Jedan je od najmlađih trenera Hajduka u povijesti. Igoru Tudoru tek je 35 godina, samo je Slaven Bilić bio mlađi kada je sjedao na klupu, piše sportski tjednik Max!
Ipak, o svemu govori zrelo. Ostavlja dojam čovjeka koji zna što radi, što želi, koji zna svoj put.
– Nisam očekivao, ma nisam se ni nadao da ćemo tako startati u prvenstvu. Dobro, potajno sam u sebi držao nadu, to je normalno, pa zbog toga i treniramo. Zasluženo smo na poziciji koju držimo, u pet utakmica nadigrali smo svoje protivnike, bili bolji, imali smo više loptu u nogama, više prigoda. Tek nam je u dvoboju protiv Rijeke nedostajalo desetak minuta da imamo maksimalan učinak. Preponosan sam na svoje momke i na stožer, ovo nam je potvrda da radimo dobar posao.
A kad je pravi trenutak za Hajduk?
Hajduk predvode mlade snage, Tudor je u stvarnost pretvorio onaj stalni poljudski plan o osloncu na mlade igrače. U vatru je gurnuo Pašalića, Mujana, Mikanovića i Lučića, uskoro se vraća Josip Bašić, još jedan dragulj, kojemu je tek 17 godina.
– Dogodila se velika promjena, otišli su stariji, iskusni igrači, a stavili smo mlade igrače. To je nešto ekstra, afirmirati mlade poput Pašalića, Mujana, Mikanovića, Lučića, Bradarića... Sve je to u dogovoru s predsjednikom Marinom Brbićem i sportskim direktorom Jensom Anderssonom, odlučili smo do kraja promijeniti krvnu sliku momčadi. Otišli su Vuković, Stojanović, Oremuš i Lima, to je pokazalo smjer kojim želimo ići. Dobro, imamo jezgru iskusnih igrača, oni nam daju težinu, ali mladost nam daje ono nešto, posebno. Nema utakmice u kojoj nisu bila dva juniora u momčadi, oni su budućnost. Možda se sada ne mogu valorizirati vrijednosti tih mladih igrača, ali one će se pokazati u kratkom periodu. Iz utakmice u utakmicu ti momci pokazuju da ih se isplati forsirati. Mnogi su govorili da to nije pravi potez, ali to nije tako.
Kada je dolazio na klupu, prihvatio je veliki rizik, a onda je osvojio Kup Hrvatske. Imao je komfornu situaciju pomoćnika Igora Štimca u reprezentaciji. To je jedna od najlagodnijih funkcija u nogometu koje se Tudor, na zov Hajduka, odrekao.
– Ma, ne trebaš se baviti tim poslom ako se bojiš. A rizik je uvijek prisutan. Bilo je puno ljudi koji su me odgovarali od klupe Hajduka. Kao nije sada pravi trenutak, loša je momčad, ovo, ono... A kada je to posljednjih godina bio pravi trenutak za preuzimanje klupe Hajduka? S velikim motivom ušao sam u ovaj posao, pronašao sam ga u sebi jer sam rano morao prestati igrati.
Došao je s idejom što želi, ima svoju ideju. Hajduku je donio prepoznatljivost, mirnoću u igri, donio je plan. Hajduk napada visoko, ima posjed lopte, ima ono nešto. Naravno, uvijek je upitno koliko momčad može provesti trenerovu ideju u djelo.
– Kad dođeš gledati neku momčad i ne vidiš ideju, onda taj trener ne postoji. Što on radi tijekom tjedna, ako ne vidiš momčad u fazi obrane i napada. Nema slučajnosti, to je nedopustivo u nogometu, mora se vidjeti trenerov pečat. To sam uvidio trenirajući pod velikim trenerima. Vagao sam i druge momčadi, pratio druge trenere... Uz puno razgovora došao sam do ideje kako igrati, ali nisam stao. Svaki dan razmišljam kako te ideje usavršiti, kako će momčad bolje stajati na terenu, kako popraviti protok lopte... Sve su to normalne stvari o kojima svaki trener mora razmišljati. To što te stvari nisam viđao kod nekih drugih trenera daje mi dodatni motiv da mogu, da mogu više od ostalih.
Kada se branimo, svi smo stoperi
Napad je ono što Tudora čini posebnim trenerom. Visok presing, na tome inzistira, takvom je igrom oduševio na početku sezone kada je Hajduk u Superkupu parirao Dinamu u Maksimiru, takvom igrom Hajduk je došao do četiri pobjede u HNL-u.
– Faza napada posebno me zanima. Puno sam čitao što je o tome govorio jedan trener, žalim što nisam imao prigodu razgovarati s njim o tome, a želio sam. To je pokojni Josip Kuže, o toj fazi napada malo se govori i danas. Dugo je vrijedila ona da se faza obrane radi i trenira, a da faza napada ovisi o individualcima i kako se dogodi slučajno. Protiv toga sam, vodim bitku sa svim igračima da im izbacim iz glava ono što im se cijelu karijeru ubacivalo u glavu, a to je da mogu igrati što hoće.
Stalno se Tudor u razgovoru vraća na taj visoki presing.
– To je vrlo teško, kako ga raditi, na kojem dijelu terena, s kojim igračima, neiscrpna je to tema... Taj visoki presing zahtijeva posebnu fizičku spremu, a mi smo napravili pomake na tom polju. Jedina smo momčad u Hrvatskoj koja igra na taj način i zbog toga smo ovdje gdje jesmo. Uvjeren sam da je to jedan od naših aduta. Nije lako igrati taj stil, moraš imati igrače koji imaju kapacitete za to. Jedno je igrati visoki presing s igračima tipa Pašalića i Mujana, koji na ljestvici od jedan do 10 imaju fizičke kapacitete za devet, a drugo je da imam igrače s kapacitetom sedam. Moja je filozofija da su svi u fazi obrane stoperi, od toga neću odustati do kraja karijere. I ako bude loše, od tog stila neću odustajati. A fazu napada igramo 3-7. Ona nosi određene rizike u fazi obrane, ali nosi i igru s puno prigoda. Uostalom, najefikasnija smo momčad lige, primili smo najmanje golova.
Mlad trener s jasnim idejama. Za veličanstvene karijere u Juventusu trenirao je pod Marcelom Lippijem, Fabijem Capellom, Carlom Ancelottijem, imao je od koga učiti, uzeti nešto.
– Ne postoji kopija, uzimao sam ponešto od svakog trenera. Vodili su me vrhunski treneri, imao sam što vidjeti. Nije problem dati vježbe, u roku od dva dana dobiješ Mourinhove vježbe, ali ti trebaš dati neki pečat, inzistirati na onome što je važno.
Kada se odlučivao za trenersku poziv, često je odlazio u Torino, pratio što radi veliki prijatelj Antonio Conte. U mlađim kategorijama njegove momčad igrale su slično Juventusu.
– S kadetima sam igrao slično kao Juventus pa onda odatle te usporedbe. Conte je uz Mourinha i Kloppa ponajbolji trener na svijetu. Pa Buffon je kazao da nije radio s boljim trenerom. I rezultati to kažu. U kontaktu smo, nisam kod njega bio u ovoj pauzi, ali me silno zanima kakav će Juventus biti ove sezone. Pa i moj Hajduk igra neku inačicu s tri u zadnjoj liniji, Anđelković je povučeni play. Sistem je najvažnije podrediti vrlinama igrača.
Mi bismo o Juventusu, a on se opet vratio na Hajduk. Koliko ove sezone mogu bijeli?
– Nitko ne zna koliko može Hajduk, ni ja to ne mogu reći. Igrači daju sve od sebe na svakoj utakmici, nije bilo treninga kada nisu bili na sto posto. Idu kao zmajevi, baš svi idu, i oni koji ne igraju. Vjerujem u ono što radim, uvjeren sam da ćemo pomoćnici i ja izvući maksimum iz ove momčadi. Naravno, svaki trener to misli, nema onog koje ne misli da radi dobar posao.
Splićani su realni
Još koja pobjeda i krenut će ona poznata euforija o tituli prvaka. Hajduk od 2005. godine čeka osvajanje prvenstva. Plaši li se Igor te euforije?
– Volio bih da se to dogodi, to bi značilo da smo nastavili seriju pobjeda. To bi bilo prekrasno. Možda sam i dosadan u stalnom spuštanju, možda se to može gledati kao nekakvo moje traženje alibija. I prijatelji su mi znali doći i reći “ne možeš kazati da će Dinamo biti prvak”. A ja to govorim kako bih uravnotežio nekakvu euforiju. Neću više govoriti da će nam Dinamo pobjeći 15 bodova, neću to naglašavati. Ja sam navijač Hajduka kao svi, navijački želim biti prvak i kao navijač mogu reći “bit ćemo prvaci”. Možda bi dosta trenera na mom mjestu govorilo kako ćemo se s Dinamom boriti za titulu do posljednjeg trenutka, mogu reći i ovo i ono. Ali, to su samo riječi. Ljudi u Splitu pametniji su nego što neki misle, ponekad ta ljubav prema Hajduku može biti zasljepljujuća. No, držim da su navijači realni pa imamo veliku podršku, a mi smo bili četvrti na tablici. Pritisak postoji, trener Hajduka mora se znati nositi s njim.
Možda bi vam trebao još koji igrač? Malo je do kraja prijelaznog roka, nada li se Tudor pojačanjima?
– Svjesni smo situacije. Nadam se, kao i svaki trener, da će se nešto dogoditi. Sada bih sve dao da su mi Mijo Caktaš i Kouassi zdravi.
Upozorio je Tudor na problem koji je stalno prisutan u Poljudu.
– Neimaština je velik problem, stalno kuca na vrata i drži u neizvjesnosti cijelu budućnost i opstanak kluba. To se pitanje mora rješavati, ono utječe na dugoročne promjene u klubu. Nije to klub u kojem možeš nešto planirati, vrlo je atipičan.
Ušao je na velika vrata u trenerski posao. Gdje se Tudor vidi u budućnosti, možda i na Juventusovoj klupi? Zastao je na trenutak, svjestan je Tudor da bi bilo glupo reći “želim biti trener Juventusa”.
– Ne mogu to reći, ne razmišljam tako. Svatko treba imati ambicije pa ako budem pravi... Da nemam ambicija ne bih se uhvatio ni kadeta. Kad sam došao u Hajduk, kao bivši reprezentativac, igrač Hajduka i Juventusa, dobio sam kadete II. Uzeo sam taj posao s užitkom, a u drugim klubovima igrače koji su bili u Juventusu pitaju što žele raditi.
I Klopp je temperamentan
Djeluje puno smirenije u odnosu na onog Tudora iz igračkih dana.
– Čovjek radi na sebi, mijenja se, uči na pogreškama. Godine su ključne, donose mudrost, najbolje se uči na svojim greškama. Nastojim mane ispravljati, a vrline usavršavati.
Uz aut liniju djeluje temperamentno, suci imaju problema smiriti ga.
– Sa sucima imam isti postotak isključenja kao i Kek, a za njega govore da je oličenje mira, da je gospodin. On jedno isključenje, ja jedno. Moj stil je takav, vodim momčad temperamentno. Pa i u inozemstvu ima takvih trenera, što rade Ferguson, Klopp...
Na trenutak smo porazgovarali o reprezentaciji.
– Bila je to lijepa priča, žalim za tim danima, užitak je bio raditi s Modrićem, Mandžukićem i ostalima. Uvjeren sam da će Hrvatska biti u Brazilu, uvijek smo bili najbolji kad je bilo potrebno. I odemo li u doigravanje proći ćemo, imamo snagu.
Svi bi nešto rekli o Haliloviću
Stožer Igora Štimca dao je trenere našim najjačim klubovima. Tudor ima dobro mišljenje o smijenjenom treneru Dinama Jurčiću.
– El Soudani je najbolji igrač koji je posljednjih godina stigao u Hrvatsku. Kruno Jurčić je naš najbolji trener, ali u Dinamu je vijest samo loše. Nemoguće mi je bilo da su ga smjenjivali i prije utakmice s Austrijom. Pokušao sam se naći u njegovoj koži, sigurno mu nije bilo lako. Pa ti pritisci u Maksimiru, recimo po pitanju Halilovića. Je li normalno da svatko u ovoj državi ima za reći o Haliloviću i što on treba i koliko igrati u Dinamu. Valjda je trener taj koji treba biti prvi i zadnji. A ne Mamić, Ivković, novinari, izbornik, Tudor, tata, mama, šta ja znam. Toga nema nigdje na svijetu, svi se miješaju!
Za kraj poslastica: Tudor se s pomoćnicima Vučkom i Vukasom u reprezentativnoj pauzi sprema prema Madridu. Idu pogledati što to i kako u Realu radi Carlo Ancelotti.
– Organizirat ćemo se, otići ćemo kod njega sada u pauzi na nekoliko dana. Zvao je preko jednog prijatelja, vidjet ćemo njegove treninge. To je ideja, vidjet ćemo. Uvjeren sam da je pravo rješenje za Real, baš im je trebao.
U razgovoru s Tudorom, iako on to neće kazati, čini se da od trenera najviše obožava Contea i Ancelottija.
– Conte mi je prijatelj, a Ancelotti je fantastična osoba. Ima autoritet, svi ga vole, i oni koji igraju i oni koji ne igraju, a nitko nije ljutit na njega.
>> Tudor se naljutio zbog Ivkovićeve izjave i napustio konferenciju
>> Hajduk popunjava rupe: Nloga i Iluridze bi trebali potpisati