Trgovci izvukli stotine milijuna na namještenim natječajima HEP-a

Bio je početak siječnja 2011. godine kad je Hrvatska elektroprivreda raspisala natječaj za nabavu betonskih prefabriciranih kućišta za trafostanice. Na natječaj procijenjene vrijednosti 7 milijuna i 190 tisuća kuna stigla je samo jedna ponuda. Splitska trgovačka tvrtka Brodomerkur ponudila je traženu robu po 7,188.984 kune.

Ravno 384 kune manje

Tek nekoliko dana prije Brodomerkur je također kao jedini ponuđač dobio posao isporuke betonskih stupova za električnu distributivnu mrežu. HEP je vrijednost posla procijenio na 17 milijuna i 135 tisuća kuna, Brodomerkur je ponudio ravno 384 kune manje. Istog tjedna varaždinska tvrtka Cotra, također trgovac, HEP-u je prodala još prefabriciranih betonskih kućišta. Na natječaju vrijednom 9 milijuna i 410 tisuća kuna bili su jedini ponuđač uz 1710 kuna jeftiniju ponudu od procijenjene. Sve u svemu, samo u siječnju 2011. HEP je kupujući betonske prefabricirane proizvode – robu koja se teško može smatrati visokotehnološkom – potrošio 33,7 milijuna kuna. Pritom je u procesu javne nabave – čiji je smisao da se transparentnom konkurencijom ponuđača postigne niža cijena – ušteđeno oko tri tisuće kuna, što je otprilike 8 promila vrijednosti.

Ovaj primjer samo je površni uvid u tajni svijet nabave Hrvatske elektroprivrede zahvaljujući kojem su posljednjih godina stotine milijuna kuna iz najvećeg hrvatskog javnog poduzeća potpuno legalno isisane u džepove povlaštenih tvrtki i pojedinaca. Večernji list posljednjih je mjeseci provodio detaljnu istragu i analizu javno dostupnih podataka o procesima javne nabave u HEP-u, a šokantni rezultati pokazuju da je zbog potpune indolencije, a možda i kriminalnih djela nekadašnjih čelnih ljudi te tvrtke, sustav javne nabave pretvoren u infrastrukturu za neracionalno trošenje novca poreznih obveznika. Brojke su jasne. Hrvatska elektroprivreda tijekom prošle godine putem javne nabave kupila je proizvode i usluge u vrijednosti od 2,059 milijardi kuna. Od toga iznosa, ukupno 1,44 milijarde potrošeno je na natječajima na koje se javio samo jedan ponuđač. Takvih natječaja bilo je ukupno 1016, a njihova procijenjena vrijednost bila je 1,505 milijardi kuna. Pojednostavljeno rečeno, to znači da je HEP 70 posto nabave faktički izvršio na natječajima bez ikakve konkurencije, a pritom ostvario uštedu u razlici planirane i postignute cijene od jedva 4 posto.

Konkurencija postoji

Dakako, ti podaci mogli bi se obrazložiti i kao posljedica iznimne preciznosti HEP-ovih planera te specifičnosti robe koju kompanija nabavlja, no dublji uvid u statistiku pokazuje da je tvrtka u najmanju ruku bila žrtva karteliziranja dobavljača. Primjerice, HEP je već spomenute betonske proizvode tijekom protekle dvije godine kupovao od barem pet različitih tvrtki, što znači da konkurencija realno postoji, no na natječajima nikad nije bilo više od jednog ponuđača. To bi se moglo objasniti regionalnom rasprostranjenošću proizvođača, no taj argument pada u vodu ako se, primjerice, zna da je splitski Brodomerkur isporučivao stupove elektrama u Zagrebu, Sisku i Karlovcu, a lokalni proizvođač Zagorje Tehnobeton nije ni poslao ponudu. Posljedica je takve prakse to da je, primjerice, Zagorje Tehnobeton posao isporuke betonskih stupova procijenjene vrijednosti 9,540.000 kuna dobio ponudivši cijenu od 9,539.998 kuna, a riječki Elektromaterijal posao od 4,72 milijuna kuna dobio je ponudivši samo jednu kunu manje. Zašto u HEP-u nisu učinili ništa da takvu praksu spriječe, može se samo nagađati. Ipak, vjerojatno iz istih razloga nisu ni pokušali spriječiti golem utjecaj trgovaca – tvrtki koje u formi posrednika HEP-u prodaju robu domaćih proizvođača. Kako je jasno da je pritom cijena uvećana za njihovu maržu, logično je pitanje zašto HEP nije pokušao ugovore sklopiti direktno s proizvođačima. Drugo je pitanje zašto se proizvođači, poput zagrebačkog Končara ili Elke, nisu sami javljali na natječaje. Primjerice, Brodomerkur je u 2011. pobijedio u 57 procesa u kojima je bio jedini ponuđač. Vrijednost poslova bila je oko 88,5 milijuna kuna – 500-tinjak tisuća kuna manje od procijenjene vrijednosti. HEP je uštedio 0,64 posto vrijednosti, a na većem dijelu natječaja Brodomerkur je prodavao robu domaćih proizvođača. Slična je priča i s varaždinskom Cotrom. Ta trgovačka tvrtka prodajući robu Končara, Elke, Eurocablea, Dalekovoda i niza drugih domaćih tvrtki godišnje bilježi stotine milijuna kuna poslova s HEP-om. U 2011. na 15 natječaja vrijednih oko 31 milijun kuna bili su jedini ponuđač, a pritom razlika između postignute i procijenjene vrijednosti iznosi 0,27 posto. I sam Končar često je bio jedini ponuđač pa, iako se to i može obrazložiti specifičnošću opreme koju proizvodi, dugoročno i za HEP i za domaću industriju, a posebno za građane takav oligopol imat će katastrofalne posljedice.