Prijić-Samaržija

'Trenutkom začeća ne započinje život osobe koja ima pravo na život, pobačaj nije ubojstvo'

Foto: Goran Kovačić/Pixsell
Prof. dr. sc. Prijić-Samaržija, rođena Riječanka, druga je žena koja obnaša funkciju rektora Sveučilišta u Rijeci
Foto: Goran Kovačić/Pixsell
Prof. dr. sc. Prijić-Samaržija, rođena Riječanka, druga je žena koja obnaša funkciju rektora Sveučilišta u Rijeci
Foto: Goran Kovačić/Pixsell
Prof. dr. sc. Prijić-Samaržija, rođena Riječanka, druga je žena koja obnaša funkciju rektora Sveučilišta u Rijeci
Foto: Goran Kovačić/Pixsell
Prof. dr. sc. Prijić-Samaržija, rođena Riječanka, druga je žena koja obnaša funkciju rektora Sveučilišta u Rijeci
07.03.2017.
u 16:23
Prof. dr. sc. Prijić-Samaržija, rođena Riječanka, druga je žena koja obnaša funkciju rektora Sveučilišta u Rijeci
Pogledaj originalni članak

Prof. dr. sc. Snježana Prijić-Samaržija 14. je rektorica Sveučilišta u Rijeci i druga žena na toj funkciji. Da će upravo ona zamijeniti dosadašnjeg rektora prof. dr. sc. Peru Lučina većinom je glasova u utorak odlučio Senat Sveučilišta. Nova rektorica rodom je iz Rijeke gdje je završila osnovnu i srednju školu. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Beogradu, magistrirala u Ljubljani, a doktorirala u Zagrebu. Prvo joj je radno mjesto bila škola. Deset je godina u Prvoj sušačkoj hrvatskoj gimnaziji predavala filozofiju, logiku, etiku te politiku i gospodarstvo. Karijeru je potom nastavila na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Prije izbora na funkciju rektora, dva je mandata bila prorektorica za studije i studente, a od 2013. i direktorica Centra za napredne studije – Jugoistočna Europa.

Nekoliko dana prije odluke Senata jedan je portal objavio nepotpisani proglas navodne inicijative akademskih građana „Spasimo Rijeku“ u kojem se tvrdilo da će nova rektorica od Sveučilišta u Rijeci napraviti „akademsku SAO Krajinu“, a sve s ciljem da se zaustavi njezin izbor. Govor mržnje osudile su brojne javne osobe, a reagirali su i studenti. Imate li spoznaja tko je i s kojim razlozima naručio taj tekst?

Znam što znaju i drugi. Sveučilište je podnijelo kaznenu prijavu protiv portala zbog govora mržnje. Nitko ne zna tko je autor članka, ni tko su članovi inicijative. Sama anonimnost govori u prilog tome da oni koju su to napravili znaju da su napravili nešto pogrešno, ali i da vjeruju da im je cilj bio ispravan. Nema tih javnih interesa koji opravdavaju govor mržnje i laž. Samo privatnih.

Što mislite zašto se išlo na vašu degradaciju po nacionalnoj osnovi?

Pretpostavljam da su smatrali da je to dobar i važan razlog zbog kojeg netko ne bi smio obnašati javnu funkciju. I da stručnost i iskustvo nisu važni kod obnašanja javnih funkcija, jer se to lako nadoknadi političkom podrškom, ali deficit u nacionalnoj pripadnosti ne može. Šalim se. Za mene je to uvrnuta i nerazumljiva logika, ali, očito, prisutna.

Je li Vam se javio itko od predstavnika vlasti kako bi vam dali svoju podršku?

Službeno, nitko. Neslužbeno, gradonačelnik.

Što Vas je motiviralo da se kandidirate za rektoricu?

Misao da ovo što sam do sada radila mogu nastaviti raditi i dalje iz jedne drugačije, možda i učinkovitije, perspektive. Jasno mi je kako mnogi misle da iza kandidatura uvijek stoji neka volja za moći, društvenim priznanjem, pa čak i neka akademicima ne baš primjerena ambicija. Uistinu vjerujem da institucije ne smiju biti hladna sila iznad ili pored ljudi, već kreatori vrijednosti i kvalitete života.

Jednom ste izjavili da je Rijeka u okruženju poput Skandinavije u Europi. Može li se reći da je i vaš izbor dokaz drugačijeg mentaliteta?

Naša je distanciranost i suzdržanost zapravo pristojnost i poštovanje tuđe privatnosti, naša grintavost je zapravo sumnjičavost i kritičnost, naša prigušenost, tolerancija i otvorenost. U svemu tome vidim sličnosti. U Senatu, pak, devet od ukupno 15 sastavnica reprezentiraju žene. Mislim da je i to važna posebnost riječkog Sveučilišta. Socijalna dimenzija studiranja dobiva redovitu i nepodijeljenu podršku svih članova Senata. Suradnja s lokalnom zajednicom nam je prirodna činjenica. To nas čini drugačijima, pa možda i moj izbor.

Gdje je danas Sveučilište u Rijeci na karti europskih sveučilišta, a gdje ga vidite nakon četiri godine mandata?

Sveučilište u Rijeci danas je prepoznato u europskim okvirima. O tome svjedoči kontinuirani porast studenata u sustavu mobilnosti, sve više formalizirane suradnje s europskim sveučilištima, kao i gostovanja uglednih znanstvenika iz Europe. Svjetska me banka upravo pozvala da ministrima obrazovanja i financija kao primjer dobre prakse prezentiram našu provedbu pilot projekta programskih ugovora, kao novog načina transparentnog financiranja utemeljenog na rezultatima. Jedan će od mojih ključnih ciljeva biti internacionalizacija. Za četiri godine voljela bih izraditi kartu na kojoj iz točke koja označava Sveučilište u Rijeci mogu ucrtati poveznice prema europskim središtima s kojima imamo partnerske ugovore i aktivnosti.

Koje će vam sveučilište (sveučilišta) biti uzor u radu?

Postoje sveučilišta koja su uzori svima, ali trebamo biti realistični. Vidim Sveučilište u Ljubljani i Sveučilište u Beču kao sveučilišta koja su nam slična u pogledu obrazovnih tradicija, a koja su se dobro prilagodila europskim politikama. Sigurno je moja slika vezana mojim osobnim iskustvom, ali voljela bih i da budemo slični Sveučilištu u Georgiji, najstarijem javnom sveučilištu u SAD-u, po načinu donošenja odluka temeljem institucijskih istraživanja, sveučilištu Twente u Nizozemskoj zbog razvoja primijenjenih istraživanja i načina na koji provode ideju poduzetničkog sveučilišna i sveučilištu u Edinburghu kao primjeru kako regionalno sveučilište može biti bolje ocijenjeno u sustavu znanstvene kvalitete od nekih velikih i glasovitih sveučilišta.

Planiram posebno raditi na osnivanju novih umjetničko-istraživačkih centara i studijskih programa

U jednom ste razgovoru rekli kako vam se čini da Rijeka zbog demografskih, administrativnih, ekonomskih i drugih razloga gubi kritičnu masu građana (stručnih i mladih i zainteresiranih za njezin prosperitet), pa ste najavili aktivniju ulogu Sveučilišta u zajednici. Na koji način planirate djelovati da se zaustavi taj trend?

Sveučilišta tzv. treće generacije moraju biti uklopljena u lokalnu ali i globalnu zajednicu na daleko intenzivniji način nego što je to bilo ranije, kada se smatralo da je funkcija Sveučilišta samo obrazovanje i istraživanje. Imali smo nekoliko projekata s gradom kojima je cilj raspraviti ovu temu. Zaključili smo da Rijeka, kako i samo ime sugerira, teče, da je gradu obilježje protočnost i otvorenost migracijama. Ne moramo nužno privući ljude koji će doći i ostati, već mlade ljude i ljude koji se takvima osjećaju, znatiželjne i zainteresirane da provedu dio života u Rijeci. Kako bismo to postigli moramo biti zanimljivi, inventivni i kreativni, a to je nemoguće bez Sveučilišta, studenata i znanosti.

Imate li namjeru djelovati i izvan Rijeke, uključivati se u procese na razini države?

To je neizbježno. Stalna inicijativa prema donositeljima odluka i suradnja na nacionalnoj razini nužna je za javne institucije. Moje je iskustvo da otvorena, intenzivna i kvalitetno organizirana komunikacija s ministarstvima, i općenito predstavnicima vlasti, dovodi i do kvalitetnije politike i provedbe na razini sveučilišta.

Završili ste studij filozofije na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Zašto filozofija i zašto baš u Beogradu?

Studij filozofije u Beogradu bio je jedini jednopredmetni studij filozofije u tadašnjoj državi, a ja sam jedino i intenzivno željela studirati samo i upravo filozofiju. Osim toga, taj je studij već tada uključivao analitičku filozofiju, što nije bio slučaj u Zagrebu. Nisam bila jedini student toga studija iz Hrvatske, pa ni iz Rijeke. Mnogi su se iz istih razloga i značajne tradicije beogradske filozofije odlučivali na studij u Beogradu. I danas radim u domeni tzv. analitičke filozofije koja je metodološki bliža prirodnim i društvenim znanostima, a manje književnosti i umjetnost, što je slučaj s kontinentalnom filozofijom. Odsjek za filozofiju koji smo osnovali na Sveučilištu u Rijeci također definira analitička orijentacija bliža anglo-saksonskom području, za razliku od kontinentalne filozofije i post-modernizma koji baštini ponajviše francusku tradiciju. Iako ta podjela izaziva puno prijepora među filozofima, kako ne bi bilo zabune, iznimno cijenim mnoge kolege koji djeluju unutar tzv. kontinentalne filozofije kao vrhunske intelektualce.

Diplomirali ste na temu Filozofija psihologije Hilary Putnama, magistrirali na tezi Teorije percepcije i dilema realizam – anti-realizam, a doktorirali na tezi Rasprava o socijalnoj epistemologiji. Zašto su vaš izbor bile baš te teme?

Ono što povezuje te tri teme je činjenica da se radi o problemima spoznavanja ili epistemologiji koja je moja trajna preokupacija. Danas je upravo pitanje donošenja odluka u društvu tema mojih istraživanja, ali i prošireno na pitanja epistemičke pravednosti u komunikaciji, pitanje kvalitete odluka kroz demokratske procese, ulozi političkih i znanstvenih autoriteta i slično. Moramo znati koje su naše moći i dosezi spoznaje i što utječe na odluke da bismo mogli organizirati znanost, donositi odluke za zajednicu i sebe.

Vaš postdoktorski istraživački projekt bio je na temu abortusa – pro et contra. Zašto vas zanima ta problematika?

Moja je druga filozofska preokupacija praktična etika, osobito teme bioetike i reproduktivne autonomije, koje sam onda vezala uz istraživanja u domeni rodnih studija. Nekako sam se osjećala odvojeno od svijeta, baveći se pitanjima spoznaje i istine, trebala mi je ‘akcija’. Tako da je u meni neko znanstveno dvojstvo, teorijska i praktična filozofija, ali i potreba da osim filozofije, budem uključena i u ‘praksu’.

Kakav je vaš stav o pobačaju?

Smatram da je pitanje pobačaja ozbiljno moralno pitanje za svaku osobu, ali da žena ima pravo na pobačaj i da joj zakoni to trebaju osigurati. Moj je stav da trenutkom začeća ne započinje život osobe koja ima pravo na život te da pobačaj nije ubojstvo. Vjerujem da se namjerno proizvodi konfuzija i emocionalna angažiranost oko kompleksnog pitanja kada započinje život ljudskog bića, a kada započinje život osobe sa svim pravima koje osobe imaju. U trenutku začeća, oplođeno jajašce ima prava potencijalne osobe koja, u usporedbi s pravima žene, ne mogu biti prevladavajuća. Treba njegovati kulturu života, isticati važnost vrijednosti života, educirati o kontracepciji i planiranju značeća, kako bi se dilema pobačaja što rjeđe postavila pred bilo koga u realnom životu.

Ustavni sud odlučio je u četvrtak da se pobačaj ne smije zabraniti zakonom. Istovremeno, naložio je da se u roku od dvije godine donese novi zakon koji će odrediti edukativne i preventivne mjere kako bi pobačaj bio izuzetak. Kako komentirate odluku Ustavnog suda?

Smatram da je ovo povijesna odluka, ne samo zbog činjenice da se čekalo 26 godina da se Ustavni sud očituje na tužbu, već i zbog sadržaja koji ukazuje na promišljenost i stručnost. Procjenjujem da je odluka u potpunom suglasju s ustavnim rješenjima velike većine europskih zemalja te da bi suprotna odluka bila neutemeljena. Posebice pozdravljam stav o aktivnom poduzimanju mjera koje bi spriječile dovođenje žena i partnera u tešku situaciju odlučivanja o pobačaju, pri čemu mislim na pravovremenu, cjelovitu i znanstvenu edukaciju u školama. Također, nadam se da će buduće zakonsko uređivanje ovog pitanja voditi računa o tome da se ovo pravo žene može konzumirati samo bez materijalnih, kadrovskih i drugih prepreka vezanih uz sustav javnog zdravstva.

Zamjenica ste predsjednika kazališnog vijeća riječkog HNK. Mogu li se sadržaji iz kulture i umjetnosti bolje povezati s obrazovanjem?

Planiram posebno raditi na osnivanju novih umjetničko-istraživačkih centara i studijskih programa. Sveučilište već izvrsno surađuje s HNK Ivana pl. Zajca, a planiramo i tjesniju institucionalnu i programsku povezanost. Planira se i osnivanje Akademskog teatra u čemu će Rade i Lanka Šerbedžija i njihovi suradnici imati moju podršku. Rijeka ima pred sobom veliku mogućnost kao Europska prijestolnica kulture za 2020., a Sveučilište i ja osobno smo sve vrijeme kandidature bili involvirani kao partneri. Vidim ogromne potencijale u ovom partnerstvu s Gradom i novoosnovanim društvom Rijeka 2020. Štoviše, vidim pripremu i samu godinu 2020. kao točku preokreta za Rijeku, pa posljedično i za Sveučilište.

>> B. Juričev Martinčev: Pobačaj će biti moguć u posebnim uvjetima. Grbin: To nije u skladu s odlukom Ustavnog suda

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 133

TR
tretez
16:36 07.03.2017.

A kada to čovjek po učenoj gospođi počinje biti osoba?

TT
tom.tomo.58511
16:55 07.03.2017.

Da ti je mama abortirala zametak 9 mjeseci prije nego si se rodila..bi li se ti rodila?..ako da... onda abortus nije ubojstvo..

JP
josip.pivar11
16:50 07.03.2017.

U pravu je gospođa jer stvarno nije jasno u što će se razviti začeti embrij ako mu se pruži prilika. Njezine škole nisu za to dovoljne, a to što medicinska struka veli da je to začeti čovjek, nju ionako ne zanima jer se ne uklapa u njezin mentalni sklop.