Ovo ne pamtimo od 1967.

Suze na zagorskim bregima. Vlasnici vinograda, voćnjaka, oranica i povrtnjaka pretrpjeli su katastrofalne štete nakon što je olujno nevrijeme dovuklo tučonosne oblake koji su se istresli nad sjeverozapadom Hrvatske.

I to ne jednom, već čak tri puta u razmaku od samo nekoliko tjedana. Jamno, Jazbina Cvetlinska, Ježovec, Prebukovje, Rinkovec, Šaša, Vranojelje, Vrbno..., naselja su na području općine Bednja čiji stanovnici strepe od svakog sumnjivog oblaka što stiže iz smjera Slovenije. – Najte niti pitati kak je bilo! Katastrofa! Tuča je bila strašna, ali ipak nam je nešto ostavila. Ostalo mi je oko 50 posto vinograda s 900 trsova rizlinga, pa bude nekaj vina. Ako nebu još padalo, dugo je još ljeto. Kukuruz je u takvom stanju da se može samo izmalčirati za stoku – kaže 65-godišnji Josip Dubovečak iz Bednje. Bilo je, veli, i prije tuče, ali nikad tako velikih komada i u tako kratkom vremenskom razmaku. Znalo je pasti malo leda veličine graška, ali ovog ljeta padali su komadi veličine lješnjaka i oraha.

To je zbog klimatskih promjena

Srce ga je boljelo kad je gledao kako led trga bobice i kida lišće. – To je sve zbog klimatskih promjena, velike vrućine su. Priroda se mijenja i gotovo. Krivo je zagađenje koje je sve veće i ovo je reakcija prirode. Blizu je i Slovenija, naši ne smiju pucati u oblake dok ne projdu granicu, a onda je već kasno. Raketari moraju paziti na zaštitu zračnog prostora, da ne pogode neki avion. Tako sam čuo... – kaže. Ima dojam da protugradna obrana nije učinkovita kao nekad. – Sjećam se da je za bivše Jugoslavije bilo bolje. Rakete su to sve rastjerale, došle su do oblaka i onda pukle. Sad su to nekaj promijenili, ne idu više s raketama toliko u visinu – dodaje. Boji se za ono što je ostalo u vinogradu. Svaki dan sluša vremensku prognozu. – Vele da bude opet vrućina, a onda zna se što nas čeka. Ova godina je izgleda baš nama suđena da tako mora biti – nije baš optimističan, a jedan od razloga je i to što je Bednju ove godine pogodila još jedna nepogoda. Mraz je u travnju popario voćke u najosjetljivijem stadiju rasta i uništio dio nasada i usjeva. Neki su mještani tada trsove prekrivali stolnjacima i plahtama samo da ih zaštite od niskih temperatura. Između brajdi palila se logorska vatra kako bi se podigla temperatura. I sad još tuča, od kojih se teže zaštititi.

– Kak da se sami borimo protiv nje? – pita. Stručnjaci objašnjavaju da je, osim blizine granice sa Slovenijom, koja već dvadesetak godina nema obranu, dodatni problem pritjecanje hladnog zraka s Alpa, pa u srazu s vrućim zrakom u Zagorju dolazi do jačih oluja. I statistika potvrđuje da je sjeverozapad Hrvatske najčešće na udaru oblaka kulumonimbusa. Globalno zatopljenje i tu uzima svoj danak. Pogođeno je bilo i Međimurje. Varaždinski župan Radimir Čačić proglasio je za općinu Bednju elementarnu nepogodu zbog višemilijunskih šteta nakon tuče 21. lipnja, njegov krapinsko-zagorski kolega župan Željko Kolar to je učinio za općinu Novi Golubovec, da bi kasnije proglasio i nepogodu za područje Krapine, Pregrade i Petrovsko zbog tuče pale 7. srpnja, a zbog šteta nastalih 11. srpnja na području grada Čakovca i više općina sličnu je odluku u petak potpisao i međimurski župan Matija Posavec. – Grozno je bilo. Sve je potuklo, nema vrta koji nije uništen. Nisu na vrijeme pucali! Dolaze nam oblaci iz Slovenije, oni su svoje obranili i onda ih valjda nama poslali – šali se Ljubica Svečnjak iz Pregrade, ali s gorčinom jer smatra da protugradna obrana nije djelovala kako je trebala.

Pucati ili osigurati

– Dvadeset minuta je padala tuča velika kao orah, i da nisam spustila rolete, ostala bih bez prozora. Ne pamtim takvo što. Lišća je na tlu bilo kao u jesen. Stradali su vrtovi, vinogradi, kukuruz... Sad nas pozivaju da prijavimo štetu. Pa zar nije komisija trebala izaći van i sve popisati? Opet, mislim si da ionako neće biti koristi jer na kraju nećemo ništa ni dobiti. Ja nemam vinograd, ali od vrta živim. Ostat će, istina, neki ljudi bez pijače, ali što ćemo bez povrća? Sad ćemo morati sve kupovati, a znamo kako je skupo, pogotovo za nas s 2000 kuna primanja – kaže. Koga god u pogođenim mjestima pitate o uzroku tako velikih šteta, većina krivca vidi u, po njima, nedjelotvornoj obrani od tuče koju operativno, prema zakonu, provodi Državni hidrometeorološki zavod (DHMZ) s pomoću raketa i prizemnih generatora. U Zagorju već godinama traje sukob na relaciji Udruga raketara obrane od tuče – DHMZ. Raketari kažu da ne dobivaju dovoljno raketa i da se DHMZ maćehinski odnosi prema njima, dok u DHMZ-u uzvraćaju da se sve radi po zakonu koji nisu oni pisali i mišljenu struke. Nakon jednog od nevremena raketari su čak u javnost pustili zvučni zapis s prozivke koju svako jutro imaju s nadležnim radarskim centrom.

“A što da vam kažem, mi se svi osjećamo loše, ali to je tako, priroda nas samo podsjeća da je na kraju uvijek jača od čovjeka, a naše je da probamo sve što znamo i možemo da bi to smanjili, no koji put to nije dovoljno. Mi smo jučer probali sve što smo znali, ali jednostavno oblak nije uopće reagirao, to je tako, to se dogodi. Ispred sebe je gurao kišnu masu, mi smo probali sa strane i od naprijed, međutim to jučer jednostavno nije funkcioniralo. No nije to nikakvo opravdanje iako su sve vrijeme raketari bili na položajima, ali to nije imalo efekta. Budući da sam dugo u ovom poslu, mogu reći da cijela ova sezona podsjeća na kasne 80-e godine, kada su sjeverozapadni prodori dominirali, kao što to rade i ove godine. Al’ dobro, neću vas gnjaviti, ne mislim se opravdavati, sve što smo mogli, napravili smo, a znam da je puno toga stradalo, i to na velikoj, velikoj površini”, hrabrio je svoje raketare šef radarskog centra Puntijarka. Danica Habulin iz Udruge raketera smatra da se ipak moglo djelovati bolje.

– Pravdaju se da oblak nije reagirao, a nije reagirao jer je u njega bilo ispucano premalo raketa s reagensom. Osim toga, generatori su prekasno zapaljeni, a po pravilima se pale dva do tri sata prije nailaska oblaka. DHMZ raketarima osigurava samo osam raketa, a trebalo bi im minimalno 18. Ovaj je oblak bio jako spor, istina da je došao već formiran iz Slovenije, no da je bilo ispaljeno više raketa, šteta bi, vjerujem, bila manja – u dahu nam je rekla D. Habulin, koja već godinama upozorava na maćehinski odnos prema raketarima. Zbog toga je, tvrdi, ove godine ukinuta njezina postaja u Gori Veterničkoj, na kojoj je sa suprugom radila 25 godina, i preseljena u Jablanovac kod Zagreba. Prije toga je i Jesenje ostalo bez raketa.

– Ako obrana od tuče već postoji i ako je netko plaća, onda se nek’ radi pošteno i funkcionira kak’ Bog zapovijeda. Vele nam da je vrijeme pokazalo da je jače od ljudi. Istina, no činjenica je i da se raketama može spriječiti veća šteta – smatra Habulin. Raketari su, vojnički sažeto, opisali kako je izgledalo jedno nevrijeme: “Oblak je u teren RC 1 ušao tamo gdje obično i uđe kod sjeverozapadnih prodora te produžio uobičajenom putanjom. Na njega se nije moglo adekvatno djelovati jer se nije imalo čime. Lansirna postaja Trški Vrh branila je prodor oblaka prema zapadu, dok je istočna strana ostala bez ikakvog djelovanja. Već je ranije ukidanjem LP Jesenje, a sada i LP Veterničke Gore, ostala je velika ‘rupa’ u mreži LP-a na koju smo stalno upozoravali. Naime, lansirna rampa u Mihovljanu, koja je velikim dometom trebala štititi spomenutu ‘rupu’ jednostavno je zatajila, a alternativno rješenje nije bilo predviđeno. Oblak je protutnjao preko rubnih LP i ušao dublje u teren dajući ozbiljnu tuču, a tek tada se počelo na njega djelovati.” Po Hrvatskoj je raspoređeno 585 postaja o kojima brigu vodi po dvoje raketara. Moraju biti dostupni 24 sata i za to dobivaju novčanu naknadu.

Pojednostavnjeno, raketari u oblake ispaljuju rakete s umjetnim jezgrama kristalizacije koje s postojećim prirodnim potiču stvaranje većeg broja kristalića leda na koje se rasporedi voda. Kao reagens se koristi srebrni jodid, koji se u oblake može ubaciti uz pomoć aviona, raketa ili prizemnih generatora, pa iz oblaka umjesto krupnih komada leda nakon tretmana padaju sitnija zrna, sugradica ili samo kiša. No, to je teorija, a drugo je praksa. Ni tri petogodišnja eksperimenta provedena početkom 70-ih godina u SAD-u, Švicarskoj i Kanadi nisu uspjela dokazati da srebrni jodid pomaže u sprečavanju tuče. Neki su znanstvenici čak posumnjali da obrana od tuče može zapravo izazvati još veće štete. Kako nema znanstvene potvrde da je obrana učinkovita, neke zemlje poput Slovenije, Austrije i Mađarske već prije su napustile držeći se preporuke Svjetske meteorološke organizacije (WMO). Hrvatska godišnje na nju troši između 15 i 20 milijuna kuna. Gradonačelnik Pregrade Marko Vešligaj zatražio je od Vlade da uredi sustav nadoknade šteta i hitno pomogne njegovim sugrađanima. Za nadoknadu šteta od elementarnih nepogoda u državnom proračunu predviđeno je samo 20 milijuna kuna, pa oštećeni dobivaju tek mrvice. Pozvao je Vladu i da se izjasni o sustavu obrane od tuče te da odluči hoće li ga modernizirati ili će novac radije potrošiti na sufinanciranje premija osiguranja proizvođačima.

Samo bog zna kak bu

Ravnateljica DHMZ-a dr. sc. Nataša Strelec-Mahović ističe da organizirani sustav obrane od tuče na dijelu svojih teritorija od zemalja članica Europske unije provode samo Bugarska i Rumunjska. No, u tim zemljama obrana od tuče nije u nadležnosti nacionalne meteorološke službe, već agencija pri ministarstvu poljoprivrede. – U nekim zemljama članicama EU, kao što su npr. Francuska i Španjolska, obranu od tuče sporadično, na manjim površinama i uglavnom prizemnim generatorima, provode privatne tvrtke, pojedinci ili lokalna samouprava. U Europi se sustavna obrana od tuče, na način kako je organizirana u Hrvatskoj, odnosno kroz nadležnost nacionalne meteorološke službe, provodi još samo u Srbiji – objašnjava. I kaj nam je ve činiti, pitaju u Zagorju strahujući za svoje vinograde i voćnjake.

– Samo Bog zna kak bu. Tri put nas je već pogodilo, treći put je pala suha toča velika kak oreh. Pola goric nam je potuklo – požalila se Julija Majcen iz Prebukovja, koja tako veliku tuču, kakva je pala prošlog tjedna, ne pamti još od 1967. U obitelji Kušević kažu da im je ono što je preostalo nakon prve tuče uništila druga, a treća već nije imala što.