Predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor otkrila je u petak da je HDZ pismom pozvao obitelj svog utemeljitelja i prvog hrvatskog predsjednika da se 10. prosinca pridruži vodstvu stranke prigodom polaganja vijenaca i paljenja svijeća na Tuđmanovu grobu u povodu 11. godišnjice smrti.
Dan poslije, na skupštini Kluba utemeljitelja HDZ-a “Dr. Franjo Tuđman”, pozvani su svi stari članovi, koji su izbrisani iz HDZ-a, da se ponovno učlane. No, obitelj je to odbila. Stjepan, mlađi sin dr. Tuđmana, koji je jedan od 48 osnivača HDZ-a, tvrdi da će povjerovati da ovo nije predizborni trik HDZ-a za prikupljanje glasova ako kooptiraju njegova brata Miroslava Tuđmana u Predsjedništvo HDZ-a.
>>Ankica Tuđman: Ovaj HDZ više nije stranka dr. Franje Tuđmana
Znakovit tajming
– To će biti snažan dokaz da se oni žele vratiti politici dr. Tuđmana i da ovo nije dnevnopolitički potez s figom u džepu te da to nije samo radi prikupljanja glasova starih članova i simpatizera HDZ-a. Naime, zajednički prigodničarski odlazak na groblje nije nikakav dokaz da se HDZ vraća izvornoj politici te stranke – tvrdi Stjepan Tuđman. A na primjedbu da njegov brat Miroslav nikad i nije bio član HDZ-a, samo je kazao kako to nema veze jer je s njima bio u kontaktu.
Napomenuvši kako on nije dobio nikakav poziv te kako ne vjeruje da će majka ići na grob s izaslanstvom HDZ-a, potvrdio nam je da je J. Kosor poslala pismo samo njegovoj majci i da je ona na njega uljudno odgovorila. Stariji sin Miroslav nikad i nije bio član HDZ-a, tako da nije ni želio komentirati pismo predsjednice HDZ-a upućeno obitelji. Tajming takvog istupa J. Kosor vrlo je znakovit jer približavaju se parlamentarni izbori i vrijedan joj je svaki glas.
Jasno je da želi mobilizirati, osim stranačke mladeži, i utemeljitelje HDZ-a. Nije nikakva tajna da su brojni stari članovi HDZ-a sentimentalno vezani uz ime Franje Tuđmana. Stoga ne iznenađuju njezine riječi da treba učiniti sve da na Tuđmanovu grobu budu zajedno. Podsjetimo, članovi obitelji Tuđman kritički su govorili o politici HDZ-a pod vodstvom Ive Sanadera smatrajući da je stranka odstupila od svojih temeljnih načela i odrekla se utemeljitelja.
Konačan raskid dogodio se 2004., kad su Ankica i djeca Stjepan i Nevenka izbrisani iz HDZ-a s obrazloženjem da nisu obnovili članstvo. U HDZ-u se, naime, od početka 2003. obavljala revizija članstva pa je svaki član morao ispuniti i predati ispunjen formular kako bi umjesto stare kartonske iskaznice dobio novu člansku iskaznicu.
Dvije mise zadušnice
No, obitelj Tuđman to nije učinila pa je izbrisana iz članstva. Šest godina poslije u HDZ-u su odlučili ispraviti propust. Navodno sada HDZ ima oko 220 tisuća članova.
– Na taj način iz članstva su izbrisani deseci tisuća članova HDZ-a – tvrdi predsjednik Kluba utemeljitelja HDZ-a Đuro Perica koji je uvjeren da će se mnogi od njih vratiti u HDZ. Sretan je, kaže, što je probijen led i što je postignuta komunikacija između J. Kosor i obitelji Tuđman.
– Rekao sam u subotu u Dugopolju da se HDZ mora vratiti svojim korijenima i onim načelima koja je utemeljio dr. Tuđman. HDZ je desna stranka kršćanske opcije, a ne desni centar i toga se ne treba stidjeti – kaže Perica. I time je želio podsjetiti na HDZ-ove temelje i pozvati na očuvanje Tuđmanove baštine.
Prijašnjih godina događalo se da se obitelj Tuđman i stranačko izaslanstvo mimoilaze pokraj Tuđmanova groba i da organiziraju odvojene mise zadušnice. Sve to potvrđivalo je poremećene odnose te ostavljalo neugodan dojam na brojne građane koji na Tuđmanov rođendan ili godišnjicu smrti posjećuju Mirogoj. Ni Ankica Tuđman nije štedjela Sanadera u svojim istupima. Posebno je to bilo vidljivo u memoarima “Moj život s Francekom” objavljenima 2006. Zanimljivo, prema J. Kosor je bila suzdržana i nikad je javno nije kritizirala.
Otkako je na čelu stranke, predsjednica HDZ-a redovito podsjeća na zasluge Franje Tuđmana, a svoje govore na stranačkim skupovima uvijek završava njegovom rečenicom: “Sve za Hrvatsku, Hrvatsku nizašto”. Mnogi su skloni to pripisati i njezinoj želji da se približi članstvu.
Nakon Tuđmana hrvatskom politikom upravljaju inozemne obavještajne službe. Po smrti predsjednika Tuđmana sve moguće strane službe otpočele su operacije kojima je cilj bio dovesti na bitna mjesta ljude sklone \'suradnji\'. Na čelu svih njih bile su SAD i Velika Britanija. Ovaj dvojac ili ako ih obično zovu \'dva brata\' ozbiljno su prionuli poslu ... U to vrijeme američki veleposlanik u Hrvatskoj bio je William Montgomery. Sjedinjenim Američkim Državama zadaća izabiranja među hrvatskim političarima, u potrazi za najboljim kandidatom tj onim koji im ne će praviti poteškoće prevelikom samostalnošću, nije bio osobit problem. Montgomery je početkom 2000 imao susrete s osam ljudi iz samog vrha HDZ-a (Valentić, Granić, Hebrang, Sanader te još četvoricom) i postavio im sasvim jasna pitanja: Jeste li spremni udaljiti se od hrvatske dijaspore? Jeste li spremni napustiti Hrvate u Bosni? Jeste li spremni koalirati sa strankom hrvatskih Srba? Na ova pitanja gotovo svi su ispitanici odgovarali niječno. Nikica Valentić je, sjeća se jedan suvremenik, rekao veleposlaniku Montgomeryju \'da mu ne pada na pamet visjeti naglavačke sa svjetiljke na Jelačićevom trgu\' što je ovaj doživio kao dobru šalu. Od svih \'anketiranih\' političara samo se jedan jedini složio sa svim pitanjima-sugestijama................ Sanader. Nakon ovoga, potpora američke politike i službi Ivi Sanaderu do samih stranačkih izbora postala je neupitna i svakodnevna. Poplava SMS poruka pred same izbore je prema riječima upućenih također koordinirana američkim sredstvima komunikacija. U predvečerje izbora Sanader je s Božom Biškupićem bio u posjetu tzv ne-vladinoj organizaciji International Republican Institute (za kojeg čak i na Wikipediji piše da ga financira američka vlada!) kada je dobio konačni \'briefing\' glede neposredne budućnosti. U mandatu ove institucije je \'interpretacija slobode u svijetu\' a što se pod time misli možda najbolje govore hrvatska stvarnost u kojoj ovaj isti Biškupić, ali sada s položaja ministra, novcem hrvatskih poreznih obveznika tiska velikosrpsku promidžbu. Kad se dođe do ovakvih informacija postaje jasno gotovo sve što se u Hrvatskoj dogodilo u proteklom desetljeću. Cjelokupna politika HDZ-a tj. Ive Sanadera svodi se na klijentelizam najvišeg ranga: radi što se od tebe očekuje i dobit ćeš sve što želiš. Što se od njega očekivalo Sanader je odlično pokazao. Uključivanje Srba u hrvatsku politiku bez obzira na što je tko od njih radio 1990-1995 i najnovije; stvaranje vijeća srpskih općina u Slavoniji, sve je to izravna posljedica Sanaderova dogovora s Montgomerryjem i američke potpore bez obzira na sve. To onda objašnjava i Sanaderovu beskrajnu nadutost i sigurnost jer je znao da dok Washington bude zadovoljan, sva njegova taština imat će prostora za bujanje. Na kraju, nemajući mjere zaglavio je ne snalazeći se više u tome kojeg služiti cara. Je li u pitanju Hypo banka i ogroman tajni račun na koji su naišle obavještajne služne Njemačke (za kojeg se pokazalo da je Sanaderov) u istragama puteva novca kojim se financiraju teroristi ili je pak Njemačkoj dojadilo raditi s čovjekom koji se nije mogao odlučiti sjedi li mu gazda u Berlinu ili u Washingtonu tek poznato je: Sanader je nestao po nalogu Angele Merkel. Nema dakle dvojbe u jednome: svi tajanstveni obrati HDZ-ove politike posljedica su Sanaderova častohleplja i apsolutnog nedostatka bilo kakvih moralnih vrijednosti koji su došli do izražaja kroz provođenje stranih interesa. Sanader je zapravo bio američki čovjek poput srednjeameričkih generala, guatemalskih pukovnika i slične faune koja je i danas neizbježni dio američke vanjske politike i diplomacije. Hrvati u BiH i Hrvati u svijetu svi su oni pali kao žrtve američkih interesa na Balkanu. Sjećamo li se svi večeri nakon izbora kad se 2003 HDZ varaćao na vlast i kad smo naivno očekivali kako postoji barem mala mogućnost za savez između HDZ-a i HSP-a? Kakve li neopisive naivnosti... Oni koji misle kako je cijelo prvo desetljeće XXI stoljeća prošlo u ozračju posve nehrvatske politike koju je provodila vlada, i više su nego u pravu. Manjak vjerodostojnosti i potpuni manjak logike u provođenju politika, čiji su okvir navedena Montgomerryjeva pitanja, nadoknađivao se viškom prijeteće drskosti Ive Sanadera. I još kratka obavijest o Stipi Mesiću: Šest mjeseci pred predsjedničke izbore u Zagrebu se usidrila američka ne vladina organizacija National Endowment for Democracy (kontrolirana i financirana po Sorosu). Šest mjeseci radilo se na manipulaciji izborima i to na sličan način kao i u slučaju izbora predsjednika HDZ-a. Jedina razlika bila je u pitanju koje se postavljalo mogućim \'američkim\' kandidatima a koje je glasilo: \"Jeste li se spremni javno odreći politike Franje Tuđmana\"? U ovom je obliku postavljeno Mati Graniću koji je odgovorio niječno. Nakon Vesne Pusić s kojom je NED počeo akciju (no koja se pokazala previše odbojna velikoj većini javnosti) do Mate Granića koji nije bio voljan \'surađivati\' NED je konačno, mjesec dana pred same izbore, počeo akciju u korist Stjepana Mesića. Sve nakon toga je povijest.