Svijet je na pragu trećeg svjetskog rata, upozoravaju naslovnice. Prošle jeseni kad su brodovi poslani prema korejskom poluotoku, slušali smo iste apokaliptične najave.
Trumpova vanjskopolitička doktrina zbunjuje mnoge, a neki čak sumnjaju u njezino postojanje. Ali većina se slaže kako sa svojim novim pristupom iz temelja mijenja geopolitičke odnose u svijetu. Okosnicu njegove strategije nacionalne sigurnosti čini Reaganovo načelo “Mir kroz snagu”.
Trump je tu snagu pokazivao preuzimajući na sebe ulogu lošeg policajca, onoga koji prijeti i kažnjava, dok je drugima (Tillersonu, Mattisu) bila namijenjena uloga dobrih policajaca, koji umiruju i ulijevaju sigurnost. Nakon što je tom promjenom okvira omekšao napetost oko korejskog problema, dolazi do zaokreta.
Kao novog savjetnika za nacionalnu sigurnost imenuje, Johna Boltona, inače poznatog kao ratobornog globalističkog jastreba. Raniji angažman Boltona nije bio moguć jer nije bilo zgodno zaposliti čovjeka s brkovima dok vas mediji i oporba optužuju da ste novi Hitler. Boltonova reputacija “ratnog huškača” trebala bi poslužiti za zamjenu uloga u igri dobrog i lošeg policajca. Dosad je Trump igrao ulogu lošeg policajca, pa je zato u javnost puštena informacija kako mu je obećao da neće započeti nikakav rat. Sada je to obavljeno, pa će, pored Boltona, svako Trumpovo popuštanje ostavljati bolji dojam.
Primjer te promjene mogli smo vidjeti u njegovoj nedavnoj izjavi kako će Amerika “ubrzo izaći iz Sirije, neka se drugi sada brinu o njoj”. A onda se dogodio kemijski napad u Dumi. Trump za napad okrivljuje “životinju Assada” i izjavljuje kako se to “ne može tolerirati”, te najavljuje kako će donijeti neke “važne odluke” u narednih 24/48 sati. Assadove saveznike, Moskvu i Teheran upozorava da bi zbog podrške Assadu mogli “platiti visoku cijenu”.
Odlaganje donošenja neposredne odluke znači da Trump ostavlja vrijeme za razmišljanje i da još uvijek čeka dokaze. Neki američki analitičari tumače kako su motiv za kemijski napad imali pobunjenici, kojima se nije svidjela Trumpova najava povlačenja iz Sirije. Rusija na Trumpove optužbe odgovara kako će “uništiti svaki projektil koji bude lansiran na Siriju, ali i lansirna mjesta”.
Trump se, umjesto da odgovori istom mjerom, kako će na svaki napad odgovoriti, zadržava se na prvom dijelu rečenice o projektilima, što znači retoričku deeskalaciju. “Spremite se Rusi, jer oni stižu, lijepi, novi i ‘pametni’!” Zadržavanjem na istoj retoričkoj razini, Trump svoj odgovor usmjerava prema ponudi o ekonomskoj pomoći Rusiji i suradnji.
Potvrda o retoričkoj deeskalaciji, dolazi dan kasnije kada je poslao tvit kako nije rekao “kada će napasti Siriju” te da do toga može doći “uskoro a možda i nikad”. To je trebalo biti jasno odmah, jer Trump nikada ne najavljuje svoje napade. Dapače otvoreno se rugao svom prethodniku što neprijatelju najavljuje svoje planove. Objašnjenje za Trumpove postupke možemo naći u njegovoj knjizi “Umijeće pregovaranja” što je njegova verzija Sun Tzuova “Umijeća ratovanja”. To je vrelo s kojega Trump crpi sve ono što danas provodi u djelo. Prema Sun Tzuu, “pobjednici prvo pobijede, a onda idu u rat, dok gubitnici prvo idu u rat, pa onda traže način da pobijede”.
Najava o povlačenju iz Sirije je Trumpova strategija u kojoj želi stvoriti novi okvir da bi u dogovoru s Rusima došlo do smirivanja napetosti na bliskom istoku. Znači, kako bi se povukao treba stvoriti uvjete za dugoročno rješenje problema. Taj prazan prostor nudi saveznicima, kako bi od njih nešto dobio za uzvrat. Kao što je nakon pobjede nad Isilom povukao većinu snaga iz Iraka, sada se priprema slična strategija, koju bismo mogli označiti imenom “jedinstvena Sirija”.
Kako bi Sirija ostala jedinstvena, a Kurdistan njezinim dijelom, Assad mora otići. Jedinstvena Sirija znači i jedinstven Irak, a tako se rješava problem Turske, koja se vraća pod saveznički kišobran. Hoće li biti napada SAD-a i saveznika na Siriju? Na to pitanje nudi se jedan kontekstualan odgovor. Jedinstvena Sirija i jedinstven Irak, znače smanjenje utjecaja Irana u dubinu, što dalje znači slabiji Hezbolah i sigurniji Izrael.
Ako su Trump i Netanyahu protivnici iranskog nuklearnog ugovora, tko su zagovornici? Svi oni koji sada šalju svoje vojne snage u Zaljev. Tako dobivamo odgovor čije će snage biti cilj, ako dođe do kontroliranog napada. Verbalni rat je zauzimanje pozicija kako bi se stvorila prilika za susret Trumpa i Putina. Sve je u biti pozicioniranje, u kojemu je ovo strateško popuštanje u službi formiranja novog geopolitičkog okvira.
Totalni raspašoj. Više ne znaš tko s kim što dogovara. Ovaj svijet je pri kraju.