Tuđman postaje sve veći i u očima svojih protivnika

Franjo Tuđman polako postaje stožerna politička figura, pravi otac nacije, na kojega se jednako poziva hrvatska ljevica i desnica. Dok je samorazumljivo da predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović govori u superlativima o prvom hrvatskom predsjedniku, a da Tomislav Karamarko na tuđmanizmu temelji svoju predizbornu strategiju, iznenađuju laude koje je utemeljitelju HDZ-a uputio socijaldemokratski premijer Zoran Milanović.

Pružio je ruku

Požalio se premijer da Tuđman još uvijek nema dostojan trg u Zagrebu. Tako je uputio kritiku ne samo Milanu Bandiću nego i HDZ-u koji u metropoli jako dobro surađuje s gradonačelnikom. Čak je i Stipe Mesić, koji je bio jedan od glavnih zagovornika sveopće detuđmanizacije, ovih dana pozvao upomoć svog političkog protivnika. Kritizirajući Karamarka zbog najave da će napraviti lustraciju, Mesić je istaknuo da je Tuđman bio izričito protiv toga. Povjesničara dr. Ivu Lučića uopće ne iznenađuje što je ljevica iznenada otkrila “ljubav” prema Tuđmanu. Više je puta u proteklih nekoliko godina govorio da će Tuđman biti sve veći i veći u očima svojih protivnika.

– Ono što može izgledati kao apsurdno, a nije, najavio sam da će se najveći osporavatelji njegova djela najviše i pozivati na njega – ističe Lučić dodajući da je ljevica napokon prepoznala i počela cijeniti Tuđmanovu politiku pomirbe.

– Tuđman je početkom devedesetih pružio ruku političkim protivnicima. Na neki način ih je “preveo” na hrvatsku stranu. Nije išao radikalno, a mogao je. Nije provodio lustracije, niti neke druge mjere koje bi se mogle nazvati revanšizmom. Međutim, oni to očito nisu prepoznavali i cijenili dovoljno, nego su negirali kompletno njegovu politiku – ističe Lučić. Uvjeren je da će Tuđman s vremenom postati središnja politička figura na koju će se pozivati sve relevantne političke snage. Franjo Tuđman ne samo da je provodio politiku pomirbe nego je i njegovo javno djelovanje upravo takvo. Bio je na ljevici i na desnici pa svi od njega mogu uzeti ono što im odgovara. Filozof dr. Žarko Puhovski primjećuje da je Milanović s Tuđmanom želio postići nekoliko pragmatičnih političkih poena. Želio je poručiti Karamarku da priča o lustraciji, a da je Tuđman bio protiv toga.

– Ovo je neka vrsta Milanovićeva lukavstva kojom želi s Tuđmanom izigrati Karamarka. To je naprosto bila previsoka lopta da je se ne bi iskoristilo – ističe Puhovski dodajući da je Milanović s Tuđmanom želio konfrontirati Milana Bandića s HDZ-om. Akademik Ivan Aralica ističe da je očekivao ponovno “uskrsnuće” Tuđmana.

– Pozdravljam taj proces. Tuđman nije bio samo lider HDZ-a nego cijele države – ističe Aralica, sumnjajući u Milanovićevu iskrenost kada se “zaklinje” u Tuđmana.

– Ovdje je riječ o neiskrenosti i manipulaciji koja je svojstvena mentalnom komunizmu – kaže Aralica. Povjesničar Hrvoje Klasić ne misli da Milanovićevo očitovanje o Tuđmanu znači traženje novog oca domovine. Smatra da je ovdje riječ o normalnom procesu u kojem se unaprijed ne donose crno-bijele ocjene.

– Odnos prema Franji Tuđmanu je pravi primjer odnosa prema hrvatskoj povijesti. Ne samo da je naša povijest nego su i ključne osobe iz naše povijesti vrlo kompleksne i pokazuju da ih ne možemo gledati crno-bijelim naočalama te da nisu bile isključivo dobre i pozitivne ili isključivo negativne. Takvi su bili Ante Starčević, Stjepan Radić i Josip Broz Tito pa u konkretnom slučaju i Franjo Tuđman – ističe Klasić dodajući da to nikako ne treba značiti odsutnost svake kritike.

Dobre i loše strane

– Uvažavajući sve pozitivne i uzimajući u obzir sve negativne stvari, mislim da upravo Franjo Tuđman pokazuje da više ne smijemo imati ključne središnje ličnosti. Ne trebamo na političare gledati kao na “očeve domovine” ili na “ljubičicu bijelu”, nego trebamo racionalno procjenjivati njihovu povijesnu ulogu. Uzeti ono što je bilo najbolje, ali ne smijemo ni umanjivati ono što su loše napravili. Nisam više za to da imamo patetičan odnos prema tome – ističe Klasić dodajući da ljevica, a pritom misli na Mesića, Josipovića i Račana, nije nikada negativno govorila o Tuđmanovoj politici. Problem je u tome, zaključuje, što se očekuje da se brane svi postupci Franje Tuđmana koji je, kao i svi drugi političari, ima i loše strane svoje vladavine.

>> Milanović: Franjo Tuđman još uvijek u Zagrebu nema dostojan trg