Mali su “zmajevi” Postojnske jame u Sloveniji postali prava atrakcija jer su prije tjedan dana, prvi put u povijesti lokaliteta, izloženi u posebnom dijelu za posjetitelje. Riječ je o čovječjim ribicama, endemima dinarskog krša, koje su se još prije četiri godine izlegle u slovenskom laboratoriju, a od ukupno 21 jedinke o kojima se trenutačno brinu postojnski biolozi u zasebnom i novouređenom dijelu jame može se vidjeti troje mladunaca.
Prva po biološkoj raznolikosti
A čuvali su ih Slovenci od svijeta kao zmija noge. No od prošloga se tjedna mogu razgledati u VIP dijelu jame u koji se posebno plaća ulaz. Broj posjetitelja je limitiran pa tako odjednom ih može vidjeti grupa od maksimalno 30 ljudi, što zbog socijalne distance koja je preporučena zbog pandemije novog koronavirusa, što zbog sprečavanja uznemiravanja čovječjih ribica.
– Otvaranje novog turističkog akvarija označava novu prekretnicu i za ovu vrstu, i za Postojnsku jamu. Špilja se stoljećima smatrala kolijevkom speleobiologije i prvom u svijetu po biološkoj raznolikosti. To je, međutim, i izvanredno postignuće našeg tima, odnosno biologa i marketingaša – govori Marjan Batagelj, direktor Postojnske jame, lokaliteta na kojem je pronađena prva jedinka čovječje ribice na svijetu.
A prisjetili su se na otvaranju i kako je 2016. godine jedna njihova ženka izlegla čak 64 jajašca jer je to bilo prvi put da ih se toliko “rodilo” u turističkoj jami. Bio je to velik korak za ovu vrstu zato što se trenutak razmnožavanja čeka i više od desetljeća. Mužjak se, inače, najprije udvara ženki, koja ovulira svakih šest godina. U prosjeku se pare svakih 12, a spolnu zrelost dostižu u 14. godini života.
– Bio je to vrlo dirljiv, ali i zastrašujući trenutak jer smo cijelo vrijeme znali da se događa nešto jedinstveno i da o nama ovisi kako će sve ispasti na kraju. Imali smo veliku odgovornost jer su nam se počele događati stvari koje su se u Postojnskoj jami stoljećima čekale – kaže Katja Dolenc Batagelj, voditeljica tima podzemnog laboratorija Postojnske jame. Ženke inače polažu mnogo jajašaca, ali u svim leglima koje čovječja ribica u životu ima, prema istraživanjima, do odrasle dobi prežive najčešće samo jedna ili dvije jedinke.
– Podatak da je kod nas preživjela i još živi i raste 21 mlada čovječja ribica znači da je stupanj preživljavanja visokih 92 posto – objašnjava K. Dolenc Batagelj.
U borbi ostao bez noge
O mladuncima se brinu biolozi Primož Gnezda i Katarina Kanduč, a za novi “dom” ovim jedinstvenim vodozemcima morali su pribaviti 100 kilograma pijeska iz rijeke Pivke. U dizajniranju pećinskog laboratorija udružila su se i dva vodeća stručnjaka, odnosno doktorica Ljiljana Bizjak Mali s Biotehničkog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani i doktor Stanley K. Sessions s Hartwick Collegea u New Yorku. Nizala je ekipa iz Postojnske jame već godinama uspjehe, a uz nove jedinke, zapamćen će ostati i jednonogi Viktor.
– Jedna naša čovječja ribica, naime, potukla se s drugom i u žaru borbe ozbiljno ozlijedila nogu. Bojali smo se što će biti s mladim proteusom, hoće li uopće preživjeti, jer ni znanstvenici nisu bili sigurni kako postupiti, ali dogodilo se čudo. Noga mu je sama otpala i na istome mjestu za godinu i pol našem Viktoru izrasla je nova – navode u Postojnskoj jami koju je u više od 200 godina, koliko je turistički otvorena, posjetilo gotovo 40 milijuna ljudi, a zbog “zmajeva” će ih sada zasigurno biti još i više.