Tuđman posvadio Imoćane

U Imotskome, reći će stariji Imoćani, ništa više nije kao što je bilo: ne miriše škija, ne pjeva se ganga, ne prepričavaju se gastarbajterske zgode, a i malo je veselja. U ljude kao da se uvukla vlaga... Istina, mokrine je za Božić ovdje vazda bilo, baš kao i ove godine, no malo je ona nekoć utjecala na raspoloženje. O reumi i ostalim kostoboljama malo se pripovijedalo... Ne govori se o njoj, o reumi, ni danas pri susretima u gradu, ali dojam je kao da jeima u svakomu imotskomu zglobu.
 Ma kakva reuma i ostali bakrači  uzviknut će starina Mijo te dodati:  Nisu su se ljudi okljusili zbog toga, već zbog ovoga: narodu su prazni džepovi, a političari mu i dalje pune glavu kojekakvim pizdarijama. Umjesto da pljunemo u šake pa se uhvatimo posla, mi pljujemo na sve i na svašta. I ja mislim da je u nas ušao đavo, stoga držim kako bi dobro bilo ponovno oživiti stare običaje za šibarevo. A šibarevo pada na treći dan od Božića, dakle evo baš danas. A toga dana svakomu je bilo dopušteno tući, šibati svakoga: roditeljima djecu, domaćinu ukućane, djeci roditelje, dečkima iz sela prolaznike...

Zamrlo gospodarstvo
Mlatilo se vrbovim prutom, borovom grančicom, a bogami i užetom, koje je služilo za vuču kola ili za vezanje krava. To je šibanje imalo raznoliku simboliku, no svrha mu je bila i da "istra đavla iz čovika".
A istjerati afere iz Imotskoga i rastjerati dignutu prašinu nakon njih, kazat će i ovo Imoćani, ne može niti najžešća ovdašnja bura. Jer  taman se jedna slegne, a druga se digne... Nedavna svađa gradskih vijećnika glede podizanja spomenika dr. Franji Tuđamanu u ovom gradu podignula je veliku i prašinu i buru u cijeloj Imotskoj krajini, baš kao i prijedlog jednog vijećnika da se iz gradske vijećnice ukloni slika prvog hrvatskog predsjednika. Pa dok jedan dio građana na sve ovo škrguće zubima, dok drugi apatično odmahuje rukama, treći pak "prče sve po spisku". Opet, gradonačelnik Ante Đuzel ovako kaže:
 Vi novinari napravili ste od Imotskoga jedini otok na kopnu u Hrvatskoj. I najmanju lošu vijest odavde raspalite na sva zvona, a o pozitivnome ni riječi! Vidite, sadašnji saziv Gradskog vijeća i ja kao gradonačelnik na vlasti smo od lipnja ove godine i pri preuzimanju vlasti grad smo zatekli u minusu od 35 milijuna kuna. Taj smo minus za ovo vrijeme uspjeli smanjiti na 18 milijuna kuna. Držim da je to golem uspjeh s obzirom na to da je ovdašnje gospodarstvo u kolapsu. I da nam je godišnji gradski proračun trideset šest milijuna kuna...
Gradonačelnik Đuzel ističe da Imotskomu nisu problem ni Tuđmanova slika ni spomenik, nego zamrlo gospodarstvo, nego to što Imotsko polje nije iskorišteno ni deset posto, što je grad živ samo za Veliku Gospu i za Božić, što svi Imoćani navijaju za Dinamo, a svi vole Hajduk... Te da treba više raditi, a manje govoriti. A o problemu podizanja spomenika i uklanjanju slike prvog hrvatskog predsjednika kazao je pak:
 
Prije tri godine bivši saziv Gradskog vijeća  bila je to koalicija HDZ-a i HSP-a  pokrenuo je inicijativu o podizanju spomenika... Raspisan je natječaj na koji se javilo desetak autora, a mi smo onda pozvali Kažimira Hrastu i Kuzmu Kovačića, naše vrsne umjetnike. Oni su, zajedno s članovima komisije u kojoj su bili vijećnici, zaključili da nijedan rad ne odgovara, odnosno ne zadovoljava. I tu je stalo i tako je ostalo. A sada je ponovno zatraženo da se podigne spomenik, no dolaskom na vlast nove koalicije, HSP-a i ostalih stranaka, pojavile su se nove ideje za javne spomenike. Valja naglasiti da nije odbačena ideja bivše gradske vlasti o spomeniku, no mi smo za to da se provede javna rasprava Vijeća i građana o tomu. A i o tomu gdje bi se i komu podignuo spomenik: Franji Tuđmanu, Brunu Bušiću, Vladi Gotovcu, Ivanu Raosu ili nekomu drugom!? Dakle, stvar je u tomu da bivše Gradsko vijeće svoju ideju nije realiziralo za četiri godine, a ovo je nije odbacilo. Imotski ima prećih problema od spomenika i Tuđmanove slike u gradskoj vijećnici. Glede toga, Tuđmanova slika ostaje u Poglavarstvu i odatle je nitko neće maknuti.
A buru oko Tuđmanova spomenika i slike pokrenuo je Ivica Rebić, vijećnik HSLS-a u imotskom Gradskom vijeću, gradski inspektor i diplomirani ekonomist, koji drži da se u prostorijama Poglavarstva može nalaziti samo ono što je zakonom regulirano, a to je, uz ostalo, državni grb, a nikako slika bilo kojega predsjednika, pa ni pokojnoga Tuđmana. I tako, dok jedni vijećnici tuku "u kupe", a drugi "špade", kako zaključuje jedan Imoćanin, narod se tuče po goloj guzici i praznom trbuhu. Kako bilo, čini se nevjerojatnim: Tuđman posvađao Imoćane! Jer se ne mogu usuglasiti niti složiti treba li mu podignuti spomenik i treba li mu skinuti sliku sa zida gradske vijećnice.

Dogovor kuću gradi
A ni gdje je najprikladnija lokacija za spomenik... Dogovor kuću gradi, nekoć su i Imoćani zborili, a danas...
 Slušaj, rođo  čuli smo od jedne raspoložene skupine ljudi ispred Tinova spomenika u središtu grada.  Mi smo nekad govorili da se nije rodio čovjek koji je zajebao Imoćanina, a Imoćanin je zajebao svakoga, pa i Židova. Međutim, dođe vrijeme kad je on, Imoćanin, zajebao sam sebe. E, ni mi ne znamo čemu služe ti sukobi!? Pazi, svaki je sukob zajeban, a u Hrvatskoj je sukoba koliko i Hrvata. Jedni su u sukobu sa samim sobom, drugi su u sukobu sa ženom, a treći s politikom. Opet, kod nas nesretnika imamo i sukob generacija, pa imamo sukob susjeda i komšija, a o sukobu vladajućih koalicija i opozicija ne treba niti zboriti, baš kao ni o sukobu interesa i mišljenja. A svaki sukob je nevolja, tuga pregolema.