Tri dana ležala je Adira na tepihu pred ulazom u jedan kafić u osječkom Brijestu. Teško ozlijeđena, zadnjim snagama dovukla se do mjesta gdje prolaze ljudi.
Tražila je pogledom pomoć, tražila je čovjeka. Tek trećeg dana, u kasne noćne sate, došli su Sonja i Hrvoje. Nježne ruke ponijele su je do veterinara bez radnog vremena, veterinara koji je učinio sve da je spasi. No, ni to nije bilo dovoljo, kad je konačno bila na toplom i sigurnom, Adira se predala.
- Bila je tešlo ozlijeđena i pothlađena. Dok je ona jadna ležala na tepihu, ljudi su unutra pili i smijali se. I nikome nije palo na pamet da joj pomogne. Veterinar Tomo, koji ju je operirao, rekao nam je da su ozljede bile stare najmanje tri dana. Ostala je u stacionaru, na infuziji, no u jednom trenu njezini je srce samo prestalo kucati – ispričala nam je Zlatka, volonterka osječke Udruge Devet života. Dodala je kako mačku na ulici drži nagon za preživljavanjem, a kad dođe na sigurno jednostavno se opusti.
Adire više nema, a volonterima je ostao dug za njezino liječenje. Pokrit će ga već nekako, kao i sve troškove do sada. Tuga zbog još jednog izgubljenog života, koji je mogao biti spašen da je stigla na vrijeme, ostat će zauvijek.
suze su mi potekle zbog ovog što sam sad pročitala. pa na sta se svodi ovaj svijet??? prolaziti kraj živog i ranjenog bića bez imalo ljudskosti u sebi bez imalo sažaljenja i ne sagnut se i pomoći nedužnim biću???? samo ću reći jedno. nadam se da će svima koji su prolazili kraj nje jednom trebati pomoć a da je ne dobiju pa da osjete kako je to biti nemocan