‘Trumpov brat’ i dalje šokira Filipine i svijet

Možete me držati odgovornim za bilo koju smrt nastalu u tijeku rata s drogom. Ako odlaskom u zatvor služim svojoj zemlji, rado”, kazao je u izjavi proteklih dana filipinski predsjednik Rodrigo Duterte koja je odjeknula diljem svijeta. Naime, ova izjava stiže nakon dugogodišnje borbe brojnih organizacija za zaštitu ljudskih prava, ali i napora Međunarodnog kaznenog suda (ICC) da se stane na kraj ubojstvima tisuća Filipinaca koje kontroverzni predsjednik Duterte opravdava ratom protiv krijumčarenja droge.

Riječ je o “sustavnom ubijanju” koje se odvija nekažnjeno, navodi Amnesty International (AI), organizacija koja je bila pozvala Ujedinjene narode da pokrenu istragu na temelju izvješća pod naslovom “Oni samo ubijaju”, kojim žele upozoriti na činjenicu da je riječ o egzekucijama koje se već četiri godine, otkako je Duterte 2016. postao predsjednik, zbivaju izvan dometa pravosudnog sustava. Na snazi je “opasna normalizacija” ilegalnih egzekucija i policijskog kršenja ljudskih prava, smatra AI.

Prema policijskom izvješću, najmanje 5856 osumnjičenih za promet droga ubijeno je u premetačinama, a više od 256.000 drugih uhićeno je u policijskim operacijama od 1. srpnja 2016., no organizacije za ljudska prava konstantno optužuju vlasti da umanjuju broj ubijenih te da, “zahvaljujući taktici namjernog dezinformiranja tamošnje vlade nije moguće utvrditi koliko je točno ljudi ubijeno u kampanji protiv droga”.

Filipinska vlada u više je navrata odbila takve optužbe, a predsjednik Duterte otišao je i korak dalje. “Kada spasite svoju zemlju od pogibelji ljudi poput komunista i droge, izvršavate svetu dužnost”, rekao je, tvrdeći kako na Filipinima ima 1,6 milijuna ovisnika o drogama, prema statistici agencije za borbu protiv narkotika. Istodobno, o djeci ubijenoj u ratu protiv droge govorio je kao o “kolateralnoj šteti”, inzistirajući na tome da nikad nije uputio policiju da čini bilo što protuzakonito.

Borba protiv droge

No, stvarna ili lažna borba protiv droge nije jedina tema koja je kontroverznog predsjednika Filipina dovodila na naslovnice medija diljem svijeta. Glasovit je i po svojim bizarnim, zapanjujućim, često suludim izjavama, zbog kojih ga nazivaju i “bratom Donalda Trumpa”. Evo tek nekih. “Sljedeći put kada budem vidio Baracka Obamu, opsovat ću mu u lice”, poruka je koju je odaslao bivšem američkom predsjedniku.

“Vojnici žene pobunjenika trebaju pri pucanju gađati u vagine”, kazao je. Pa onda: “Da mi je Bog podario mali penis, odsjekao bih ga pred oltarom. Zar je ovo sve što si mi dao?! Vrlo sam zahvalan svom ocu. Makar me je doveo u ovaj svijet potpuno opremljenog s ponosom. Međutim, kad bih ušao tamo gdje je mnogo žena, one bi se razbježale.” O Europskoj uniji je kazao: “Kučkini sinovi. Trebali bi izabrati čistilište, pakao je pun.”

Bisere je sipao i tijekom pandemije koronavirusa. “Neka policija slobodno upada ljudima u kuće i traži zaražene od korone. Ako ih nađe, nek’ ih vodi.” Podijelio je i poneki savjet građanima. “Na kraju dana, kada objesite svoju masku negdje, poprskajte je dezinfekcijskim sredstvom ako si ga možete priuštiti. Ostali mogu umočiti masku u benzin ili dizel gorivo i tako COVID neće imati nikakve šanse.” Zbog ovog potonjeg, potencijalno vrlo opasnog bisera, hitno su reagirali iz tamošnjeg ministarstva zdravlja i poručili naciji da se predsjednik samo šalio. “Znate ga”, rekli su.

Tko je, zapravo, Rodrigo Duterte? Rođen je 28. ožujka 1945. u Maasinu na Filipinima u obitelji političara i aktivista. Njegov otac Vicente G. Duterte bio je odvjetnik Cebuanoa, poslije gradonačelnik, potom i guverner provincije, a majka Soledad Roa bila je učiteljica. Rodrigo je rođen kao drugo od petero djece, a obitelj se tijekom njegova pučkoškolskog obrazovanja preselila u Davao.

Njegovo srednjoškolsko obrazovanje nije teklo nimalo glatko. Nakon što su ga izbacili iz dvije škole zbog bezobraznog ponašanja, konačno je primljen na tadašnje Učilište Svetog Križa.

Nije Rodrigo bio loš učenik, već je jednostavno uživao učiti “životnu školu” i družiti se s gradskim mangupima skupljajući njihov vokabular i manire. Iako je tijekom školskih dana roditeljima stvarao goleme nevolje zbog čega je kod kuće “radio” i bič, ulično iskustvo mu je poslije pomoglo da se poveže s masom.

Nakon što je odustao od školovanja, poslan je u Manilu na sveučilište gdje je 1968. diplomirao iz politologije. Nakon toga upisao je pravni fakultet, također u Manili, te stekao zvanje pravnika 1972., iste godine kada je položio i pravosudni ispit. Prije nego što je postao predsjednik Filipina, bio je gradonačelnik grada Davao, trećeg po veličini u toj zemlji. Na toj je funkciji proveo čak 22 godine, a prethodno je bio zamjenik gradonačelnika i zastupnik u gradskom parlamentu.

Duterte je osvojio predsjedničke izbore na brutalnoj platformi zakona i reda u kojem je obećao neprestanu kampanju za iskorjenjivanje ilegalnih droga na Filipinima. U pobjedničkom govoru, tada 71-godišnji predsjednik naglasio je da bi bio “sretan da počini pokolj” tri milijuna ovisnika o drogi na isti način na koji je Hitler ubio šest milijuna Židova, zbog čega se poslije ispričao. No, samo dan nakon inauguracije 1. srpnja 2016. zatražio je od Nove narodne armije, vojnog krila Komunističke partije Filipina, da “razoruža i pohapsi narkodilere”.

Praksa ubijanja osumnjičenih za trgovinu narkoticima bez suda bila je poznata filipinskoj javnosti i otprije jer je Duterte, još kao gradonačelnik grada Davao, dobrohotno gledao na tzv. “odrede smrti” koji su se “svetili” onima koje krive za smrt nedužnih ljudi zbog uživanja opojnih sredstava. U nepuna dva mjeseca nakon inauguracije više od 900 dilera narkoticima i ovisnika javno je pogubljeno i ubijeno na ulicama gradova i sela te otočne države.

U ratu i s Crkvom

Tih je dana u svome javnom obraćanju zaprijetio izlaskom Filipina iz Organizacije Ujedinjenih naroda, isprovociran izvještajem dvojice stručnjaka za ljudska prava pri UN-u, u kojem navode da je njegova direktiva o javnom ubijanju osumnjičenih za trgovinu narkoticima “poticaj na nasilje i ubijanje, što predstavlja zločin prema međunarodnom pravu”.

Duterte se obrušio na najviše međunarodno tijelo nazvavši njegove eksperte “glupanima”, a pritom je optužio UN za loše rezultate na poljima borbe protiv terorizma, gladi u svijetu i obustavljanja konflikata, nagovijestivši i da bi njegova zemlja mogla tražiti povrat sredstava uloženih u zajednički budžet UN-a prije nego što istupi iz te organizacije.

Duterteove metode obračuna s kriminalom nisu prošle bez kritika ni u domovini. Kordoni policije izišli su na ulice kako bi održali red među tisućama prosvjednika na nizu skupova diljem Manile koristeći se 45. godišnjicom uvođenja izvanrednog stanja kojim je bivši predsjednik Ferdinand Marcos preuzeo vlast. Trebali su pokazati da je i Duterte jednako diktatorski nastrojen.“Naša se zemlja pretvara u groblje. Danas svakodnevno ubijamo ljude i pokapamo mrtve, baš kao u vrijeme Marcosa”, izjavio je vođa prosvjeda Pedro Gonzales.

Prosvjednici protiv Dutertea imaju potporu političke oporbe i čelnika Katoličke crkve, a kritičari navode da su njegove mete većinom ljudi iz siromašnih slojeva gradskog stanovništva – dok su narkobosovi netaknuti.

Naime, nije tajna da je Duterte u javnom ratu protiv Crkve. Tijekom mandata u više se navrata obrušio na rimokatoličke biskupe nazivajući ih budalama. “Ne bih uspio u životu... bez Boga”, rekao je Duterte pa dodao: “Ali vaši biskupi, pobijte ih. Beskorisni su, to su budale. Znaju samo kritizirati.” Nadalje je rekao da njegov bog “ima zdrav razum”, u odnosu na “glupog” Boga katoličkih biskupa.

Inače, Filipini su većinska katolička zemlja Azije u kojoj se 80 posto stanovništva izjašnjava praktičnim vjernicima. Duterte je opetovano optuživao biskupe i svećenstvo za korupciju i spolno zlostavljanje i ustvrdio da je i sam bio žrtva dok je bio školarac u gradu Davau.

I Duterteovi su pobornici također izašli na ulice, kao potpora predsjedniku tijekom uličnih nemira, pojavljivali u velikom broju slaveći njegovu popularnost među mnogim Filipincima koji ga vide kao karizmatsku, antiinstitucionalnu ličnost i borca protiv pošasti kriminala i korupcije.

Ne smetaju im izjave poput one iz studenoga 2017. da je izbo čovjeka nasmrt kada je bio tinejdžer. “Kada mi je bilo 16 godina, ubio sam čovjeka”, izjavio je Duterte na summitu u Vijetnamu i rekao da je “izbo tu osobu samo zbog krivog pogleda.” Njegov je glasnogovornik poslije izjavio da se šalio.

Ubrzo potom pozvao je svoje zemljake da odustanu od korištenja kondoma jer “ne pružaju zadovoljstvo tijekom seksualnog odnosa”. Ženama je, pak, predložio da koriste kontracepcijske pilule i hormonske injekcije. Pritom, Filipini imaju najbrže rastuću epidemiju HIV-a na području Azije i Pacifika, prema podacima Zajedničkog programa Ujedinjenih naroda za HIV/AIDS. Samo su te 2017. godine na Filipinima otkrivena 11.103 nova slučaja zaraze HIV-om, što je gotovo 20 posto više u odnosu na godinu prije. No čini se da Duterte ne mari previše za to. “Pilule su besplatne. Nemojte koristiti kondome jer nisu dobri za vođenje ljubavi”, rekao je Duterte i zatim izveo performans s bombonom zamotanim u papirić. “Probajte pojesti bombon da ga ne odmotate. Isto je i s kondomom”, rekao je filipinski predsjednik i tada naišao na stroge kritike nekih utjecajnih osoba i udruga, među kojima i senatorice Rise Hontiveros.

– Predsjednik Duterte bi trebao prestati sa svojim nepromišljenim, neodgovornim i bezobzirnim izjavama koje štete javnom zdravstvu. Nema ničega ugodnog u porastu broja slučajeva osoba zaraženih HIV-om u našoj zemlji, kao ni maloljetničkih trudnoća – oštro je Duterteu odgovorila Hontiveros.

Godinu dana poslije, u lipnju 2018., našao se na udaru javnosti nakon što je poljubio svoju sunarodnjakinju u Južnoj Koreji. Duterte je na skupu u Seulu pozvao dvije žene na pozornicu kako bi im uručio knjige te je tijekom uručenja jednu od njih, k tome, udanu, poljubio u usta. Nevladine organizacije i korisnici društvenih mreža zbog tog su poteza filipinskog predsjednika nazvali “odvratnim, teatralnim i seksističkim vladarom”, a BBC je podsjetio kako ovo nije prvi put da Dutertea optužuju za neprimjereno ponašanje prema ženama. “Duterte izaziva zgražanje javnosti brojnim provokativnim komentarima, ali i dalje je popularan”, piše u to vrijeme BBC.

Naime, u jednom od svojih istupa predsjednik je opisao kako je seksualno zlostavljao kućnu pomoćnicu dok je bio tinejdžer.

“Dignuo sam deku... Pokušao sam dodirnuti ono što je ispod gaćica. Dirao sam je. Probudila se pa sam otišao iz sobe”, ispričao je te dodao kako se svećeniku ispovjedio pa se opet vratio u sobu ka kućnoj pomoćnici te je opet pokušao zlostavljati. Podijelio je s okupljenima i to kako mu je svećenik za pokoru dao da izmoli “pet Očenaša, pet Zdravomarija, jer ću ići u pakao.”

Duterteov glasnogovornik u međuvremenu je poručio kako je predsjednik sve izmislio, malo toga nadodao i “začinio priču”, a grupe za ljudska prava snažno su osudile ovakve izjave.

U to doba Duterte je govorio i o ubojstvu i silovanju australske misionarke u Davau, u kojemu je tada bio gradonačelnik. “Bio sam ljutit jer je silovana. I to je jedna stvar, ali bila je tako lijepa. Gradonačelnik je trebao biti prvi, kakva šteta”, rekao je tada. Zbog te je izjave njegov ured pisao hitnu ispriku.

Potom je, u srpnju 2018., obećao dati ostavku ako mu itko uspije dokazati da Bog postoji. “Trebam samo jednu osobu koja će mi reći da on zaista postoji, koja će reći: ‘Evo, imam fotografiju, imam selfi s Bogom.’ Od toliko milijardi ljudi potrebna mi je samo jedna osoba. A ako ona postoji, dame i gospodo, odmah ću objaviti svoju ostavku.”

Privatni život ne taji

Detalje iz privatnog života predsjednik ne taji, pa je tako poznato da se 1973. vjenčao s Elizabeth Zimmerman, ženom njemačko-američkog podrijetla, s kojom ima troje djece: političare Paola i Saru i Sebastiana, koji je biznismen. No, Duterte nije bio vjeran muž. Dok je bio u braku s Elizabeth, javno je progovorio o svojoj nevjeri pa je supruga podnijela zahtjev za razvod braka, koji je okončan 2000. godine, ali su ostali prijatelji.

Još tijekom braka ušao je u vezu s medicinskom sestrom Honeylet Avanceñom, s kojom je sklopio drugi brak i s kojom ima kćer Veroniku.

Međutim, u lipnju 2019., za posjeta filipinskoj zajednici u Japanu izjavio je da je nekad bio gej, ali se “izliječio” uz pomoć “lijepih žena”. Tijekom govora on je svoga političkog protivnika senatora Antonija Trillanesa IV. proglasio homoseksualcem, ali nije stao na tome. “Dobra je stvar da smo Trillanes i ja slični, ali ja sam se uspio izliječiti. Kad sam započeo vezu s Elizabeth Zimmerman, rekao sam da je to gotovo. Ponovno sam postao muškarac”, rekao je Duterte.

Iako je s njim na pozornici bila njegova dugogodišnja djevojka Honeylet Avancena, Duterte je pozvao četiri žene iz publike da ga dođu poljubiti, ovog puta uz uvjet da su neudane i punoljetne.

Zanimljivo je da je Duterte, poznat po seksističkim i mizoginim izjavama, prošle godine odobrio zakon kojim se kažnjavaju ispadi poput dobacivanja, zviždanja ženama te ostali oblici seksualnog uznemiravanja na javnim mjestima. “S obzirom na to da je on nadležan za provedbu zakona u zemlji, bit će prvi koji ga i poštuje”, kazao je glasnogovornik predsjednika referirajući se na sumnje da ga se Duterte možda neće pridržavati, pa dodao: ”Nitko nije iznad zakona, pa ni sam predsjednik, što nam on uvijek govori”, zaključio je glasnogovornik Panelo.

Je li uistinu tako? Na istragu koju je protiv njega zbog zločina protiv čovječnosti i masovnih ubojstava navodnih dilera prije nekoliko godina otvorio tužitelj Međunarodnog kaznenog suda (ICC), Duterte je odgovorio – povlačenjem Filipina sa suda prije dvije godine. Stoga, tek treba vidjeti je li njegovo “priznanje krivnje” s početka naše priče tek jedna u nizu njegovih neslanih šala.

VIDEO Stručnjaci otkrivaju trikove američkih i hrvatskih izbornih kampanja