''Trepča je kosovska. Nikad više ne želimo čuti slogan 'Trepča radi, Beograd se gradi"'

Iako se i u srpskoj i u kosovskoj javnosti očekivalo kako će se pitanje vlasništva nad rudnikom Trepča riješiti na sastanku u Bruxellesu između srpskog premijera Aleksandra Vučića i kosovskog premijera Ise Mustafe, uz posredovanje visoke predstavnice Europske unije Federike Mogerini, to se nije dogodilo. I jedna i druga strane tvrde kako je rudnik Trepča njihovo vlasništvo.

Oporba podržala rudare

Rudnik Trepča bio je u središtu javnosti nakon što je više od 700 rudara rudnika Stari Trg, Kombinata Trepča, tri dana štrajkalo 750 metara ispod zemlje zbog odluke kosovske vlade, usvojene u Skupštini, da se odgodi preuzimanje vlasništva nad Kombinatom Trepča. Kosovska oporba u znak podrške rudarima organizirala je prosvjede u Prištini s krvavim ishodom, najvećim od 1981. Posjetio sam rudnik Trepča i razgovarao s rudarima odlučnima da nastave štrajk ako u roku od pet mjeseci kosovska vlada ne nađe rješenje za rudnik. Na samom ulasku u rudnik uz natpis "ME FAT" (sa srećom) dočekao me je Nazmin Syla, menadžer rudnika, ujedno radnik s najduljim stažem u Trepči.

– Trepča je moj život. Ona je naš dragulj. Ne damo je nikome. Ona je bila i ostat će kosovska. U veljači 1989. nas 1300 rudara Starog Trga stupilo je u štrajk glađu u znak podrške tadašnjim smijenjenim dužnosnicima Saveza komunista Kosova, kako bi se očuvala autonomija Kosova – govori Nazmin koji je tada bio glavni pregovarač između rudara i dužnosnika Jugoslavije. 
– Sjećam se da je nakon četiri dana štrajka rudare posjetio Stipe Šuvar, tadašnji predsjednik jugoslavenskih komunista. Pokušavajući nas nagovoriti da prekinemo štrajk, kazao nam je kako on zna da rudarski kruh ima devet kora i obećao nam da će sve učiniti da nitko od rudara ne bude uhapšen ili istjeran s radnog mjesta. U povjerenju mi je rekao kako bi, da je on Albanac, učinio isto što i mi jer je Milošević totalni luđak koji želi uništiti sav narod na području bivše Jugoslavije, uključujući i same Srbe – otkrio nam je Nazmin naglasivši kako tada, unatoč represiji Miloševićeve policije, nisu odustali od štrajka sve dok ondašnji Miloševićev pijunčić Rahman Morina nije dao ostavku.

Nalazište od 100 mlrd. dolara

Već na ulasku u tunel javlja se osjećaj kako će se svaki čas urušiti cijeli rudnik i to će biti kraj. Nakon samo 50-ak metara došli smo do tog čuvenog lifta koji svaki dan spušta rudare u jamu na dubinu od 750 metara i koji se razmještaju po 11 horizonata. Pun lift rudara različitih generacija. Tu rade očevi i sinovi, a prije njih radili su i njihovi djedovi i pradjedovi.

– Već 30 godina spuštam rudare u jamu i pozdravim se s njima kao da se više nećemo vidjeti – kazao je Fadel Bala čiji je posao najstresniji i najodgovorniji. Mala nepažnja rudare bi koštala života.

– Vidite, ja odavde ne vidim što se događa dolje. Jedina komunikacija su nam ove trube. Svaki nivo, svaka radnja, ima svoj signal. Tu ne smije biti nikakve pogreške ili nesporazuma. Pokrenem li lift prerano ili prekasno, to može biti kobno za rudare – naglasio je Fadel.

Rudnik Trepča veliko je ležište olova i cinka koje obuhvaća zapadne, jugozapadne i južne dijelove Kopaonika i spada među najveća u Europi. Poslije Drugog svjetskog rata Trepča je nacionalizirana i napravljen je Rudarsko-metalurško-kemijski kombinat olova i cinka Trepča, koji je u jednom trenutku zapošljavao čak oko 20.000 radnika i proizvodio oko 70 posto mineralnih sirovina bivše Jugoslavije. Danas rudnik Trepča zapošljava oko 4000 radnika, dok se vrijednost nalazišta ruda na Kosovu procjenjuje i do tisuću milijardi dolara. I sam rudarski kombinat danas je, baš kao i grad Mitrovica u kojem se nalazi, podijeljen na sjeverni srpski i južni albanski dio. Spuštajući se liftom u jamu, u tunele ispod brda kraj kosovskog sela Stari Trg, gdje rudari i dalje kopaju nove tunele, vidimo dotrajalu mehanizaciju, instalacije i cjelokupnu infrastrukturu rudnika Trepča. Iscrpljeni rudari s kojima smo razgovarali složni su u tome da su nekad bili najpoznatiji industrijski grad na području bivše Jugoslavije, ali i šireg područja, a danas žive "najgore na svijetu".

– Koliko god nam bilo teško, povratka nema. Nikada više ne želimo čuti onaj poznati slogan "Trepča radi, Beograd se gradi". Trepča je kosovska i ostat će takva – kazao je rudar Mustafa Aslani.

– Vladi Kosova dali smo pet mjeseci da nađe rješenje za Trepču. Ako ne nađu rješenje, mi ćemo opet stupiti u štrajk – kazao je direktor rudnika Trepča Ahmet Tmava.

– Mene ne zanima što Srbija misli. Mi smo svoju zemlju stvorili za sebe, a ne za Srbiju ili Vučića. Srbi i Albanci na Kosovu umorni su od politike i najvažnije im je da imaju posao i plaću kojom mogu prehraniti obitelji. Politika je za političare, a rudnik za rudare – naglasio je Ahmet Tmava.

>> Tisuće Kosovara poručilo Srbiji: 'Je suis Trepča'