Europski je parlament zaprijetio da bi moglo doći do prekida pristupnih pregovora između Turske i Europske unije ako Ankara ne požuri s reformama. Stručnjaci za ljudska prava kritiziraju odnos s milijunskom kurdskom manjinom. Opet je došlo do oružanih sukoba između PKK i vojske. Promatrači kritiziraju mučenja u turskim zatvorima. Sporan je paragraf 301., koji se primjenjuje protiv svakog tko "uvrijedi Tursku".
Europa traži ukidanje tog paragrafa. Unija čak zahtijeva da Turska javno prizna genocid nad Armencima. Francuska, armenski lobist u Europskom parlamentu, progurala je takav zahtjev. Točno je da je stotine tisuća Armenaca poubijano za vrijeme Prvoga svjetskog rata. Naime, kad je turska vojska na Kavkazu počela gubiti bitke, vladajući su se mladoturci uplašili da bi se Armenci mogli povezati s nadirućim Rusima. Pokolj je izravno naredio Talat-paša, kojega su poslije rata u Berlinu ubili armenski atentatori. Poznat je slučaj turskog književnika Orhana Pamuka, koji je nedavno osudio genocid nad Armencima, pa je optužen i onda, na pritisak Bruxellesa, oslobođen optužbe.
Međutim, ljudska su prava u ovom trenutku manji problem između Turske i EU. Cipar je kudikamo zamršeniji čvor. Naime, EU zahtijeva da Turci do kraja godine otvore luke i aerodrome za promet s grčkim dijelom Cipra, koji je već član Unije. Ankara to odbija, podsjećajući na trajnu izolaciju Turske Republike Cipar, koja nije međunarodno priznata. Bruxelles bi rado ukinuo izolaciju, ali ne može zbog neprekidnog veta ciparskih Grka.
S druge strane, Hrvatska, koja se nalazi u neželjenom društvu s Turskom, još uvijek nema datum pregovora. Europska unija, usprkos zahtjevima europskih narodnjaka, još nije odijelila hrvatske pristupne pregovore od turskih. Za Sanaderovu vladu, kojoj je hrvatski pristup Uniji glavni adut, moglo bi to donijeti nove teškoće. Europska unija, naime, neće prekinuti pregovore s Turskom, ali će uvijek tražiti nove, dodatne reforme, što bi pregovore moglo dovesti u slijepu ulicu. Na primjer, danas ni u Turskoj nitko ne zna kako riješiti problem turskog Cipra. Postoje prijedlozi da se aerodromi i luke u turskom dijelu stave pod nadzor UN-a. Na taj bi se način omogućila trgovina s ostatkom svijeta. No, to opet turski nacionalisti smatraju povredom suvereniteta.
Dok je turski premijer Erdogan prije početka pregovora spremno provodio europske reforme, sada je taj elan splasnuo. Sljedeće su godine u Turskoj predsjednički izbori, na kojima se Erdogan namjerava kandidirati za predsjednika. Popuštanje Bruxellesu u predizborno vrijeme Erdoganu odnosi nacionalističke birače.