česte pretrage također manjka novca.

– Do sada smo se još nekako snalazili i posuđivali, ali sada više nemamo kamo. Zdravlje naše djece najvažnije nam je na svijetu i vjerujemo da ima dobrih ljudi koji će nam moći pomoći – kažu Slavko i Irma Ljubić. Pomoć se može uplatiti u Erste banci na broj žiroračuna 3101934729.