Iako su već počela podravska kolinja, uzorkovanja mesa za utvrđivanje njegova zdravstvenog stanja sve je manje, barem, kako naglašavaju u koprivničkoj Veterinarskoj stanici, u usporedbi s onim koliko ga je stizalo ranijih godina.
Propisi
Razlog je tome, smatra direktor Danimir Kolman, dijelom u činjenici što se analize svinjskog mesa po novim metodama obavljaju samo u laboratoriju Veterinarske stanice u Koprivnici, a ne više i po njenim područnim ambulantama.
– Kako je zakonodavac ujedno predvidio da se može uzorkovati samo meso svinja iz kontroliranog uzgoja, znači s markicom, više nam ne donose uzorke vlasnici tovljenika koji su izvan kontrole selekcijske službe – objašnjava Kolman.
U pravilu riječ je o tovljenicima koje drže vlasnici za vlastite potrebe, a čiji broj i nije tako malen. Da se time izlažu riziku – svjesni su i sami, ali kažu da drugog rješenja nemaju. Srećom, navodi dr. Vesna Mađarić, voditeljica Djelatnosti za zarazne bolesti koprivničke bolnice, u posljednje vrijeme nije zabilježen ni jedan slučaj oboljenja od trihineloze koja je bila daleko prisutnija na ovom području prije desetak godina.
– No, to ne znači da više ne treba kontrolirati meso kod svinjokolja, jer je opasnost uvijek prisutna. Doduše, na našem području nije zabilježena tolika najezda štakora koji su prijenosnici spomenute bolesti, ali nikada se ne zna što se može dogoditi – upozorava dr. Mađerić.
Morala ići u kobasice
Upozorenje nije bez razloga jer će, po svemu sudeći, ove jeseni završiti na kolinju više tovljenika nego ranijih godina jer tovljačima otkupne cijene svinja nisu prihvatljive.
Kako navodi Stjepan Malogorski iz Vlaislava, kad god poskupi kukuruz i stočna hrana, padaju cijene tovljenicima. Tako je, kaže, do sada bilo, a tako je i danas kada se za njih može dobiti najviše deset kuna po kilogramu žive vage.
– Gdje je tu računica ako se računa samo trošak njihove ishrane. Zatim, koliko možemo kupiti mesa u trgovini za tisuću kuna, koliko nam sada donese tovljenik stokilaš, upola manje nego da ga kod kuće zakoljemo – naglašava Stjepan Malogorski. Stoga umjesto da proda, četiri je tovljenika pospremio u zamrzivače te preradio za sušenje. Ipak, za najkapitalniji primjerak iz tovilišta, petogodišnju krmaču tešku čak 370 kilograma, nije bilo mjesta u sušionici, pa je nakon guljenja, jer nije bilo korita za njeno šurenje, već završila kod jednog kupca u kobasicama.