Tsipras je ostao boljševik, Syriza je protiv Zapada – ugodnije im je u Caracasu nego u Bruxellesu

Uzalud smo u nedjelju, nakon što je tamošnji parlament izglasao referendum, satima "lovili" grčkog profesora filozofije prava i povijesti institucija sa sveučilišta u Ateni Aristidesa Hatzisa. "Javit ću se malo kasnije", "Može li za sat vremena?" poručivao je, dok se napokon – kasno navečer – nije javio porukom: "Još stojim u redu ispred bankomata i ne znam koliko ću još tu biti. Je li prekasno?", zanimalo ga je, iako bi, ironično, pitanje "Je li prekasno?" bolje pristajalo uputiti njemu i Grčkoj.

Igra se vatrom

Ne mora ni odgovoriti, sve je jasno. Znamo se neko vrijeme, no nikad nije bio tako ljutit. – Ovaj je referendum najveća politička pogreška u suvremenoj grčkoj povijesti – bjesni.

– Sad kad sam vidio da je protuprirodna alijansa radikalne ljevice, desnih populista i neonacista u parlamentu glasovala za protueuropski referendum, mogu samo reći: Laku noć, Grčka! – nastavlja.

Tsipras se igra s vatrom – podijeljenost grčkog društva je pravilo a ne iznimka. Ta, to je država u kojoj politički kandidati, kad ih se pita za program, kažu: Suprotan od protivnikova.

– Ta koalicija protiv sebe u parlamentu ima socijaliste, konzervativce i liberale, a po istom su principu podijeljeni i građani. No ovaj put između dva tabora postoji prava mržnja. Referendum "uzmi ili ostavi" uništit će Grčku – smatra Hatzis.

Kad pitamo o čemu je točno referendum, osjećamo da smo dotaknuli neuralgičnu točku. Hoće li ga uopće biti, pita se Hatzis. Ne iz političkih razloga.

– Logistika je katastrofalna. Kako će zloglasno neefikasna grčka administracija organizirati referendum u manje od tjedan dana? I, što je gore, izjašnjavanje će stajati više od sto tisuća eura, a državna blagajna je prazna. S druge strane, o čemu bi se uopće trebalo izjasniti na referendumu? Koja mu je krajnja svrha? O prijedlogu tzv. bailouta koji je ionako već povučen sa stola. Glasovanje o nepostojećem prijedlogu je nadrealno i samo služi tomu da naglasi koju poziciju Grčka sada ima u Europi. Ovo je oportunistička, politički nemoralna i iznimno riskantna odluka vlade koja je odabrala kockati se s Grčkom umjesto da plati politički račun – kaže.

Kakav god bio ishod referenduma, odvest će u slijepu ulicu.

– Vlada vjeruje da će rezultat "protiv" natjerati EU, Europsku središnju banku i MMF na kompromis. Sumnjam. Vlada će si samo vezati ruke. Glas "za" značit će ogroman poraz Tsiprasa. Morat će dati ostavku i raspisati izbore ili pak stvoriti koalicijsku vladu. Kako su se uopće doveli u takvu situaciju? Najjednostavniji odgovor je strah od političke cijene. Ponašali su se oportunistički i kratkovidno kako bi zadovoljili biračko tijelo i zaštitili svoje interese – nastavlja profesor.

No, Aristides je još nedavno vjerovao da grčki premijer Tsipras ima potencijala, da bi mogao pametno odigrati stiješnjen između grčkih interesa i interesa vjerovnika. Da, Tsiprasu je za vratom biračko tijelo te pokušava izbjeći gorku pilulu tržišnih reformi i restrukturiranje mirovinskog sustava, to je jasno. Grčka je jedna od najzatvorenijih i najrigidnijih ekonomija u Europi, a neki je tamošnji ministri smatraju neoliberalnim rajem. S druge strane, iz eurozone stalno traže još rezova. Visoki su porezi već ugušili privatni sektor, cijena rada se strmoglavila od 2009., a europski partneri odbijaju biti empatični s narodom.

– Kompromis je bio moguć. Vjerovao sam da će Tsipras biti pametniji i pragmatičniji i prihvatiti neki dogovor kojim bi, u konačnici, kupio vrijeme i koji bi mu pomogao da učvrsti poziciju među umjerenom ljevicom. No u njemu je prevagnula boljševička strana. Tsipras je produkt svoje okoline. Odrastao je i socijaliziran je u klimi zastarjelog dogmatizma bez kontakta sa stvarnim svijetom. Naučio je kako biti aparatčik i ništa više. Uspio je razočarati nas šačicu koji smo vjerovali da je sposoban nadrasti svoju stranku, postati ozbiljan i ponašati se racionalno – nastavlja Hatzis.

Kritike i prijatelja

Teške su to riječi iz usta jednog ljevičara, no takve su kritike dolazile i iz najneočekivanijih mjesta. Slavoj Žižek govori o svom prijatelju Tsiprasu da se mora odreći tlapnji.

– Bio sam u Grčkoj. Tamo su ogradili park i stavili natpis "Kapitalistima ulaz zabranjen". Smiješno. Ideja o neposrednoj demokraciji, samoorganizaciji u praksi ne može preživjeti više od par mjeseci. Da, park je krasna stvar, ograđeni prostor da ljudi mogu šetati vikendom da bi u ponedjeljak bolje radili. Ljevica zauzima mazohističku poziciju – promatra stvari kako idu u propast, oklijevajući prihvatiti odgovornost, a onda analizira zašto je to bilo tako – upozorava Žižek.

Glavni problem, smatrao je Hatzis, nije bio sam Tsipras, već Syriza, odnosno opozicija u konglomeratu raznih tendencija koje su se ujedinile pod tim nazivom. Sad ih smatra istima.

– To je koalicija radikala, maoista, bivših staljinsita i populista. Duboko u sebi oni su protueuropski i protuzapadni. Lakše im je s drugovima u Caracasu nego u Bruxellesu. I žele od Grčke napraviti Venezuelu. Ali Grčka nema naftu. Kolektivno razmišljaju i odlučuju, a psihološki profil je mješavina obmana i fanatizma – kaže Hatzis i zaključuje: – Grčka je povijest stalna borba između eurocentričnih reformista i populista s balkanskim mentalitetom. Ovo je posljednja etapa njihova antagonizma i samo se mogu nadati da će Grci u nedjelju odabrati da Grčka ne postane zemlja trećeg svijeta.

>>Tsipras popustio i poslao novi prijedlog reformi, čeka se procjena je li dovoljno dobar

>>Izlaskom iz eurozone Grčka će izići i iz EU