Čime su uvjetovane međunacionalne mržnje na prostoru bivše Jugoslavije te je li hrvatsko-srpska mržnja povijesna, kulturološka ili socijalna kategorija, pitanje je na koje su odgovor sinoć pokušali dati sudionici tribine "Anatomija hrvatsko-srpske mržnje" u organizaciji Centra za promicanje tolerancije. A zajednički zaključak je da ratovi koji su se 1990-ih vodili na području bivše Jugoslavije još uvijek nisu do kraja završeni.
– Naši nas političari još uvijek drže u tim mentalnim ratovima – uvjeren je Ivan Čolović, beogradski antropolog i etnolog. Dodaje kako se s mržnjom u Srbiji prvi puta susreo u vrijeme kada je Slobodan Milošević počeo pripreme za rat, a tvrdi i da je, osim prema Hrvatima, u Srbiji "isplativa" i mržnja prema Albancima i drugim manjinama. Pritom ističe kako je riječ o mržnji među narodima s vrlo malim razlikama, no upozorava da je podloga za animozitete i kada se te razlike poriču.
– Ne zalažem se za povratak bratstva i jedinstva, to ostavljam Bandiću i njegovom prijatelju Draganu Markoviću Palmi – poručio je.
Publicist i povjesničar Željko Krušelj sa Sveučilišta Sjever smatra, pak, da mržnja temelj ima u interesima političara.
– Interesi Hrvata i Srba su potpuno drugačiji, a politika je učinila da se ti interesi nađu u sukobima, sve zbog interesa elita – uvjeren je Krušelj, koji ističe i kako mržnja ne karakterizira cjelinu naroda. Dokaz da je tomu tako vidi u činjenici da su mnogi u Srbiji u vrijeme završnice Svjetskog prvenstva u nogometu navijali za Hrvatsku.
Renato Matić, profesor s Hrvatskih studija otkrio je, pak, rezultate istraživanja po kojma bi petina Hrvata istjerala Srbe iz Hrvatske, ali čak 80 posto ih nema nikakve probleme sa Srbima, dok na izravno pitanje o mržnji većina odgovara kako mržnja ne može vratiti poginule.
Sto godina zajedničkog života punog laži, prjevara, ubojstava, nasilja i svojatanja tuđeg, rezultira mržnjom. Tko toga nije svjestan, taj ne razumije ni život ni politiku. Hrvate i Srbe od daljnje mržnje može spasiti samo istina. Nažalost, istina je nepoželjna na ovim prostorima. Mnogima više odgovaraju ovakve priče tako da istina opet bude gurnuta u zapećak. Istina ne odgovara Srbima a ne odgovara ni hrvatskim "antifašistima" čija djeca vladaju i upravljaju Hrvatskom. I čine sve da je odgode još barem dva-tri desetljeća, nadajući se da je tada više nitko neće tražiti. No, zaboravljaju da je u naravi ljudi da istinu traže. Jer, samo istina, pokajanje i oprost mogu biti temelj za suživot i dobrosusjedske odnose. Sve drugo je budalaština.