Unatoč mojim osobnim pogledima na lik Donalda Trumpa, pokušao sam hrvatskim čitateljima pružiti uravnotežen pogled na njegov mandat, pripisujući mu uspjehe i priznajući njegovu vještinu izuzetne političke stabilnosti.
Prema tome, nije sada jednostavno ocjenjivati njegov učinak u vezi s krizom izazvanom koronavirusom, i to u rasponu od amaterskog do sramotnog. Uljudno se može reći o njegovim javnim istupima, barem do početka ovog tjedna, da su oni odražavali gotovo potpuno nepoznavanje ove teme.
Proveo je gotovo dva mjeseca minimizirajući problem i odbijajući rana izvješća o zarazama u Sjedinjenim Državama kao nepoželjne vijesti. Taj se stav srušio; to je obeshrabrilo nužnu spremnost saveznih vlasti i pokrenulo opasan osjećaj samoljublja. Više od dva mjeseca od početka krize, SAD se danas suočava s akutnim nedostatkom potrebnih medicinskih potrepština, uključujući maske i respiratore, te nadasve neadekvatne sposobnosti ispitivanja koronavirusa.
Predsjednik je više puta, ali pogrešno, tvrdio da u zemlji ima dovoljno testnih setova koji zadovoljavaju potrebe, ali čak ni danas to još nije tako. Južna Koreja administrira više testova dnevno nego što je SAD ukupno proveo do danas. Vijetnam je proveo više testova nego Sjedinjene Države. Kako su razmjeri krize postali nesporni, Trump je besramno tražio da tu krivicu usmjeri negdje drugdje - na Baracka Obamu, na Kineze i Europljane za slanje SAD-u onoga što je nazvao "stranim virusom".
Na novinarske pritiske o neuspjehu uprave odgovorio je: "Ne preuzimam nikakvu odgovornost." To bi moglo završiti kao epitaf njegova predsjedništva. Mudra odluka gospodina Trumpa bila je postaviti potpredsjednika Pencea kao odgovornog za odgovor vlade na krizu. Pence je bio miran i uglavnom vjerodostojan javni glas, a on je vjerojatno pomogao uvjeriti predsjednika da konačno prizna pun opseg krize.
Dakle, nakon bezobzirnog početka vlada sad snažno reagira i na javno zdravstvo i na ekonomske izazove. Osim što je proglasila izvanrednu situaciju i pustila milijarde dolara olakšica, administracija se udružila s državnim i lokalnim vlastima kako bi potaknula virtualnu karantenu stanovništva. Ovo je stvoreno da spriječi katastrofu kao u Italiji te pretrpanost bolnica i cjelokupnog javnozdravstvenog sustava.
Hoće li se ovo pokazati učinkovitim, uglavnom nije poznato jer nedostatak dovoljnoga kapaciteta testiranja znači da američke vlasti ne razumiju do kraja opseg i veličinu problema s kojim se suočavaju. Zdravstveni dužnosnici ipak se nadaju da drakonske mjere doista mogu spriječiti najgore. Općenito se smatra da bi karantena do dva mjeseca mogla biti cijena koju treba platiti kako bi vlasti mogle suzbiti širenje virusa. Procjene potencijalnog broja smrtnih slučajeva u SAD-u, ako COVID-19 zarazi do polovice stanovništva, kreću se u rasponu od 750.000 do 1,5 milijuna.
Gotovo su alarmantne i potencijalne ekonomske posljedice kao rezultat zamrzavanja uobičajenih poslovnih aktivnosti. Već dramatični pad američke burze predviđa vjerojatni početak recesije. Američki potrošači su glavni motor rasta i za američko i za svjetsko gospodarstvo, što znači da će višemjesečni kolaps potrošnje imati globalne posljedice. Cijele su industrije u SAD-u gotovo nestale - sport i zabava, pa čak i restorani.
Ostali su u teškoj situaciji - posebice aviokompanije i turizam. Očekuju se velika otpuštanja. U međuvremenu, Saudijska Arabija pokrenula je rat cijenama nafte koji bi ozbiljno mogao naštetiti američkom energetskom sektoru. Općenito, postoji zabrinutost da će američki financijski sustav biti ozbiljno testiran u trenutku vala očekivanih bankrota. Koronavirus će zasigurno imati dalekosežne, ali nepredvidljive političke posljedice u SAD-u.
Za sada je jasno da su šanse predsjednika Trumpa za ponovni izbor umanjene, ali kako je glasovanje za više od sedam mjeseci, bilo bi naivno sad napisati njegovu političku osmrtnicu. Zapravo, istraživanja javnog mišljenja pokazuju nešto nevjerojatno - više od 80 posto republikanaca odobravalo je njegovo postupanje u hitnim slučajevima. To je odraz bezuvjetne podrške koje Trump uživa u svojoj bazi te iz konzervativnih medija.
Trumpovi pristaše imaju tendenciju biti zaštićeni od kritika predsjednika, pa čak, u određenoj mjeri, i od same stvarnosti - o čemu svjedoče ankete koje pokazuju kako koronavirus doživljavaju kao manje prijeteći problem nego ostatak populacije SAD-a. Sad je gotovo sigurno da će se Trump u studenom suočiti s bivšim potpredsjednikom Joeom Bidenom - teškim protivnikom, a ne "socijalistom" Berniejem Sandersom, kojem se gorljivo nadao.
Ako se virus uspješno suzbije u nekoliko mjeseci, a ekonomija i burza oporave do ljeta, Trump će tražiti sve zasluge, a utrka će biti konkurentna i uzbudljiva. Ako, s druge strane, broj smrtnih slučajeva bude visok i ekonomska kriza potraje, predsjednikove će se šanse sigurno raspasti. To bi njegovo nenormalno ponašanje učinilo još manje predvidljivim.