“Tržišta će već naučiti Talijane da ne biraju populiste”

Europski povjerenik za proračun iz njemačkog CDU-a Günther Oettinger izjavio je kako će “tržište naučiti Talijane da na izborima ne biraju populiste”.

Talijanske stranke zatražile su njegovu ostavku, a onda je Oettinger rekao da nije mislio pokazati nepoštovanje prema Talijanima. I iz Bruxellesa su reagirali na te njegove uvredljive riječi, pa je predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk upozorio kako “europske institucije trebaju poštovati birače”.

“Tu smo da im služimo, a ne da im dijelimo lekcije”, tvitao je Tusk. Glasnogovornik predsjednika Europske komisije Junckera kazao je da je komentar europskog povjerenika Oettingera bio “nepromišljen” te je iznio službeno stajalište EK u kojem se kaže da “samo Talijani mogu odlučivati o svojoj i budućnosti njihove zemlje, i nitko drugi”. Italija zaslužuje štovanje, a Bruxelles je spreman na suradnju u odgovornom i recipročnom poštovanju. “Budućnost Italije ne može ovisiti o eventualnim upletanjima financijskog tržišta. Italija, bez obzira na to koje je stranke u budućnosti budu vodile, zemlja je utemeljiteljica EU koja je dala velik doprinos europskoj integraciji”, priopćio je EK.

Sagledati cijelu situaciju

Često se nekim nesmotrenim izjavama postiže suprotan učinak. Proteklih dana u Njemačkoj je nastalo pravo natjecanje tko će dati gluplji savjet talijanskim biračima i tko će što je više moguće uvrijediti Talijane. Izvlačili su se stereotipi o Talijanima kao rastrošnima. Ne samo da su na taj način još više izazvali ljutnju zbog njemačkog držanja i pogleda na vođenja proračuna već su se iznosile i netočnosti. Dakako i s talijanske strane bilo je onih koji su se pozivali na narod, suverenitet, demokraciju itd. zanemarujući da su države međuovisne i da sudbina jedne utječe na život druge. Čelnica stranke Talijanska braća Giorgia Meloni tako izjavljuje: “Da, Oettinger se ispričao, ali je prethodno jasno govorio. Ja kažem da će Talijani eurokratima objasniti što je demokracija.”
Ni takav pristup nije dobar jer ne samo da nitko nema pravo podučavati drugoga već i stranke koje su demokratski izabrane moraju misliti ne samo na svoje birače nego i na cijelu situaciju u državi. A, koliko je Italija i stanje u njoj važno za cijeli ekonomsko financijski sustav, pokazuje, uz ostalo, i činjenica da se i u SAD-u s velikom pozornošću prate talijanska zbivanja. “Pratimo Italiju izbliza”, kazala je glasnogovornica Bijele kuće Sarah Sanders.

Talijani u bankama drže oko 2400 milijardi eura, što je malo više od talijanskog državnog duga, koji iznosi 2300 milijardi eura.
“Kada bi bila ugrožena njihova štednja, zasigurno bi tražili mogućnost da spase svoje bogatstvo”, objasnio je guverner središnje banke Italije Ignazio Visco. To znači da bi novac prebacivali u banke u drugim državama. A, tu nije riječ o bogatašima, već o običnim građanima, tzv. malim štedišama kojima bi novac ishlapio ako bi se čvrsta valuta kao što je euro promijenila u liru. Mali štediše čak posjeduju i talijanski državni dug. Naime, banke, razni fondovi i osiguravajuća društva, kao i pojedinci, time što su kupili državne obveznice, posjeduju ukupno 50 posto talijanskog državnog duga. U rukama stranaca nalazi se 32 posto talijanskog državnog duga, a Europska središnja banka otkupljuje talijanski državni dug.

Zakon spojenih posuda

Dakle, mnogi građani, banke, osiguravajuća društva, fondovi itd. imaju razloga za zabrinutost zbog stanja talijanskih financija. S druge strane, Italija ima i suficit, odnosno kada bi se otklonio iznos kamata koje se plaćaju na državni dug, ukupni BDP bio bi veći od onoga što država troši – od zdravstva do školstva i mirovina. Nadalje, Italija više izvozi nego što uvozi, odnosno za 47 milijardi eura je izvoz veći od uvoza, a čak za 56 milijardi eura ako se računa izvoz samo industrije i poljoprivrede. Talijanski su proizvodi po prodanosti u svijetu prestigli francuske...

Dakako da špekulacije na financijskim tržištima mogu utjecati na stabilnost države, posebno ako ona ima velik dug. Ne odlučuju eurobirokrati o tome tko treba u nekoj državi vladati, već se to zbiva prema zakonu spojenih posuda financija koje utječu na život ljudi.

Ako zbog neke glupe izjave nekog političara financijski špekulanti počnu prodavati obveznice te države, one će manje vrijediti, a država će, da bi ih prodala, morati jamčiti kupcima veće kamate, a onda će se sve to obiti o glavu svakom građaninu, odnosno onima koji imaju kredite itd. jer će i oni morati plaćati veće kamate na svoje kredite.

A gotovo i nema Talijana koji nema neki kredit. Političari bi trebali misliti i o tome da svojim izjavama štete građanima.