Trećemajski plan B ne osporava privatizaciju ako je među zainteresiranima za riječko brodogradilište kupac koji donosi deset ugovora za gradnju brodova. No među četiri ponuđača koji se spominju radnici "3. maja" ne prepoznaju takvoga – obrazlažu inicijativu za svoj plan pod geslom "3.maj – trećemajcima" Nikša Moreti i Roland Sušanj, dvojica inženjera, inače predstavnici radnika među nadzornicima u Grupi "3. maj" i brodogradilištu, te Nada Jelinić-Starčević, predsjednica Radničkog vijeća, koja tvrdi da riječki škver vrijedi milijardu, a ne jednu kunu. Nedavni skup radnika u škveru pokazao je da plan ima podršku i da su brodograditelji spremni ići do kraja.
Na potezu je Popijač
– U situaciji kad je ishod drugog kruga privatizacije neizvjestan, kad je s Europskom komisijom dogovoreno, a čini nam se da je Polančec čak i potpisao memorandum o tome, da u slučaju neuspjeha drugog kruga ide stečaj, što je za brodogradilište likvidacija, ne smijemo dopustiti da se o našoj sudbini odlučuje bez nas. Zbog toga smo Vladi ponudili naš plan B za "3. maj" – kaže Sušanj. Dodaje da je plan zapravo alternativa Vladi koja se pohvalila da u slučaju neuspjeha drugog kruga privatizacije i ona ima neko drugo rješenje, neki plan B, no o njemu nitko ništa ne zna.
– Jako nas zanima njihov plan B, a u međuvremenu čekamo da nas ministar Popijač, koji je od premijerke Kosor dobio uputu da organizira sastanak s nama, pozove – kaže Sušanj.
Plan su, kažu, spremni ministru izložiti odmah jer koncepcija ima samo šest točaka, dovoljno je čuti i raspraviti predloženo pa, ako je prihvatljivo, dalje razraditi plan, što njihova ekipa već i čini.
Podobni proizveli minuse
Trećemajci zapravo predlažu drugačiji model privatizacije ako drugi krug ne uspije, a to je da dionice dobiju zaposleni, ali tek nakon pet godina, kad dokažu da mogu biti uspješni. Ako to ne dokažu, unaprijed prihvaćaju stečaj, što se može shvatiti kao odgoda stečaja kako bi se dobilo vrijeme za ozdravljenje. Zaposleni, jasno je svima, nemaju mogućnosti financirati restrukturiranje pa se od države očekuje financiranje programa sanacije i restrukturiranja ili, kako kažu trećemajci, "ono što je u posljednjih 12 godina neuspješno pokušavala kroz nekoliko programa". Plan podrazumijeva i da država, koja ostaje većinski vlasnik, njima povjeri upravljanje tvrtkom jer se dosad pokazalo da je izbor menadžmenta opterećen političkim mjerilima. – Podobni nisu kompetentni, a rade o našoj glavi. Potrošili su golem novac, nabili nam minuse u bilanci i sada nas zbog svojih propusta guraju u stečaj – otvoreno prozivaju trećemajci spominjući ne tako davnu prošlost kada državna uprava, u najboljim tržišnim godinama, od 2006. do 2008.godine, kada je vladala jagma za navozima, nije ugovorila gradnju nijednog broda. Zato sada, da bi se to ispravilo i platilo, treba pet godina. Svjesni su da će se suočiti s viškom radnika, ali ističu da se u najvećoj mjeri radi o manjku posla te da bi višak zbrinjavala država jednako kao što bi to činila i drugom vlasniku.
– Možda bi neki gazda i sam zbrinuo višak, da se svidi ljudima, ali samo ako od države izvuče pet puta više – šale se trećemajci, koje najviše ljuti što ih građani doživljava kao gubitaše koji žive na njihov račun i ne žele čuti da je škver tržište za stotine proizvođača koji skupa s njima proračunu vraćaju više nego što od njega uzmu.
Novi model privatizacije
1. Država daje škver na upravljanje radnicima pet godina, njihova je obveza uspješnost
2. Država nadzire upravljanje, može razvrgnuti dogovor ako rezultati ne vode ostvarenju cilja
3. Financijska sanacija i tehnološka obnova na teret države, u skladu s poslovnim planom uprave
4. Državne potpore jednake onima koje EU daje svojim brodogradilištima i dodatne zbog krize
5. Nakon isteka roka, ako zaposleni uspiju, država im daruje dionice, u suprotnom ne protive se stečaju
6. Nakon isteka pet godina subvencije "3. maju" jednake onima u brodogradilištima u EU
ovome nije potreban komentar