Trojica Hrvata među 30 najjačih umova svijeta

Priče o ljudskoj inteligenciji, različiti testovi koji se danas nude, a njihov broj raste na internetu, omiljena su tema. Već opća definicija govori nam i zašto: riječ je o sposobnosti mišljenja koja omogućuje snalaženje u novim prilikama u kojima se ne koriste nagonsko ponašanje ni učenjem stečene navike, vještine i znanja. Inteligencija je temelj uspješne školske izobrazbe, stjecanja znanja općenito te uspješna obavljanja profesionalnih zadaća i drugih ljudskih djelatnosti. Tako su vrlo čitano štivo liste najinteligentniji ljudi na svijetu. U doba brzog dijeljenja informacija putem društvenih mreža one gotovo u pravilnim razmacima dolaze u fokus javnosti.

Što kada se previše ističeš?

I ovih se dana zavrtjela lista weba Superscholar na kojoj ima i Hrvata. I to čak trojica. Nikola Poljak, Ivan Ivec i Mislav Predavec su među 30 najinteligentnijih ljudi na svijetu, na listi koju predvodi Stephen Hawking.

– Nisam se posebno testirao kako bih otkrio imam li neku visoku inteligenciju.

Vidite da vam puno stvari ide bolje nego drugima, da lakše i brže zaključujete, rješavate probleme – kaže Mislav Predavec kojega su novinari Večernjaka zapazili još 1989. godine kada je kao student matematike na MENSA-inu testiranju zabilježio koeficijent 176. Danas je profesor na Zdravstvenom sveučilištu u Zagrebu.

– Kasnije sam počeo rješavati testove inteligencije da vidim koliko ću postići.

Samo visoka inteligencija nije jamstvo uspjeha u životu jer naprosto ne gledamo svi na uspjeh na jednak način. Iz mojeg iskustva mogu vam reći kako jako visoka inteligencija može biti i problem, barem u našem društvu.

Previše se ističeš, nije to svakome drago! Najbolje je kada si tek iznadprosječno inteligentan pa možeš bez problema proći školovanje i živjeti neki normalan život.

Ja jesam u XV. gimnaziji imao mahom petice, no što ćete postići, stvar je ambicije i onoga što zapravo želite u životu, ali i drugih čimbenika na koje je teže utjecati – kaže Predavec koji je napravio i vlastitu stranicu za testiranje inteligencije, www.generiq.net.

Otkrio nam je imena još dvojice iznimno inteligentnih Hrvata koji se također nalaze na listi World Genius Directoryja. Riječ je o Zoranu Bijaču koji ima koeficijent 180 te o Domagoju Kutli koji ima 163.

Sličnu stranicu napravio je i Ivan Ivec koji je danas profesor na Metalurškom fakultetu u Sisku. I on kaže da testovi otkrivaju doista iznimne ljude, a sam je prilično skroman.

– Od četvrtog razreda osnovne škole volio sam rješavati matematičke i logičke zadatke. Svidjelo mi se testiranje koje je psiholog proveo u srednjoj školi. Na kraju me pozvao u svoj ured i rekao da sam uvjerljivo najbolje riješio njegove testove – kaže nam Ivan Ivec.

Neuspješan za karijeriste

I on testove inteligencije gleda kao na ispitivanje vlastitih granica. Životni uspjeh stvar je gledanja.

– Mislim da je svaka inteligencija dovoljna da se uspije u životu. Ipak, put do uspjeha je trnovit, i za one visokointeligentne, i za one nešto manje inteligentne. Posebno je frustrirajuće kad inteligentnima smatramo one koji nam uništavaju opće ljudske i moralne vrijednosti. Uvijek se rastužim kad pošten čovjek samoga sebe smatra glupim – govori jedan od najinteligentnijih Hrvata koji je uz to i vrlo skroman.

– Mislim da živim uspješan život, ali nisam ni približno postigao sve što sam htio. Štoviše, da sam postigao sve što sam htio – bio bih neuspješan.

Znate, čovjek je često iracionalan i sklon pogriješiti, a posebno u svojim željama – govori profesor Ivec pa nastavlja kako inteligencija ovisi i o tome tko je mjeri.

– Uvjeren sam da bi karijeristi, ljudi koji stalno razmišljaju o karijeri, mene svrstali u debelo ispodprosječne – kaže Ivan Ivec.  

Nikola Poljak doktor je fizike koji radi na Zavodu za eksperimentalnu fiziku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. - Diplomirao sam na studiju fizike na Sveučilištu u Zagrebu.

Doktorat sam izradio na Brookhaven National Laboratory u SAD-u, a doktorirao sam na Sveučilištu u Zagrebu 2010. Nakon toga bio sam na par postdoktorskih usavršavanja, prvo u Nizozemskoj, a zatim na Institutu Ruđer Bošković. Trenutno sam zaposlen kao docent na fizičkom odsjeku PMF-a, opisao nam je ukratko svoj karijerni put. Prvi puta je svoju inteligenciju provjerio na studiju. 

- Prijatelj me nagovorio na prvi test tijekom studija. To je bio test Mense, a točnog rezultata na njemu se ne sjećam točno, no kvalificirao sam se za udrugu. Nakon toga riješio sam 5-6 testova namijenjenih za mjerenje visoke inteligencije na kojima sam postigao rezultate citirane na listi, kaže dr. Poljak koji je očito uspješan znanstvenik. No, jesu li doista visokointeligentni ljudi u ozbiljnoj prednosti pred ostalima? 

- S jedne strane možda jesu, jer se obično brže snađu u novim situacijama. Zato su primjereni za rad u znanosti, no u drugim poslovima često je ta prednost beznačajna. Tako da bi rekao da inteligencija sigurno nije presudna za životni uspjeh, iako može biti od pomoći, govori Nikola Poljak koji ima i drugih interesa u životu.

- Često mijenjam interese van posla, ali posao mi ne dosadi. S obzirom na to da je to istina, mislim da radim ono što sam i želio. Vjerujem da bi u suprotnom tražio drugi posao ili zanimanje, završava znanstvenik s PMF-a u Zagrebu.