Nakon objavljivanja reportaže o stravičnom staračkom domu u Krašiću,
Državni inspekorat jučer kasno navečer došao je u inspekciju Plave
kuće. Iako Mijo Penić tvrdi da se bavi ugostiteljstvom, inspektori su
ustanovili nešto sasvim drugo. – Ustanovili smo da ovo nije
ugostiteljski objekt, već se isključivo skrbi za nemoćne i stare.
Podnijet ćemo prijavu protiv Mije Penića Ministarstvu zdravstva i
socijalne skrbi – rekao je Ivan Matijević, pročelnik Državnog
inspektorata za Zagreb.
Zaključani u sobama
Na ime moje punice podigao je dva kredita
Mijo Penić nekoliko sati ranije pokušao je demantirati sve navode iz Večernjakove ekskluzivne reportaže iz njegova stravičnog doma. Održao je i tiskovnu konferenciju, a novinare je vodio po sobama koje je očito brižno uređivao kako bi se predstavio u što boljem svjetlu. Međutim, jučer nije bilo nepokretne starice koju su Večernjakovi novinari vidjeli u četvrtak u domu. Njihova soba bila je čvrsto zaključana.
Nemoćne institucije
Večernjakovim novinarima u četvrtak je rekao da se brine o četiri nepokretne osobe, a novinari su jučer mogli vidjeti samo jednu. Iako nam je tvrdio da je Plava kuća legalni starački dom, doduše izvanmrežni, jučer je sve to demantirao.
– Tražio sam sve dozvole još 2005. godine, ali iz Ministarstva
zdravstva nikada nisam dobio odgovor. Dorica Nikolić laže da me je
prijavila – rekao je Penić, ustanovivši da je epizoda iz Brezovice,
gdje je bio kuhar, za njega prošlost. No, još ga uvijek očekuje
ponovljeno suđenje za silovanje tamošnje blago retardirane štićenice za
koju to zasigurno nije prošlost.
Kako se moglo dogoditi da Mijo Penić, kojem će se treći put suditi za
pokušaj silovanja mentalno retardirane štićenice Caritasova doma u
Brezovici, već godinama u neljudskim uvjetima drži po deset-dvanaest
starijih osoba, da za to znaju mnoge osobe iz mjerodavnih institucija,
a da nitko ne poduzima ništa? Prema objašnjenjima suradnika Dorice
Nikolić, državne tajnice za socijalnu skrb, te iz Općinskog državnog
odvjetništva u Jastrebarskom, Penić nikad nije registrirao dom za
starije, nego se ‘pokrivao’ prvo ugovorima o podstanarstvu, zatim
ugovorima o dosmrtnom uzdržavanju, a na koncu se registrirao kao
obrtnik - iznajmljivač soba.
Tako je izbjegao traženje dozvole za dom, a mjerodavni tvrde da je
problem bio u zakonu, koji ne ograničava broj ugovora o dosmrtnom
uzdržavanju koje netko može sklopiti. No, ovdje nije problem u broju
osoba, nego u njihovu tretmanu, u ozbiljnim sumnjama u to kako su se
rođaci Penićevih štićenika brinuli o njima, o tome jesu li liječnice
trebale policiji prijaviti što su vidjele kad bi dolazile potvrditi
smrt nekog od stanara Plave kuće...
Penić je, dakle, sklopio ugovore o dosmrtnom uzdržavanju sa starijim
osobama, a nitko od štićenika nije tražio pomoć ni raskidanje tih
ugovora. No, kad bi dolazili inspektori, otkrivali su da se sa starcima
ne može razgovarati, da uopće ne komuniciraju. Pa se provjeravalo kod
javnih bilježnika u kakvom su stanju bili kad su potpisivali ugovore.
Naime, netko tko ne može komunicirati, vrlo vjerojatno nije ni poslovno
sposoban te potpisani ugovori bude sumnju. No, javni bilježnici tvrdili
su da je pri potpisivanju ugovora bilo sve u redu. I tu bi priča stala
jer se nisu bunili ni rođaci ondje smještenih staraca ni oni sami...
Ipak, protiv Penića su pokrenuta dva kaznena postupka – zbog prijevare,
koji su pokrenuli njegovi ‘klijenti’ koji su se uspjeli izvući te zbog
nevraćenih kredita koje je dizao na njihova imena.
Nema izgovora
Kako se može čuti u Ministarstvu socijalne skrbi, njihova inspekcija
nije imala ovlasti ući u dom Mije Penića. Inspekcija je u Krašiću bila
dosad više puta, ali nakon posljednjeg nalaza i prijave Državnog
inspektorata više nitko ne može izbjeći odgovornost za stravične uvjete
u kojima Penić drži starce.
Ministarstvo zdravstva zatražilo je izmjene Zakona o obveznim odnosima
kako bi se maksimalni broj sklopljenih ugovora o dosmrtnom uzdržavanju
ograničio na dva ili tri.