PLANET POLITIKE

Turskom 'tigru' ne treba EU

13.10.2005.
u 18:04
Pogledaj originalni članak

Teškoće zbog početka pregovora s Turskom i odlučan austrijski angažman za početak pregovora s Hrvatskom i dalje su predmet različitih nagađanja u europskim medijima. U Beču je čak održan seminar na kojem su različiti samozvani "stručnjaci" Austriji zamjerili zaustavljanje Turske i angažman oko Hrvatske. Kancelaru Wolfgangu Schüsselu čak su predbacili "diletantizam ". Međutim, diletanti su kancelarovi kritičari. Oni jednostavno nisu razumjeli povijesnu dalekosežnost Schüsselova poteza, kojim je Beč razbio dosadašnji versailleski poredak, na kojem su počivale obje Jugoslavije, poredak koji je protutežom na Balkanu, pod palicom Engleza, sprječavao ujedinjenje europskog kontinenta. Naravno, nakon Luxembourga i nakon dviju europskih odbijenica 1989. i 1997., Turska je u Luxembourgu imala razloga za slavlje.

Ali pravi pobjednik u Luxembourgu bila je Hrvatska. Vremešna dama Europa u Luxembourgu je pokazala kako više nema snage da Turcima zalupi vrata pred nosom jer se boji sukoba s Ankarom, primjerice u NATO-u, ali i drugdje. Istodobno, u gotovo svim europskim zemaljama vlada strah od turske jeftine radne snage, ali i strah da bi napučena Turska mogla postati najvećom državom u Europskoj uniji. Europljani su doduše započeli pregovore s Turskom, ali drže fige u džepu i nadaju se da oni neće uspjeti. Ljubavi i topline za zagrljaj nema, ali nema ni snage za odlučan razlaz.

Smeta li Turcima taj hladni prijam? Ne previše. Premijer Erdogan je htio pregovore i dobio ih je i to je njegova pobjeda. On u početku pregovora vidi šansu za nastavak još davno započete turske modernizacije. Modernizaciju su još u 19. stoljeću počeli mladoturci. Nakon gubitka Otomanskog Carstav i raspada kalifata, proces je nastavio Kemal Atatürk. Atatürk je od Turske stvorio modernu nacionalnu državu po uzoru na europske nacionalne države. Erdogan se danas s tim istim kemalistima sukobljava zbog Europe. Kemalisti se boje da će Atatürkovo djelo u EU nestati. Premijer je čak pristao razgovarati o do sada nezamislivu problemu ljudskih prava za 16 milijuna Kurda. Premda je nakon kisela europskog prijma podrška ulasku u EU sa 75 pala na 50 posto, Turcima Europa treba više nego formalni pristup Europskoj uniji. Europa je katalizator reformi i pospješitelj modernizacije.

Je li cilj EU ili modernizacija, teško je reći. Turska ima 75 milijuna stanovnika. Ona ima golem gospodarski rast od 10 posto godišnje i potencijale koji je svrstavaju u "tigrove" poput Južne Koreje, Japana ili Indije. Približavanje Europskoj uniji Ankaru će svakako politički i ekonomski još više ojačati. No, je li Turskoj uopće potreban pristup EU? U principu nije.

Pogledajte na vecernji.hr