Glišo Kolundžić iz Kakme, sela u zadarskom zaleđu, predugih 26 godina vodi spor protiv Croatia osiguranja za naknadu štete na kući u zadarskom naselju Bili Brig, zapaljenoj 1991. godine, za koju je imao sklopljenu policu osiguranja imovine. Svašta se tijekom ta gotovo tri desetljeća dogodilo, pa čak ni kuća više nije njegova, supruga mu je preminula prije sedam godina ne dočekavši kraj spora, djeca i unuci su raseljeni...
U međuvremenu mu je Ustavni sud triput dosudio odštetu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, a tijekom godina kroz koje je prošao sve sudske instancije, od Općinskog suda u Zadru do Vrhovnog suda, napravljena su brojna vještačenja, svako s različitim iznosom utvrđene visine štete. Spor je u ovom trenutku vraćen na prvostupanjski sud u Zadru, a prema najnovijem vještačenju koje je dobio ovih dana – on duguje, i to 22.574 kune.
– Da su priznali stvarnu štetu, prema kojoj je, po prvostupanjskoj presudi Općinskog suda u Zadru, glavnica iznosila 161 tisuću kuna, danas bi odšteta s kamatama bila gotovo deset milijuna kuna – osobna je računica Gliše Kolundžića.
Propala ovrha
No u nastavku postupka glavnica je, nakon denominacije u kune i nepriznavanja prava za štetu na stvarima kućanstva, nego samo na građevinskom dijelu, smanjena na 5590 kuna i po njoj mu je, sa zateznim kamatama koje su tekle gotovo 20 godina, u studenome 2011. godine Croatia osiguranje isplatilo 80.220 kuna odštete. Osiguravatelj smatra da je prema svojem bivšem klijentu ispunio sve obveze u skladu s pravomoćnim presudama te u ovom trenutku, dok čekaju novu pravomoćnu odluku suda, nema osnove za dodatnu isplatu, što su nam i odgovorili na upit.
Da bi se pobrojili svi sudski obrati u ovom sporu, trebalo bi objaviti feljton, no prenijet ćemo pojednostavljeni tijek: tužbu je Kolundžić Općinskom sudu u Zadru podnio 1993. godine, s odštetnim zahtjevom prema izračunu građevinskog vještaka na 310.500 kuna koji je prihvaćen za građevinski, a odbijen u dijelu koji se odnosi na namještaj, što je potvrdio i Županijski sud na čiju odluku ulaže reviziju Vrhovnom sudu 2002. godine. Vrhovni sud vraća postupak na prvostupanjski, a kako parnica traje godinama, u prosincu 2004. godine prvi put obraća se Ustavnom sudu tražeći zaštitu prava na suđenje u razumnom roku te dobiva odštetu od 9100 kuna, a zadarski Županijski sud obvezu da odluku donese u roku od šest mjeseci. Presuda je donesena, no njegov je tužbeni zahtjev i tada djelomično prihvaćen, a djelomično odbijen i obje se strane žale u listopadu 2006. godine. Žalba mu je odbijena u svibnju 2008. godine i djelomično je usvojena žalba osiguravatelja. Kolundžić traži reviziju postupka, Vrhovni sud je prihvaća i vraća postupak na Županijski sud u Zadru. U svibnju 2008. godine prihvaćen mu je i drugi zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, s odštetom od 7600 kuna. Županijski sud u Zadru ponovno ima obvezu u šestomjesečnom roku donijeti presudu.
Slijedi novi niz vještačenja i osporavanja: odluku o ovrsi iz siječnja 2012. godine na temelju presude Vrhovnog suda Croatia osiguranje je osporilo, a sud odredio novo vještačenje iznosa koji bi trebalo ovršiti. Provođenje ovrhe na temelju sudskog rješenja pokušano je na Fini u srpnju 2018. godine kad je trebalo biti isplaćeno 191.376 kuna, sa zateznim kamatama i troškovima postupka, uz naznaku da žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje. No sudskom je odlukom rješenje o ovrsi ukinuto, što je i Fina bila dužna ispoštovati, a u međuvremenu je slučaj završio na Županijskom sudu u Splitu gdje je sutkinja u veljači 2019. godine ukinula rješenje o ovrsi, uz obrazloženje da ovrha nije predložena na temelju vjerodostojne isprave, nego na osnovi revizijske odluke i nalaza vještaka. Ovršna bi isprava, ustvrdila je, bila odluka prvostupanjskog suda, na iznos koji nije podmiren. I postupak se tad – vraća na prvostupanjski sud. Sad na njemu sve ide iznova pa je i prema novom vještačenju – Kolundžić dužan osiguravatelju.
Da ne zaboravimo, dobio je on u međuvremenu još tisuću kuna, kad se treći put obratio Ustavnom sudu tražeći zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Pad vrijednosti odštete s protokom vremena na Ustavnom sudu objasnili su nam time da na visinu naknade utječe složenost predmeta, ponašanje podnositelja i nadležnih tijela te važnost predmeta postupka za podnositelja. A prvu je odštetu dobio kad je postupak trajao sedam godina i jedan mjesec, jer je razmatrano razdoblje od prve ustavne tužbe, druga je niža jer je obuhvatila razdoblje od četiri godine i šest mjeseci, a ova zadnja je najniža, za najkraće razdoblje. No ne treba to Kolundžića pokolebati. S Ustavnog suda poručuju da ne postoji maksimalan broj “odšteta” ni ustavnih tužbi koje se mogu podnijeti zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u vezi s istim sudskim postupkom.
Sada je – i on tužen
S obzirom na to da bi se i Kafka posramio ovakvih peripetija, nakon što smo pregledali stotine stranica sudskih presuda u ovom postupku, sigurno smo i mi pobrkali ponešto u kronologiji. Sad to ionako nije bitno, kad – ide iznova.
I vjerojatno će biti lakše. Ovaj put Kolundžić barem ne mora više dokazivati da kuća nije oštećena ratnim razaranjem, nego je namjerno zapaljena, na što je u prethodnim postupcima potrošio godine.
Sad se sudski spor fokusira samo na vještačenje, način izračuna kamata i ostale „sitnice“ koje se nisu iskristalizirale u prvih 26 godina. Ima Glišo Kulundžić vremena. U mirovini je već zadnjih sedam godina. A ima i dodatnog posla: u međuvremenu je i Croatia osiguranje tužilo njega zbog neosnovane ovrhe. Taj se spor vodi u Benkovcu. Tako da će malo i „protegnuti noge“ da prikrati umirovljeničke dane.
Pogledajte video o misterioznim ljudima - tko su zelena djeca, svjedokinja Kennedyjeva ubojstva...
To govori sve o ovoj tzv. pravnoj državi. O neovisnom i stručnom pravosuđu. Treba i priznati da potkoženi političari dobivaju debelo više novaca, bonusa,povlaštenih mirovina, finih ureda,limuzina...nego ,li pravosuđe osnovnih sredstava i prostora za rad. Ali ipak, kada bi kirurzi tako površno i loše radili zato jer imaju male plaće, lošu opremu, gdje bismo bili?