S Raspudićem često razgovaram o politici, ali ne razmišljam o kandidaturi za gradonačelnika Zagreba

Ambiciozni i prodorni ginekolog dr. Trpimir Goluža (44) prometnuo se u posljednjih godinu dana u pravu zvijezdu ne samo na liječničkoj nego i na društvenoj sceni. Prije tjedan dana uvjerljivom većinom izabran je za predsjednika Hrvatske liječničke komore (HLK), utjecajne cehovske udruge koja u svom članstvu ima oko 20.000 liječnika. Goluža je jedan od onih rijetkih intelektualaca koji se javno i beskompromisno bori za svoja načela. U toj borbi zadaje, ali i prima udarce. S dr. Golužom razgovarao sam u luksuznom, minimalistički uređenom i prostranom uredu HLK u kojemu dominira bijela boja. Ovo je prvi njegov intervju nakon što je postao predsjednik HLK i prvi politički intervju uopće.

:: Za kratko vrijeme uspjeli ste mobilizirati liječnike koji su vas prošli tjedan uvjerljivom većinom izabrali za predsjednika Hrvatske liječničke komore (HLK). Zašto ste se angažirali?

Došli smo do spoznaje da je ukupna pozicija liječnika u društvu loša te da će s vremenom biti još gora. Vidjeli smo i da se naše krovne udruge, koje su trebale zastupati naše interese, ne mogu dovoljno nametnuti zdravstvenoj administraciji kako bi sudjelovale u stvaranju zadovoljavajućih uvjeta u zdravstvu. Tada je nas petero-šestero zaključilo da se moramo sami angažirati. Znali smo što želimo postići, a prije svega to da želimo biti autentični predstavnici liječnika iz bolničkih ustanova u Hrvatskoj. Nismo htjeli postupati poput mnogih naših kolega koji su zatvarali oči pred problemima i pravili se da ih se oni ne tiču, nego smo uočene probleme jasno i javno artikulirali. Javnost nam je u tom trenutku bila najvažniji saveznik uz čiji smo pomoć mogli izvršiti pritisak na zdravstvenu administraciju.

:: Nije situacija alarmantna samo u zdravstvu nego i u cijelom društvu. Je li ovo najava i političkog angažmana?

Nije to najava političkog ili bolje reći stranačkog angažmana, ali je svakako poruka našim sugrađanima da mogu puno toga napraviti ako se angažiraju. Društvo u kojemu živimo dobro je onoliko koliko se sami angažiramo i potrudimo da bude dobro. Smatram da nikome ne može biti važnije da živimo u boljem i pravednijem društvu nego nama samima. Međutim, da bismo to ostvarili, moramo biti aktivni. Ja sam zagovornik rada i angažmana, a ne kuknjave i traženja krivca, odnosno alibija za neuspjehe.

:: Kakvom ocjenjujete političku situaciju u zemlji?

Ne trebate biti stručnjak da biste vidjeli koliko nam je politička situacija loša. Živimo i radimo u vremenu političke, gospodarske i opće društvene krize. Još nismo razriješili prijepore iz prošlosti niti imamo širi konsenzus u planovima za budućnost. Ipak, najviše ovisi o nama, o našem angažmanu. Nitko nam drugi neće riješiti probleme, niti će itko drugi izgraditi bolju Hrvatsku.

:: Ovakva situacija nije nastala preko noći. Tko je kriv za ovakvo stanje?

Ovakvo je stanje rezultat povijesnih okolnosti, ali i nedovršene tranzicije opterećene ostacima totalitarnih struktura. Pripadnici starih upravljačkih struktura nositelji su socijalističkog samoupravnog mentaliteta, nerada i nereda. Jednu su državu već upropastili, ali ovu ćemo, nadam se, ipak spasiti. Za to je nužan angažman mladih ljudi koji vide svoju budućnost u Hrvatskoj.

:: U ovih 25 godina hrvatske neovisnosti HDZ je bio na vlasti 18 a SDP sedam godina. Znači li to da je HDZ kriv oko 75 posto a SDP 25 posto?

Ne bih to tako pojednostavljivao, ne zaboravimo na SKH koji je bio na vlasti 45 godina i koji je ideološki otac SDP-a, a biološki otac velikog dijela hrvatskih stranaka. U tom je nasljeđu najveći problem jer je tamo i najveći otpor nužnim promjenama.

:: Približavaju se parlamentarni izbori. Hoćemo li opet birati samo između HDZ-a i SDP-a ili se pojavljuju neke nove snage koje nude prihvatljiviju opciju?

Trenutačno na političkoj sceni ne vidim nikoga tko bi mogao ozbiljnije ugroziti ove dvije najveće stranke. Vidjet ćemo što će se događati sljedećih mjeseci.

:: Kako biste se politički pozicionirali. Jeste li konzervativac, liberal ili socijaldemokrat?

Demokrat sam i čovjek koji, uza znanje, domoljublje i poštenje vidi kao dvije najznačajnije osobine koje bi trebali imati ljudi koji obnašaju odgovorne dužnosti. Inače, u Hrvatskoj nema jasne podjele između ljevice i desnice. Baš zbog toga nemamo ni političkog centra.

:: Gdje biste se pozicionirali kada je riječ o svjetonazorskim pitanjima?

Što vas konkretno zanima?

:: Abortus, eutanazija, gay brakovi...

Sa te bih strane u svakom slučaju bio puno bliži konzervativnoj opciji. Nisam pristalica radikalnih i nedovoljnih intervencija u društvu.

:: Malo prije, kada smo neformalno razgovarali, rekli ste da vas inspiriraju snažni i poduzetni ljudi koji žele nešto pokrenuti i napraviti. Ima li takvih u Hrvatskoj?

Ima ih puno više nego što bi čovjek pomislio. Tek kada se počnete više kretati po terenu među ljudima, onda zapravo spoznate koliko ima kvalitetnih ljudi kojima naslijeđeni sustav i stare organizirane strukture ne dopuštaju aktivnu ulogu u javnom životu. Zato je važno mijenjati sustav, kako bi naši najbolji ljudi u svim sferama života došli do izražaja. Jedan takav pokušaj bio je i referendum o promjeni načina izbora, koji su, nažalost, etablirane političke strukture pravnim nasiljem zaustavile.

:: Kada ste maloprije govorili o HLK komori rekli ste da je vas petero razgovaralo o lošem položaju liječnika u društvu i odlučilo nešto napraviti. Razgovarate li sada s nekim istomišljenicima o teškoj situaciji u zemlji?

Intenzivno razgovaramo. Imamo jednu skupinu ljudi koja već godinama razgovara o tome i promiče neke vrijednosti u društvu. Nismo se stranački angažirali, ali smo ljudi koji smatramo da politiku treba pratiti i analizirati jer zapravo politika određuje naše živote. Imamo udrugu koja se zove ISTINA, što je zapravo akronim od Inicijativa za slobodu, toleranciju i nacionalnu afirmaciju. Udruga okuplja pedesetak intelektualaca srednje životne dobi i različitog obrazovanja. Mi na neki način bistrimo teme koje su aktualne na političkoj sceni.

:: Možete li reći neka imena?

Predsjednik te inicijative je profesor dr. Nino Raspudić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

:: Još neka imena?

Čovjek kojeg izuzetno cijenim u svakom pogledu je dr. Ivo Lučić s Hrvatskog instituta za povijest. No u kružoku je još puno pametnih, poštenih i čestitih ljudi nepoznatih široj javnosti.

:: Komunicirate li s novim konzervativcima Batarelom i Bartulicom?

Nije to neki blizak kontakt, ali smo razgovarali i s njima. Razgovaramo sa širokim spektrom ljudi. Mi smo prije prošlih parlamentarnih izbora razgovarali s kompletnom političkom scenom od ljevice do desnice.

:: Je li moguće da se iz te intelektualne jezgre stvori jedna nova politička snaga?

Sve je moguće, ali u kraćem razdoblju ne vidim da bi se nešto takvo moglo dogoditi.

:: Koliko često imate sastanke?

Svaka dva tjedna.

:: U kuloarima se pojavila priča da vas taj krug ljudi želi kandidirati za gradonačelnika Zagreba?

(Smijeh) Svašta se može čuti „u kuloarima“, a za to prvi put čujem. Ipak, htio bih biti jasan i reći da me u ovom trenutku ništa ne zanima osim HLK. Obvezuje me povjerenje koje sam dobio od svojih kolegica i kolega. Ne postoji nijedna dužnost zbog koje bih prokockao to povjerenje. Svjesno sam se izložio i pretrpio dosta udaraca. Dužnost na koju sam došao shvaćam kao priliku da napravim nešto da ljudima bude bolje.

:: Ovih dana ili bolje rečeno mjeseci i godina ponovo su aktualne ideološke podjele. Je li to skretanje pozornosti sa stvarnih problema?

Dijelom se radi o skretanju pozornosti javnosti sa stvarnih problema, ali i traumatičnim opterećenjima iz prošlosti koja još nismo razriješili. Dijelom zbog rata koji smo imali a dijelom i zbog otpora koji pružaju ostaci totalitarnih režima.

:: Vodeći hrvatski političari se ovih dana izjašnjavaju o tome tko su najveći političari 20. stoljeća. Neki biraju Tita, neki Tuđmana... Koga biste vi izabrali?

Između doživotnog predsjednika Jugoslavije i demokratski izabranog predsjednika Hrvatske, bez imalo rezerve biram Tuđmana. On je neizmjerno važna povijesna osoba svima nama koji smo priželjkivali Hrvatsku, borili se za nju i koji radimo za njezin ukupni boljitak.

:: Kakav je vaš stav o antifašizmu, komunizmu i Titu?

Antifašizam je civilizacijska tekovina koju ne namjeravam osporavati, ali ona danas ima smisla samo ukoliko predstavlja i opći antitotalitarizam. U suprotnom je samo komunistički spin kojim se pokušavaju prikriti ili opravdati komunistički zločini odnosno legitimirati (post)komunistička vlast ili društveni položaj.

:: Kada je riječ o Europskoj uniji, jeste li euroskeptik, euroentuzijast ili eurorealist?

Šteta je što se nije provela kvalitetna rasprava kada smo ulazili u EU. Trebali smo na razini argumenata, a ne ostrašćeno, prosuđivati što je zapravo interes Hrvatske. Naša udruga je organizirala niz tribina na kojima smo govorili koji su hrvatski interesi na pojedinim područjima. Međutim, očito je da je tadašnja vlast smatrala kao „domaću zadaću“ ulazak Hrvatske u EU. Zabrinjava to što smo 11 godina kružili oko EU i molili za članstvo, a nismo se pripremali za taj čin. Sada kada smo ušli u EU, pokazali smo totalnu nepripremljenost pa ne možemo iz europskih fondova povući značajan dio sredstava koji nam je namijenjen. S druge strane, mislim da je EU donio određenu korist u tom smislu da će se neki demokratski principi i nadzor nad javnim službama itekako primjenjivati. To će unaprijediti društvo. U svakom slučaju, mislim da sada trebamo biti aktivni članovi europske politike i promicatelji europskih vrijednosti.

:: Jako je puno liječnika među našim ljudima koji traže sreću u inozemstvu. Koliko su zabrinjavajući demografski problemi u Hrvatskoj?

To je vrlo važan problem za Hrvatsku, nešto što traži ozbiljnu i osmišljenu politiku. Uvijek će biti onih koji će iz raznih razloga tražiti „sreću“ odnosno egzistenciju negdje drugdje, ali moramo urediti državu u kojoj ćemo dostojanstveno i dobro živjeti i u koju će se i oni koji su otišli moći vratiti.

:: Pojavljuju se opravdani strahovi da će Hrvatska postati samo ljetovalište bogatih Europljana te da će našu zemlju napuštati najtalentiraniji i najobrazovaniji.

Nisam katastrofičar i ne vjerujem u takve scenarije, ali je svakako potreban angažman cijele zajednice, pogotovo mladih ljudi, da se takvo što ne dogodi.

:: Zašto je u politici toliko puno liječnika?

Prvo, liječnici su poprilično dobro obrazovani ljudi. Drugo, liječnici su ljudi koji su konstantno izloženi donošenju odluka. Evo ja sam došao jutros (razgovarali smo u četvrtak ujutro, nap. a.) iz dežurstva i noćas sam morao donijeti četiri-pet odluka o kojima ovisi život i perspektiva ljudi. Znači, liječnici su navikli donositi odluke. Nadalje, posao kojim se bavimo iznimno je odgovoran i stresan. Očito je da neki kolege u politici traže način da stvore što bolje uvjete za donošenje tako važnih odluka.

:: Možda liječnici žele nadoknaditi neko propušteno vrijeme. Školovanje za liječnika je dugotrajno i jako naporno. Kada se etabliraju u profesiji, onda osjete “volju za moći” i hedonizmom?

Moguće je da ima i toga, ali to ovisi od čovjeka do čovjeka i vjerujem da takvih nema previše.

:: Stekao sam dojam da je HLK do sada branio svoje članove i onda kada je bilo opće mišljenje u javnosti da je to neobranjivo?

Mislim da je jako važno u svemu biti objektivan. Jako je važno suočiti se s realnošću. Tek kada se suočite s realnošću možete iznalaziti kvalitetna rješenja.

:: Koliko je liječnika do sada otišlo u inozemstvo?

U prvoj godini članstva u EU otišao je 91 bolnički liječnik. Mi smo imali podatke o svakom liječniku koji je otišao. Ministar Varga je početkom svibnja izašao s podatkom da je do sada otišlo 250 liječnika. Jedna činjenica posebno zabrinjava, a to je da je u posljednjih šest mjeseci iz Hrvatske otišlo 40 liječnika mlađih od 30 godina.

:: S kakvim se još problemima suočavaju liječnici?

Problemi nisu samo financijski. Poprilično nas vrijeđa da se o našim radnim pravima s Vladom RH dogovaraju predstavnici sindikata koji ne dijele našu sudbinu i odgovornost. To su ljudi koji nisu motivirani da se izbore da mi imamo što bolja radna prava. Dapače, oni kroz degradiranje naših radnih prava sebi osiguravaju određene beneficije. Problem su i uvjeti u kojima radimo koji su daleko od toga da budu poželjni. Radna satnica nam je iznimno visoka. To dovodi do toga da ljudi jednostavno izgore na svojim radnim mjestima.

:: Koliko su droga i alkohol među liječnicima izražen problem? Koliko često “pregore” na poslu?

Izloženiji smo znatno više nego prosječna populacija. Nemam podatke o alkoholu ili drogama, a najdrastičniji slučaj dogodio se prije dva-tri mjeseca kada je jedan kolega prijetio samoubojstvom.

:: A one tvrdnje da su kirurzi skloni alkoholu?

Ne znam za takve studije i ne bih u to ulazio. Posao kirurga je izuzetno zahtjevan, a naš je posao općenito jako stresan.

:: Javni angažman sa sobom donosi kritike i napade. Kako se nosite s time?

Prije nego što se javno izložite trebate biti svjesni u što se upuštate i što vam se sve može dogoditi. Ja sam apsolutno bio svjestan toga. Velika je prednost kada ste čisti sami pred sobom. Znate da protivnici o vama mogu plasirati samo laži. Kada imate čistu savjest, onda se lakše nosite s takvim pojavama.

:: Imate li neki hobi koji vas opušta?

Volim sport. Igrao sam košarku i tenis. Posebno se ponosim što sam 2013. godine pretrčao Newyorški maraton, u vremenu 3:46.45.

:: Tko je bolji u haklu, vi ili Nino Raspudić?

Uz dužno poštovanje prema Raspudiću, u haklu ipak nismo na istoj razini. (smijeh)

:: Da igrate do 11, dali biste mu 10 koševa prednosti.

Nije baš tako, ali bih mu mogao dati sedam koševa prednosti.

>> Doktor Goluža vodit će Komoru
 i upravljati s 15 milijuna kuna?