Poštovani kolega Josipoviću,
u pretinac moje e-pošte ovdje u Washingtonu, kao i u pretince, pretpostavljam, tisuća drugih građana Hrvatske, u ponedjeljak 8. prosinca 2014. u 13.03 sata, dan prije mog putovanja u Tužnu Našu, stiglo je Vaše ljubazno pismo koje ste mi/nama napisali kao predsjednički kandidat.
Uz pismo ste priložili dva privitka-dokumenta: prvi nosi naziv "PREDSJEDNIČKI PROGRAM 2020.: PROJEKT DRUGE REPUBLIKE" i ima 39 stranica, a drugi, sastavljen na šest stranica, naslovljen je "SAŽETAK PREDSJEDNIČKOG PROGRAMA 2020.: PROJEKT DRUGE REPUBLIKE".
U popratnom pismu mi/nam pišete (zbog čitatelja navodim važniji dio pisma):
"Poštovana/poštovani,
u privitku Vam šaljem cjelovitu verziju svojega predsjedničkog programa koji sam upravo predstavio u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika. Ovdje su javni djelatnici, ljudi iz gospodarstva, znanosti, obrazovanja, kulture, sporta. Sa mnom su i predstavnici političkih stranaka koje me podržavaju, aktivisti, ali i predstavnici medija i analitičari. Postoji razlog zašto svoj program šaljem baš Vama. Znam da ste zainteresirani za politiku. Znam da ste osoba koja ima mogućnost dalje širiti poruku i utjecati na mišljenja naših sugrađana. Ako zajednički postavimo nove ciljeve, promijenimo svijest ljudi i stvorimo nove vrijednosti, učinit ćemo mnogo za razvoj i prosperitet Hrvatske. Zbog toga Vas pozivam da detaljno proučite moj program i zajedno sa mnom zastupate njegovu provedbu tijekom sljedećih pet godina. Nadam se da ćete mi pomoći u toj važnoj zadaći."
Zahvalan sam Vam što ste mi pružili priliku da se doista "detaljno upoznam" s Vašim predsjedničkim programom, jer sam sada u mogućnosti, na temelju ozbiljne analize, kazati kako je "Vaša" (zašto koristim navodnike kasnije ću objasniti) ideja "Druga Republika" – suštinski, zdravorazumski, teorijski i formalnopravno promatrana – potpuno promašena ideja i koncept.
Naime, korištenje rednih brojeva pri periodizaciji državno-pravne povijesti svojstveno je za burnu francusku – prevratničku, revolucionarnu, ratnu, pa i osvajačku i kolonijalnu – ustavnu i državnu povijest u kojoj je ustavnim promjenama do današnjeg dana uspostavljeno PET REPUBLIKA.
Posljednju, Petu Republiku, osmislio je i ozakonio Charles de Gaulle 1958. kao projekt novog ustava kojim je trebao biti ukinut parlamentarni, a uspostavljen takozvani polupredsjednički, a suštinski SUPERPREDSJEDNIČKI sustav vladavine.
Na čelo Ustavne komisije kojoj je naredio da njegove ideje o polupredsjedničkom ustavno-državnom poretku pretoči u zakonske/ustavne norme imenovao je fanatično mu odanoga učenika, sljedbenika i "podanika" Michela Debréa.
Tekst ustavnog teksta koji je Debré sa suradnicima pripremio De Gaulle je 28. rujna 1958. na ustavnom referendumu ponudio francuskom (političkom) narodu na glasovanje: NJEGOV novi ustav "Pete Republike" dobio je potporu 82,6% Francuza (odziv je bio 85%!), pa je francuski parlament izglasavanjem ustava 4. listopada 1958. tek potvrdio većinsku narodnu volju.
Polupredsjednički ili superpredsjednički sustav vladavine uspostavljen u Francuskoj 1958. proveden je uime slobode, ali je za cilj imao enormno povećanje superpredsjedničkih ovlasti predsjednika Republike. Taj je ustav bio jedan od uzora pri izradi hrvatskog božićnog Ustava 1990., izrađenog za Prvu Republiku ili Ratnu Hrvatsku.
Tako je ozakonjena Peta Republika u kojoj je ustavno dokinut sustav parlamentarne, a uspostavljen polupredsjednički ili superpredsjednički sustav vladavine. Upravo je taj sustav vladavine bio jedno od dvaju nadahnuća i polazišta (drugi je bio američki ustav u pitanjima definiranja suvereniteta) piscima hrvatskog božićnog Ustava (u Saboru je izglasan 22. prosinca 1990.) među kojima je najvažniju zanatsku (!) ulogu imao Vaš stariji kolega, ustavni stručnjak i štovatelj francuske pravne stečevine, prof. dr. Smiljko Sokol.
Ulogu koju je Charles de Gaulle dodijelio Michelu Debréu (De Gaulle ga je dva mjeseca nakon izglasavanja ustava imenovao prvim premijerom Pete Republike), a dr. Franjo Tuđman Smiljku Sokolu, Vi ste dodijelili prof.dr. Branku Smerdelu kojeg osobno cijenim kao pristojnog i dobronamjernog čovjeka te još četvoricu ustavnih pravnika iz Zagreba, Rijeke, Osijeka i Splita. Međutim, za razliku od Vas koji se oslanjate ISKLJUČIVO na pravnike, mi smo božićni Ustav (ja sam bio glavni tajnik ustavotvorne komisije dr. Franje Tuđmana) pisali i usvajali vodeći se pametnijim načelom: Ustav je previše važan zakon da bi ga prepustili samo (ustavnim) pravnicima.
Ono što me u Vašoj "priči" nazvanoj "Projekt Druge Republike" zbunjuje jest činjenica da ne predlažete promjenu postojećeg ustavnog poretka (radi se o parlamentarnom sustavu s izravno biranim predsjednikom države), ali imate nakanu svoj ustavni "Projekt" narodu ponuditi na referendumsko izjašnjavanje, ako, kako ste više puta javno izjavili: za promjene prethodno ne dobije potrebnu saborsku većinu.
Iako niste, kao što nisam ni ja, povjesničar, sigurno Vam je znano da je posljednji vlastodržac s "ovih prostora" koji se tako odnosio prema demokraciji, demokratskoj proceduri, institucijama pravne države i političkim strankama, bio "jugoslavenski", zapravo velikosrpski kralj-diktator Aleksandar Karađorđević, koji je razvlastio i raspustio parlament uz objašnjenje kako želi uspostaviti izravnu vezu sa svojim voljenim "jugoslavenskim" narodom. Nakon toga je oktroirao zlokobni i zločinački Vidovdanski ustav i njime ozakonio vlastitu diktaturu.
Kako Vas teško mogu zamisliti kao diktatora, sklon sam ipak zaključku da se zapravo radi o Vašem predizbornom marketinškom triku, sličnom onom o Novoj pravednosti.
Međutim, temeljni problem koji vidim u Vašem "Projektu Druge Republike" tiče se vještine brojenja koju današnja djeca obično svladaju do treće godine, a Vi i Vaši ustavni pravnici tu vještinu, očito je, niste svladali do današnjeg dana.
Prva i Druga Republika
Naime, ako broj "republika" određujemo, kao što je to slučaj s Republikom Francuskom, prema kapitalnim ustavnim promjenama kojima se mijenja stari i uspostavlja novi državni poredak, ustroj državne vlasti i sustav vladavine, onda su iza nas već – dvije republike.
Prva Republika: božićnim Ustavom ozakonjena je Prva Republika koju iz današnje perspektive možemo čak nazivati i Ratnom Republikom, jer se je zemlja punih deset godina nalazila u stanju ratne prijetnje, u psihozi iščekivanja vojnog udara i otvorene velikosrpske agresije ili u stanju stvarnog rata, okupacije i borbe – na bojišnicama i na diplomatskom planu – za međunarodno priznanje, obranu, a zatim za oslobođenje i mirnu reintegraciju dijela okupiranog područja.
U toj Prvoj Republici ustavno je uspostavljen polupredsjednički ili, ako vam je draže, superpredsjednički sustav vladavine, s ovlastima predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana koje su bile vrlo slične ovlastima predsjednika francuske Pete Republike.
Druga Republika: U skladu s ne odveć jasno definiranim obećanjima, oporba iz doba Prve Republike, nakon pobjede na predsjedničkim i saborskim izborima, izvršila je u dvije etape:
9. studenoga 2000. i 28. ožujka 2001. godine korjenite promjene božićnog Ustava i time ozakonila sustav vladavine koji se može nazvati Drugom Republikom.
Nagon za izmjenu mrskog joj starog (Tuđmanova) režima bio je tako snažan da nije samo promijenila državni poredak – ukidanjem polupredsjedničkog i uvođenjem parlamentarnog sustava s izravno izabranim PR-om, ali i ukidanjem dvodomnog parlamenta te promjenom naziva Hrvatskog državnog sabora u Hrvatski sabor – već je na poticaj samoukog teoretika filma magistra Ive Škrabala provela ono što sam više puta javno ismijao kao neuku i kukavičku Blagdansku revoluciju.
Treća Republika
Ako je, štovani kolega Josipoviću, Vama doista stalo do korjenitih ustavnih promjena – za što ima razloga jer smo od 1. srpnja 2013. punopravna članica Europske unije, a time i jedna od 28 zemalja koje su VOLJOM VLASTITOG NARODA dobar dio suvereniteta prenijele na tu, zasad konfederalnu, a u perspektivi federalnu "veledržavu" – onda ste trebali učiniti barem dvije stvari.
Prvo: Svoj ste "projekt" trebali ispravno krstiti kao Treću Republiku.
Drugo: Trebali ste predložiti ustavne promjene državnog poretka i sustava vladavine koje bi opravdale tako pretenciozan naziv. Dakako, te bi promjene značile napuštanje sadašnjeg parlamentarnog sustava s izravno biranim predsjednikom Republike i prihvaćanje takozvanog čistog parlamentarnog sustava u kojem bi Hrvatski (državni) sabor, a ne narod, birao predsjednika Republike.
Dakako, to Vam se nije dalo činiti, jer biste i sebe "ukinuli" na sličan način na koji je Stjepan Stipe Mesić 2000. i 2001. pristao na metaforičnu samopretvorbu od "drugog Tuđmana" i "prvog Fikusa".
Dakle, štovani kolega Josipoviću,
ni uz najbolju volju ne mogu se, nažalost, odazvati Vašem e-vapaju da tijekom sljedećih pet godina zajedno s Vama zastupam provedbu projekta Vaše "Druge Republike", jer sam se za "Drugu Republiku" zalagao od 1998. do 2000. i to uz argumentaciju koju sam Vam ukratko naveo.
U tom smislu želio bih ispraviti i malu, ali vrlo važnu, nepreciznost iz Vašeg pisma citiranog djelomice na početku. Pišete mi da mi se obraćate jer sam i ja, navodno, "zainteresiran za politiku", a to nije točno: mene odavno politika ne zanima u tolikoj mjeri kao hrvatska država i – još i više – opće dobro.
Kako je Vaša "Druga Republika" teorijski neobranjiv koncept (pročitao sam pažljivo Vaše obrazloženje navodnog kraja raznoraznih "tranzicija"), onda je i Vaš slogan "To je pravi put" podjednako neobranjiv.
Prva javna najava "pravog puta": u Karlovcu 28. studenoga 2014., dan uoči Dana Republike po starom jugoslavenskom i samoupravnom kalendaru.
Sve u svemu, štovani kolega Josipoviću,
možda će Vam murti-bing pilule za zavođenje birača zvane "Druga Republika" i "Pravi put" pomoći na skorašnjim izborima, ali mene nikako ne možete uvjeriti kako bih te isprazne fraze, lišene bilo kakvog povijesnog, znanstvenog i životnog smisla, trebao i osobno javno i privatno zagovarati sve tamo do 2020.
Uz štovanje,
Vašprof. dr. Slaven Letica,
nespokojni sveučilišni profesor u zasluženoj mirovini
>> Josipović odgovorio Šeksu: Pitam se tko pije, a tko plaća u HDZ-u
>> Uspije li Ivo Josipović osvojiti drugi mandat, svojom će politikom SDP-u prouzročiti niz nevolja
Sigurno je clanak pravi pa nedaju da ga javno se cita,zato daju one od ramljak