U bilo koji kraj Hrvatske da dođete, naići ćete na radove na cesti. Završavaju se dionice, počinje gradnja novih, popravljaju se i proširuju ceste... No ima jedna cesta koju su zaobišli i mehanizacija, i europski fondovi, i državna i općinska blagajna. Ta cesta vodi u Bestrmu, selo u općini Sunja. Na njoj nema zakrpa, samo rupe, jedna na drugoj, ondje gdje ima asfalta. Kad bi se birala najlošija cesta u Hrvatskoj, teško da bi ova prošla bez "priznanja".
Htjela je kravu pod bor...
Prije trinaest godina njome su iz Siska prošli Anita i Sandro Zrnić, s namjerom da u Bestrmi, u kojoj su kupili imanje, i ostanu. Krčili su šipražje od kojeg se staje nisu ni vidjele i počeli nabavljati životinje. Staju su morali zatvarati da im ne uđu divlje svinje, u posjet su im dolazili i vukovi... Do prije pet godina osim kišnice nisu imali druge vode.
Trinaest godina otkako su pošli put Bestrme Anita i Sandro u istom su selu sa svoje dvije kćeri, osnovnoškolkom Elom i petogodišnjom Frankom.
– Ma kakvi, ne fali nam Sisak nimalo. Dobro je tu i za djecu, odrastaju u prirodnom okruženju, uče se empatiji i odgovornosti. U Sunji su škola i vrtić koji odlično funkcioniraju – kaže 40-godišnja Anita, koja je nakon završenog menadžmenta i rada u stranoj tvrtki u Zagrebu završila i ekološku poljoprivredu na Agronomskom fakultetu pa sada zapravo radi u struci, na svom gospodarstvu.
Zrnići se, naime, bave stočarstvom i najveći su uzgajivači burskih koza u Hrvatskoj pod selekcijom, što podrazumijeva poštovanje strogih pravila pri rasplodu, vođenje evidencija...
– Prvog sam jarca dovezla iz Bizovca, u Twingu – prisjeća se Anita.
Osim šezdesetak koza pasmine koju karakteriziraju mesnatost i visoka plodnost, Zrnići imaju i stado ovaca, arapske konje, a započeli su i uzgoj krava:
VEZANI ČLANCI:
– Elu je baka pitala što bi za Božić, odgovorila je da bi kravu, pa je stigla, pod bor – smiju se Anita i Sandro, kojem je želja imati 200 krava.
– Ideja što bismo i kako bismo imamo za sljedećih 400 godina – kažu nabrajajući kako su u planovima mužnja ovaca, mini sirana... No, za sve što su naumili, netko bi još morao raditi s njima. a ovdje je nekoga za rad na poljoprivredi jako teško pronaći. Kad bi se proširili onako kako bi željeli, u njihovo bi selo morao moći normalno doći i kamion, a ne može. Uvijek se nađe nekakva prepreka, poput one kad im "pukne" internet, što se u selu često događa jer je veza loša, a taman su sve podatke svoje opsežne poljoprivredne administracije uspjeli unijeti pa moraju ispočetka. Proizvodnju im nije olakšala ni zabrana klanja na gospodarstvu jer im je najbliža klaonica u Sisku, no Zrnići kažu da ondje ne žele klati janjce i jariće...
Kupili još neka imanja
Ipak, Anita i Sandro idu dalje i nemaju namjeru odustati. Kupili su još neka imanja u selu i raščišćavaju ih, za stoku. Prisjećaju se njih dvoje da ih je na samom početku Sandrova majka pokušala odgovoriti od nauma da se posvete poljoprivredi pa ih je savjetovala da odu k Rodoljubu Džakuli, stočaru iz banijskog sela Sjeverovac, nadajući se kako će kad čuju njegovu priču odustati.
GALERIJA OPG Anita Zrnić
– A on nas je još bolje nagovorio – kažu Anita i Sandro.
Imaju oko 22 hektara obradivih površina u ARKOD-u, pomalo i ostalu zemlju koja je u njihovu vlasništvu stavljaju u funkciju, govore nam dok od njihove kuće idemo do starog voćnjaka jednog od njihovih imanja u selu sa sedamdesetak stanovnika, ali samo na papiru:
– Ovo je Maher – pokazuje nam Anita čistokrvnog arapskog konja, dok se Ela i Franka penju na pitome životinje i liježu na njihova pleća pa mlađa djevojčica kaže da ne želi s bakom koja ju je čekala da odu u Sisak. Franki je u Bestrmi ljepše.
Banovinsko selo Sjeverovac.