Tijekom komunikacije šaljemo verbalne i neverbalne poruke. Kada govorimo o neverbalnoj komunikaciji mislimo na izraze lica, geste, dodire, pokrete, držanje tijela, boju glasa, odjeću i ukrase na tijelu... Neverbalnim porukama mijenjamo, dopunjujemo ili potvrđujemo značenje izrečenog. Tajna uspješne komunikacije počiva na usklađenosti neverbanih i verbalnih poruka. Neverbalna komunikacija odvija se bez uključivanja svjesnog mozga. Ona je iskrena i autentična. Kada analiziramo neverbalnu komunikaciju, činimo to u kontekstu, tražimo promjene ponašanja (jer to ukazuje na promjene u mislima, emocijama i namjerama govornika) i obraćamo pozornost na znakove ugode, tj. nelagode.
Primjerene geste
Jedna od najeksponiranijih javnih osoba u Hrvatskoj ovih dana novi je premijer Tihomir Orešković pa je bilo zanimljivo analizirati način na koji komunicira s javnošću. Analiza je napravljena isključivo na osnovi TV snimki njegovih dosadašnjih nastupa. Nažalost, novi premijer uglavnom je snimljen stojeći iza govornice ili kada mu je tijelo zaklonjeno pa rijetko vidimo ruke i ne možemo vidjeti dio ljudskog tijela koji nikada ne laže – noge. Primjereno koristi geste kako bi naglasio i potkrijepio ono o čemu govori. U razgovoru s novinarima zauzima malo prostora, malo se kreće i ne maše rukama, čime ne skreće pozornost na sebe, nego su u prvom planu njegov položaj i funkcija. Naginje se prema sugovorniku i kima glavom pokazujući da sluša, čime potiče sugovornika na dodatno objašnjavanje. Govori nešto brže, što pridonosi sigurnosti njegova nastupa i uvjerljivosti. Njegova je odjeća uvijek uredna i odabrana sukladno prigodi. No, nismo mogli ne primijetiti njegovu vrlo klasičnu, strogu, prilično dosadnu i pomalo staromodnu odjevnu kombinaciju kojom uz razne nijanse sive (uz poneki tamnoplavi detalj) u kontrastu s bijelom košuljom želi povećati svoju vjerodostojnost. Uz njegov stas i visinu ne pristaje tako mali čvor na kravati, a i okvir naočala možda bi trebao promijeniti. Decentno koristi mimiku i govori vrlo ujednačeno pa će neki komentirati da time signalizira stabilnost i prenosi osjećaj sigurnosti. No, isto tako, jednak tempo i glasnoća te govor bez puno naglašavanja mogu biti protumačeni kao znak da limbički (nesvjesni) dio mozga ne podupire ono što govornik izgovara. Slabi i pasivni neverbalni znakovi često su znak da govornik ne vjeruje u ono što govori. Kako premijer često spušta pogled ili luta pogledom dok govori, slušatelji mogu imati osjećaj da se ne obraća njima te se bojim da većini slušatelja njegov govor zvuči suhoparno, službeno i distancirano. Ne mogu se oteti dojmu da Orešković, osobito na kraju govora u Saboru, nije bio predan i emocionalno vezan uz ono što je govorio. Gospodin Orešković često drži kaput, aktovku ili papire u rukama prekriženim ispred tijela što se uglavnom tumači kao znak udaljavanja od opasnosti (npr. susret s novinarima i kamerama) ili stresa. Viđamo ga i s prstom preko usta, kako dlanom zaklanja lice ili češka nos. U uvjetima stresa i psihičke napetosti kod njega možemo primijetiti nekontrolirane kratke trzaje vrata, a i stisnute usnice ukazuju na stres i nelagodu. Kratko provirivanje jezika i oblizivanje usnica također je umirujuće ponašanje zbog nelagode i/ili nervoze.
Amaterski PowerPoint
Uz temu o neverbalnoj komunikaciji svakako se treba osvrnuti i na korištenje PowerPoint prezentacije pri predstavljanju programa Vlade u Saboru. Kako se radilo o iznimno važnoj prigodi, moram priznati da sam očekivala tehnički dorađenu, zanimljivu i modernu prezentaciju (nešto poput one Stevea Jobsa), no bila je vrlo konzervativna i amaterski napravljena. Tihomiru Oreškoviću zamjeramo što je prigodom svoja dva iznimno važna obraćanja javnosti (prilikom preuzimanja mandata za sastavljanje Vlade kod predsjednice Grabar-Kitarović te prezentiranja programa Vlade u Saboru) čitao izlaganja pa nije mogao gledati slušatelje, zbog čega je djelovao neuvjerljivo. Može se zaključiti da je kod premijera u neverbalnoj komunikaciji puno više znakova nelagode i umirujućeg ponašanja nego ugode te da mu u komunikaciji nedostaje predanosti i uvjerljivosti. U javnim bi obraćanjima trebao pokazati više dinamičnosti, osmijeha i čvrstine, što bi mu pomoglo da ostavi dojam odlučnosti. Te nedostatke pripisat ćemo neiskustvu i dati mu malo vremena da bolje svlada hrvatski jezik, vjerujući da će uvidjeti važnost neverbalnih znakova u komunikaciji i nadati se da će svi manje pažnje posvećivati njegovu naglasku, a više sadržaju njegovih poruka.
>> Orešković: Izazovi su ispred nas, ali moj tim je spreman. Milanović: Želim mu sve najbolje
nek ostane ovakav kakav je sada to je on i odličan je ako mu budu rezultati kao njegova komunikacija bit će nam svima bolje. nadam se i želim uspjeh našoj vladi ovoj i svakoj budućoj ma koja bila.