Članovi Udruge Veterani Domovinskog rata antifašisti (VeDRA) s izaslanstvom hrvatskog državnog vrha u čast 75. obljetnice pobjede nad fašizmom položili su vijenac kod Grobnice narodnih heroja na Gradskom groblju Mirogoj u Zagrebu. Ta udruga okuplja tristotinjak članova, a među njima su i proslavljeni heroji Domovinskog rata. Prvi počasni predsjednik bio je pokojni general Petar Stipetić, a sada je to stožerni general Anton Tus. Članovi su generali Luka Džanko, zapovjednik zbornog područja Bjelovar, pod čijim se zapovjedništvom odvila akcija Bljesak, Veselko Gabričević, pod čijim je zapovjedništvom obranjen Dubrovnik, nekoliko admirala, piloti, policajci, liječnici, suci, vojnici, osobe iz društvenog i kulturnog života. Imaju više od 2500 simpatizera koji pomažu njihov rad usmjeren k ostvarenju ponovnog zajedništva hrvatskog naroda, pomirenju, odavanju počasti svim žrtvama koje su pale za Republiku Hrvatsku u Drugom svjetskom i Domovinskom ratu te uvažavanju i svih vrednota koje smo baštinili iz obaju ratova. U skladu s time, odlaze na partizanske i obljetnice iz Domovinskog rata.
Ranko Britvić predsjednik je VeDRA-e od njezina osnivanja 2017. godine. Tijekom cijelog Domovinskog rata bio je u policiji, danas je voditelj Regionalnog nastavnog centra CZ Split MUP-a RH.
– Ustaše i partizani stalna su tema i to je već dosadilo svima. General Veselko Gabričević, general Luka Džanko te još neki časnici, admirali i ja zamislili smo se i došli na ideju da ponudimo opciju koja poštuje ono što je realna povijest na obje strane. Ratovi su inače besmisleni i mi žalimo svaku žrtvu i u Drugom svjetskom ratu i u Domovinskom ratu, ali rat za slobodu ima smisao i on je opravdan, a to vrijedi za oba naša rata – i NOB i Domovinski rat. Prije godinu dana u Slobodnoj Dalmaciji VeDRA je objavila osmrtnicu na cijeloj stranici s imenima i prezimenima 545 poginulih iz Splita i okolice, većinom katolika, ali i pravoslavaca i muslimana koji su ovdje živjeli. Stavljena je posveta: “Vi ste oslobodili ono što smo mi obranili”. Dakle, da se nisu partizani, jugoslavenski, hrvatski, u ovom slučaju dalmatinski, borili za slobodu da maknu talijanske fašiste iz svoga kraja, mi ne bismo imali što braniti. Njihovom smo borbom dobili svoj teritorij i vratili smo se matici Hrvatskoj mi Dalmatinci, Istrani, Kvarnerani i otočani koje je Pavelić prodao Italiji – govori Britvić.
Tajnik udruge je dr. sc. Zoran Radman, ratni zapovjednik na Šolti, doktor političkih znanosti koji nam pojašnjava povijesni kontekst i političku kronologiju stvaranja suvremene hrvatske države.
– Republika Hrvatska konstituirana je Božićnim Ustavom 1990. u čijim je osnovama ugrađen antifašizam. Građani su se na referendumu izjasnili za Republiku Hrvatsku, ustavno definiranu u avnojevskim granicama, kako je i međunarodno priznata, i za tu državu branitelji su išli u Domovinski rat. Dovođenjem antifašizma kao vrijednosti u pitanje dovode se u pitanja ustavna izvorišta, temelji konstitucije RH, njezin međunarodni i unutarnji legitimitet. Svi koji pokušavaju revitalizirati “za dom spremni”, jednu propalu ideologiju i kvislinšku državu, čine štetu Republici Hrvatskoj – kaže dr. Radman i pita što bi bilo s Hrvatima 1945. da nije bilo NOB-a.
Nije bilo animoziteta
– Prema odluci velike trojice mi bismo bili u sastavu Kraljevine Jugoslavije ili bismo, da nas je oslobodila Crvena armija, prošli kao Bugari i Rumunji. To su činjenice: bez partizanskog rata i narodnooslobodilačkog pokreta mi državu ne bismo imali i to je Franji Tuđmanu bilo kristalno jasno – kaže dr. Radman.
A kakav su odnos prema prošlom ratu imali naši vojnici na fronti tijekom Domovinskog rata?
– Za vrijeme Domovinskog rata nije bilo nikakvog animoziteta, nije se gledalo tko je došao iz JNA, tko iz Kanade, tko iz Legije stranaca. Svi smo imali zajednički cilj. Ako hoćemo da Hrvatska ide naprijed, naši političari trebali bi razmišljati kako uspostaviti zajedništvo kakvo smo imali za Domovinskog rata, a ne svađati se i podmetati jedni drugima – govori general Veselko Gabričević koji je u Hrvatsku vojsku prešao iz JNA 1991. godine i iza sebe ima impresivan ratni put.
– Bio sam prvi zapovjednik 126. brigade koja je ustrojena u Sinju. Kad je Dubrovnik bio u okruženju i kad je ranjen zapovjednik obrane Dubrovnika general Marinović, dobio sam zapovijed i ušao u okruženi Dubrovnik na mjesto zapovjednika. Sudjelovao sam u svim operacijama za oslobađanje Dubrovnika. Dubrovčani govore da sam dosta pridonio oslobađanju grada i ja sam na to ponosan. Poslije operacija u Dubrovniku 1993. otišao sam u Zagreb. Rekli su mi da ću se malo odmoriti s obzirom na to da sam stalno bio u rovu od 1991., ali u Časničkoj školi zadržao sam se 72 sata. U Gospiću je bila operacija Medački džep nakon koje su mnogi završili na optuženičkoj klupi. Svi su čelnici maknuti na traženje međunarodne zajednice i predsjednik Tuđman je inzistirao da ja hitno preuzmem Gospić. Nakon izvršenih priprema za Oluju dobio sam premještaj u Zagreb, na mjesto zapovjednika Hrvatskog vojnog učilišta Petar Zrinski. Kad je došlo vrijeme da se Hrvatska pridruži NATO-u, u kopnenoj sam vojsci postavljen za zapovjednika Zapovjedništva za obuku kopnene vojske. S te sam dužnosti kao general otišao u mirovinu – ispričao nam je general Gabričević koji od umirovljenja živi u rodnom Trilju.
Napominje da je na početku rata zapovjednik Prve gardijske brigade bio general Josip Lucić koji je došao s Kineziološkog fakulteta, zapovjednik Druge gardijske brigade bio je Božo Budimir, a zapovjednik Četvrte gardijske brigade bio je pokojni Ivo Jelić. Svi su došli iz JNA.
– Većina zapovjednika je došla iz JNA i bili su stručni, a ta stručnost omogućila je da se brzo uspostavi mobilizacijski sustav i da hrvatske brigade izrastu u pravu vojsku koja zna ratovati i pobijediti. Da nije bilo onih koji su donijeli struku pitanje je kad bi Hrvatska vojska postala ono u što je izrasla za vrijeme Domovinskog rata – govori general Gabričević.
Britvić dodaje da je važna bila i uloga tadašnje Vojne bolnice Split koja je prešla u hrvatske ruke bez ispaljenog metka te odigrala vrlo važnu ulogu u zbrinjavanju ranjenika sa svih bojišnica o čemu svjedoči njihov član i sudionik tadašnjih zbivanja doc. dr. sc. Zdravo Roje, kirurg.
– Mi smo već u 12. mjesecu 1991. od vrhovnog zapovjednika Tuđmana dobili zapovijed da se postrojbe HOS-a inkorporiraju u Hrvatsku vojsku i da ljudi koji pristanu skinuti oznake stranačke vojske koju je kontrolirao HSP prijeđu k nama, a ako to ne učine, ne mogu biti sastavni dio naše vojske već paravojska. Tuđman je u tome bio potpuno jasan i dalekovidan. Da je HOS ostao, mi bismo kao država sigurno imali velikih problema kad je riječ o međunarodnom priznanju, ugledu, karakteru Domovinskog rata, mnogo toga bi došlo u pitanje. S druge strane, mnogi ljudi koji su bili u HOS-u onamo su došli i ne znajući kakva politika stoji iza toga, ali došli su sa srcem, boriti se za Hrvatsku i zaista su se borili i ginuli za Hrvatsku. Mi moramo razlučiti tu njihovu borbu i njihovo domoljublje od pozdrava “za dom spremni” koji je neprihvatljiv. Da nisu rabili taj pozdrav, da se nisu nazvali Rafael Boban i išli u tom smjeru, Tuđman ne bi imao ništa protiv. To je ono što je tada smetalo, a i danas smeta Hrvatskoj. Pogledajte kakav su odmak napravili Nijemci od Hitlera i nacizma, a zahvaljujući incidentima poput onog koji se dogodio u Okučanima nas optužuju da u Hrvatskoj još uvijek postoje snage koje zagovaraju propale ideologije prošlog stoljeća koje je cijeli svijet osudio i odbacio – govori general Gabričević.
Cirkusantski u Okučanima
Ranko Britvić incident u Okučanima naziva prljavim trikom.
– Cirkusantski je da na obilježavanju Bljeska svi govore o dvojici likova koji se skidaju na sedam stupnjeva, a donijeli su braniteljski vijenac na kojem piše “za dom spremni” i HSP. Mi koji smo bili u unutarnjim poslovima za vrijeme Domovinskog rata znamo da je ustrojavanje jedinice Vitez Rafael Boban s pozdravom “za dom spremni” bila najobičnija provokacija da se nas Hrvate ocrni, oni nisu radili za dobro Republike Hrvatske. Mi smo tada izgubili puno Srba u policiji koji su imali volje ostati na našoj strani do kraja. To su pravoslavci koji su ovdje proveli cijeli život. Osvajanjem vojarni paralizirali smo njihov vojni naboj, uzeli smo im opremu, ljude smo im poslali kući, nisu imali nikakav mobilizacijski potencijal u ostacima Jugoslavije. Zato im je takvo što dobro došlo, da mobiliziraju srpsko stanovništvo u Baniji i Krajini uvjeravajući ih da smo mi ustaše, što nismo bili. To je taj revizionistički pristup koji je potpuno sulud – poručuje Britvić. Smatra da je reakcija predsjednika Milanovića u Okučanima bila državnička. Britvić je godinama u policiji radio na detektoru laži. Ispitivao je i ratne zarobljenike i kaže da je tijekom incidenta pratio reakciju premijera Plenkovića.
– Premijer je bio vidno zbunjen, djelovao je zatečeno, on je tamo došao otvorena srca. Njemu je stalo da se ne događaju takve stvari, pa mi predsjedamo Europskom unijom – uvjeren je Britvić.
– Naš grad Split danas predstavlja civilizacijsku sramotu zbog tretmana prema antifašističkoj borbi i žrtvama jer iako je dao oko 4000 poginulih u Drugom svjetskom ratu nema ni jednu ulicu ili trg u spomen na NOB. Iz protokola Grada Splita izbačeno je obilježavanje Dana oslobođenja Splita 26. listopada. Prošle godine organizirali smo okrugli stol na temu oslobođenja Dalmacije i antifašizma danas. Premijer je poslao predstavnike Ministarstva obrane i Ministarstva branitelja, a iz Grada Splita i iz Splitsko-dalmatinske županije, iako su bili pozvani, nije došao nitko – govori Britvić.
Kaže da ih ljudi dobro prihvaćaju. Prilazili su im za njihova mimohoda na splitskoj rivi i pomogli im dovesti orkestar limene glazbe koji je dva sata svirao partizanske i pjesme iz Domovinskog rata. Dodaje da surađuju s drugim braniteljskim udrugama iako je na predstavljanju njihove udruge 10 od 27 predstavnika drugih udruga napustilo prostoriju kad je rekao za što se zalažu.
Pitamo ga zašto, misle li da žele rehabilitirati Jugoslaviju.
– Znaju oni da je to glupost. To je liječenje frustracija i obiteljskih kompleksa. Milanović i Plenković bude neku nadu da će ovo društvo postati tolerantno. Imamo simpatizera i među župnicima, ali dio klera kao da nosi taj val revizionizma i kao da neke svoje frustracije rješavaju tako što rade medvjeđu uslugu hrvatskom narodu. Zašto idu samo u Bleiburg? Zašto ne dođu i na Sutjesku, ondje su za slobodu ginuli težaci i radnici, sinovi kršćanskih obitelji. Da se razumijemo, i u Bleiburgu bih za svaku dušu suzu pustio, ali isto tako i na Sutjesci i u Vukovaru. Žrtva je žrtva – kaže Britvić.
Žele kulturnom komunikacijom, izložbama i tribinama širiti toleranciju i utjecati na smanjenje povijesnog revizionizma, poglavito u školama, gdje se partizani oslobodioci često izjednačuju s domaćim izdajnicima.
– Odmaknimo se od svih simbola, ustaških i partizanskih, ne trebamo živjeti u prošlosti. Odbacimo sve što nije valjalo, ne raspravljajmo o prošlosti koja nas dijeli. Nama ne treba prošlost, nego budućnost. Odmaknimo se od petokrake, od slova U, od Jugoslavije. Imamo svoju državu Hrvatsku, počnimo je graditi zajedno da nam djeca u njoj lijepo žive, a ne da odlaze i ne vraćaju se – poruka je generala Veselka Gabričevića.
izgleda da smo jos na kriznom putu, do kada se samo pitam.