Ubijeni su samo zato što su Hrvati i jer četnički zločinci nisu mogli zamisliti da je ovdje Hrvatska. Vlado Čengić brat prije 30 godina ubijenog Drage (39), Nevenke (32) i njihovih sinova starih samo 11 i 4 godine potreseno je uzdahnuo ispred mjesta tragedije u Erveniku.
Tu su četnički zločinci navečer 18.siječnja 1992.godine ubili iz vatrenog oružja i nožem nemoćne ljude na njihovu kućnom pragu. Potom su zapalili ostale hrvatske kuće u ovom selu između Knina i Benkovca. Vlado Čengić nam je rekao:
- Nije bilo dosta to što su ubili djecu koju je majka spremala na počinak. Ni to što su mi brata i starijeg sina propucali odmah, a nevjestu i mlađeg nožem zaklali. Ni to…Majka mi je srećom izbjegla da i ona bude ubijena, a kada su ih htjeli pokopati neki iz Ervenika su i onemogućavali ukop…Iako su ubojice prijavljene i privedene uslijedili su i navodno prosvjedi protiv njihova zatvaranja. A o kakvim je zločincima riječ kazao nam je Vlado Čengić.
- To su bili obični kokošari. Kovačević i Travica nisu htjeli u rat nego su ubijali nedužne ljude i njihovu djecu koji su ostali kod svoje kuće. Mom bratu su kao tražili oružje iako su svi znali da ga nema. Onda su palili kuće, ispaljivali zolje. Bilo je više optuženih a osuđena su samo dvojica. Jedan je dobio 15 godina i odležao dio pa je pomilovan, a drugi je u Srbiji u Staroj Pazovi i ne vjerujem da će ga ikad izručiti. Možda kad Srbija uđe u EU, a oni baš zbog toga ući neće. Treći koji je bio s njima navodno nije osuđen zbog zastare. Sve je to jako tragično i žalosno - rekao nam je Vlado Čengić nakon obilježavanja 30 godina zločina ispred obiteljske kuće ubijenih Čengića u Erveniku.
Darko Nekić iz ministarstva branitelja i benkovački UHDDR su obećali da će do slijedeće godine kuća biti pretvorena u spomen kuću. Žaljenje zbog zločina nad Hrvatima istakli su iz SNV-a i SDSS-a i položili su nakon braniteljskih udruga vijenac. Zločin u Erveniku procesuirala je prije 30 godina i krajinska “milicija” kojoj su pripadali i zločinci, te su navodno bili i osuđeni, ali su 1995.pobjegli u Veliku Britaniju odakle je Travica izručen, a Kovačević navodno i dalje nesmetano živi u Srbiji. O samom događaju i istrazi slučaja postoji i zapisnik.
U "Zapisniku organa bezbednosti" iz Knina, a koji je svojevremeno objavljen vidi se sva monstruoznost zločinaca koji su pušteni na slobodu 1995.godine. Jedini je izručen Hrvatskoj Damir Travica i osuđen na 15 godina zatvora, dok su druga dvojica zločinaca koji prije 30 godina ubili hrvatsku obitelj na slobodi u Srbiji. U zapisniku organa srpske paradržave iz siječnja 1992. godine, kako se HIC poziva na objavljene informacije Slobodne Dalmacije, Damir Travica je ispričao kako je pobio obitelj Čengić.
Slobodna Dalmacija je kako se navodi došla u posjed "Zapisnika o primljenim obavještenjima", odnosno do iskaza okrutnog zločinca Damira Travice, "vojnog obveznika JNA", danog 13. veljače 1992. godine kapetanu prve klase Dragomiru Pećancu, "ovlašćenom starešini Organa bezbednosti Vojne pošte 7280 Knin" o "ubistvu porodice Čengić Drage dana 18. 01. 1992. godine u s. Ervenik, SO Knin", uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Sladić.
- Toga 18. siječnja 1992. godine u selu Rupe u šibenskom zaleđu poginuli su Nebojša i Rajko Kovačević i Rade Vrcalin iz Ervenika. Tada 35-godišnji Damir Travica, vlasnik gostionice Taverna u Erveniku, za njihovu smrt saznao je istoga dana oko 13 sati i odmah o tome krenuo obavijestiti Slobodana Kovačevića zvanog Ćipe, "svoga najboljeg druga", da "shodno našoj ranijoj zakletvi koju smo dali jedan drugom ako se desi i jednom našem mještanu srpske nacionalnosti bilo što, da ćemo protjerati i popaliti sve Hrvate iz našeg sela… Idemo u zaseoke Čengići i Đakulovići da zapalimo kuće Hrvata i da ih pobijemo…Nemojte da bi ko od vas progovorio, ili to bio ja ili vas dvojica, znate šta poslije ovoga može biti! - rekao je Damir Travica.
- Slobodan Kovačević se, kretao na čelu naše trojke. Za Slobodanom u dvorište Drage Čengića ušao sam ja, a za mnom Nebojša.
Nisam siguran da li je vrata otvorio Drago Čengić s unutrašnje strane ili njegova supruga Nevenka, a moguće je da je Slobodan nasilno otvorio vrata i odmah nakon toga ja sam čuo Slobodana Kovačevića kako je iz sveg glasa povikao:
'Hoće li se vratiti ustaše, majku vam jebem!'… Zločinac u svom daljnjem iskazu navodi kako je čuo dva ili tri kratka rafala ispaljena iz automatske puške.
- U tom momentu ja sam već došao iza leđa Slobodana Kovačevića koji se nalazio na oko 2 metra u kući od ulaznih vrata i tada sam vidio lijevo od mene za oko 2,5 metara Dragu Čengića koji je bio u polusjedećem položaju naslonjen dijelom leđima na krevet i na zid i iz vrata i grudi je tekla krv, čini mi se da nije davao nikakve znakove života, a pored Drage s njegove lijeve strane s glavom na Draginim grudima u poluležećem stavu je ležao najvjerojatnije Dragin stariji sin koji također nije davao znake života. Nevenku Čengić sam vidio pravo ispred mene da u polustojećem stavu drži mlađeg sina u naručju, i vidio sam da je i Nevenka, a i mlađi im sin krvavi i vidio sam lijevo od Nevenke na zidu tragove krvi. Zaboravio sam reći da je i stariji njihov sin bio krvav svuda po tijelu.
Meci iz sačmarice
Nevenka, a čini mi se i njihov mlađi sin, davali su znakove života. Kada sam vidio Dragu Čengića i njihova starijeg sina, iz svog krateža sam prema njima dvojici ispalio jedan metak, a zatim sam pored Slobodana s iste udaljenosti kao i prema Dragi, znači s oko 2- 3 metra, ispalio drugi metak iz krateža. I pored mog pucnja prema Nevenki i mlađem djetetu Nevenka je i dalje stajala na nogama - navodi zločinac i nastavlja o monstruoznom zločinu nad Nevenkom i malim djetetom.
- Dobro se sjećam da je glava djeteta kojeg je Nevenka držala u naručju u odnosu na mene bila na lijevoj strani njenih grudi upravo u pravcu gdje sam ja ispalio drugi metak iz krateža. Dobro se sjećam da sam vidio kada je Kovačević prišao Nevenki Čengić, uhvatio je lijevom rukom za kosu, a u desnoj ruci se nalazio njegov nož koji je on stavio na grlo Nevenke Čengić i rekao joj, koliko se sjećam, sljedeće - 'Jebem li ti majku ustašku, oće li se vratiti ustaše, sad ću te zaklati!'... Rekao sam Slobodanu Kovačeviću: 'A u pičku materinu, hajdemo ća', a Slobodan mi je, koliko se sjećam, odgovorio 'Samo ću je malo naklati'. Zaboravio sam da kažem da dok je Slobodan Kovačević prilazio Nevenki i držao joj nož na vratu... ja sam za to vrijeme uspio svojim upaljačem otvorenim plamenom zapaliti pokrivač na kauču ... ja sam bio svjestan da ako zapalim krevet, izgorjet će sve u toj prostoriji."
Kada su se uvjerili da su zapalili kuću i da će u požaru izgorjeti tragovi njihova zvjerstva, Damir Travica, Slobodan Kovačević i Nebojša Travica koji, navodno, "nije ulazio u kuću", ustrijelili su Čengićeva psa koji je počeo lajati… Četnički zločinac u svom je iskazu naveo da kad je završio s pucanjem u psa i izišao iz dvorišta da je začuo lijevo od ulaznih vrata kuće jecanje i krkljanje, a koje je kako je rekao, “u to sam siguran, proizvodila Nevenka Čengić svojim glasom.“
- Sjećam se dobro da sam Slobodanu Kovačeviću rekao:
'Idi vidi je li ono Nevenka i završi posao', a moguće je da sam mu rekao 'dokrajči posao'. Nebojša i ja smo krenuli polako putem prema zaseoku Đakulovići i nakon što smo prošli dvadesetak metara iz pravca odakle se čulo Nevenkino jecanje... čuo sam jedan rafal iz automatske puške.
Ubrzo iza toga sustigao nas je Kovačević Slobodan i dobro se sjećam u lijevoj ruci je držao svoj nož, pokazao meni i Nebojši krv na tom nožu, a zatim je obrisao nož i vratio ga u korice.
Dok je Kovačević Slobodan držao nož u ruci, pokazao nam je pokretima ruku i nožem kako je Nevenku Čengić držao za kosu i kako je zamahnuo nožem kada joj je presjekao grkljan, pri tome rekavši: 'Preklao sam je'."
Nakon stravična ubojstva obitelji Drage Čengića zločinačka trojka zapalila je sve kuće, staje i stogove sijena u zaselku Đakulovići, a "Slobodan Kovačević je u kuću Petra ili Pavla Đakulovića ispalio projektil iz zolje nadajući se da u dijelu kuće gdje je zolja pogodila spavaju supruga i sin Pavla ili Petra Đakulovića, kao i on sam".
Kada su zapalili sve u zaselku Đakulovići, Damir Travica je upitao Slobodana Kovačevića: "Ćipe, gdje ćemo, oćemo li prvo kod Josipa ili kod Pere Jurišića?", na što je Slobodan odgovorio "Idemo redom."
Tu, kako se navodi, zapisnik kninskih "Organa bezbednosti" završava.
To su ti srpski "junaci",kada im prozuje dva metka oko glave nema tog ko njih može uhvatiti.