Komentirajući nagađanja u kojem će pravcu ići politika budućeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, šef ruske diplomacije Sergej Lavrov kazao je da se ne treba previše obazirati na njegove riječi, već treba pričekati i vidjeti kako će Trump djelovati kao predsjednik. Dakle, iskusni diplomat ne želi ni nagađati. Mnogi duhovi na međunarodnoj sceni su se uzbunili i uznemirili – Europska unija zbog mogućnosti da Trump minorizira NATO i uskrati novac koji SAD u njega daje, Kinezi su već rekli da im se ne sviđa činjenica da će Trump vrlo vjerojatno ignorirati veliki klimatski dogovor koji su postigli Barack Obama i Xi Jinping, koji je omogućio donošenje Pariškog sporazuma o klimi... Gotovo i nema države u svijetu koja nema neku zajedničku tematiku sa SAD-om zbog koje u ovome trenutku nije zabrinuta. Jer je upravo vanjska politika najveća nepoznanica buduće vladavine novoga predsjednika.
Prvo vrijeme nakon ulaska u Bijelu kuću Trump će biti 98 posto vremena usredotočen na unutarnju politiku i na ispunjavanje nekih predizbornih obećanja, ali će ponešto vremena i energije morati posvetiti i vanjskoj politici kao šef velesile s ključnom ulogom na ratnim žarištima poput Sirije i Jemena.
Na primjeru Sirije, koju je Trump u kampanji morao spominjati zato što je to trenutačno vjerojatno najteži problem na međunarodnoj razini, može se pokazati u kojoj bi mjeri obrati u američkoj politici mogli biti korjeniti, pa čak i dramatični. Trump je isticao kako je njemu jedini cilj koji u Siriji želi postići eliminacija ISIL-a jer svojim terorističkim prijetnjama ugrožava nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Država. Trump bi tu, za razliku od Obame, mogao biti vrlo brutalan jer ga ne zanima ni to hoće li se poštovati humanitarni aspekt toga rata, ali ni to tko će mu u ispunjenju toga cilja biti saveznik. U jednoj debati Trump je izjavio da mu se Assad uopće ne sviđa, ali da se on bori protiv Islamske države. Dodao je kako se i Putin (Rusija) i Iran bore protiv ISIL-a. Nije li to rečenica u kojoj se krije golema količina vanjske politike?
Dok je za Obamu Assad bio nasilnik koji zatire demokraciju i ubija vlastiti narod, Trump Assada vidi kao nužno zlo s kojim će sklopiti pakt kako bi ostvario svoja predizborna obećanja.
Iako je Putin Assadov bliski saveznik u ovome ratu, Trump će vjerojatno objeručke prihvatiti partnerstvo s Rusijom, a vjerojatno i s Iranom, također Assadovim saveznikom. Iz ove križaljke nikako ne treba isključiti ni Tursku i njena predsjednika Erdoğana koji bi također mogao vidjeti svoj izravni interes u stvaranju vrlo dobrih odnosa s Trumpom. Erdoğan je to zapravo već učinio – turski mediji koji su pod njegovom izravnom kontrolom, njih je većina, izravno su favorizirali Trumpa kao predsjednika. Erdoğan bi u ovakvim kombinacijama mogao profitirati zato što bi mu upravo Trump mogao dati odriješene ruke da se brutalno i jednom za sva vremena obračuna s Kurdima. Uostalom, obojica žele svoje zemlje ponovno učiniti velikima bez obzira na posljedice.
>> Trump: Protjerat ćemo 3 milijuna ilegalnih imigranata i dignuti zid na granici s Meksikom