U današnjem nastavku suđenja bivšem premijeru Ivi Sanaderu u slučajevima Hypo i Ina – MOL ponovno je došlo do verbalnog sukoba između optuženika i suca Ivana Turudića. Svjedočili su Branimir Horaček i odvjetnik Zoran Marković, a kako je teklo ročište, pročitajte u nastavku...
14.29 sati Današnja je rasprava završena. Suđenje se nastavlja u petak ujutro kada bi na klupu za svjedoke trebala sjesti Olgica Spevec.
Je li ono što je u interesu Ine nužno i u interesu RH?
14.05 sati Nakon što ga je pitanjima ''izrešetao'' i okrivljeni Ivo Sanader, Marković je pred sudskim vijećem Županijskog suda u Zagrebu kazao da je ugovor s MOL-om sigurno popravio stanje Ine koja je ranije bila pred nelikvidnošću i u izrazito lošoj financijskoj situaciji.
– Ugovor iz 2009. bio je, pokazalo se, dobar. Prošle godine poslovala je s dobitkom 1,8 milijardi kuna. S druge strane, način upravljanja pokazao se efikasnijim. Zaključci su jasni – utvrdio je Marković. S aspekta građana ove države, očito da je to bio dobar potez.
Sudac: Je li ono što je u interesu Ine nužno i u interesu RH?
Zoran Marković: Ne mora to nužno biti isto, ali kako je Vlada RH veliki dioničar, jako je bitno. Uostalom, bitno je da dobro rade i plate sve što treba, kao npr. porez.
Turudić Sanaderu: Izbacit ću vas iz sudnice ako mi nastavite upadati u riječ!
13.45 sati Cijelo vrijeme ispitivanja sudac Turudić opominje Sanadera jer "ne dopušta da rasprava ide normalnim tijekom".
– Ja vam to neću dopustiti – kazao je Turudić Sanaderu nakon što je ovaj htio prigovoriti zapisniku i svjedoku.
– Zadnji vam put ponavljam da mi prestanete upadati u riječ! Izbacit ću vas iz sudnice ako ovako nastavite! Govorim li ja hrvatski ili mađarski? – odrešito je rekao Turudić Sanaderu.
Nakon upozorenja Sanaderu, odvjetnica Sloković nastavila je ispitivati svjedoka.
Marković smatra da Sanader nije trebao izlaziti u javnost s najavama o zamjeni dionica jer se to kosi s pravilima burze.
Jadranka Sloković: Jeste li u to vrijeme kontaktirali sa Sanaderom?
Zoran Marković: Ne. Sreli smo se u životu tri puta, ali nijednom u to vrijeme.
Unakrsno ispitivanje Zorana Markovića počela je Sanaderova odvjetnica Jadranka Sloković
13.22 sati Jadranka Sloković: Je li financijska situacija u Ini 2008. bila jedan od razloga za ulazak u međudioničarski ugovor?
Zoran Marković: Ne za međudioničarski, ali za plin jest. Treba puno dublje analizirati s obzirom na to da Ina ima drugačiju upravljačku strukturu, a plin mora ostati u hrvatskim rukama. Glavni je naglasak bio na plinu. U samom glavnom ugovoru pisalo je da se tijekom prijelazne faze poveća rudarska naknada što bi donijelo dodatne prihode Hrvatskoj.
Jadranka Sloković: Je li se napamet pristupalo osnivanju tvrtke Prirodni plin ili su vršene analize?
Zoran Marković: U trenutku zaključenja glavnog ugovora Horaček je radio analize i projekcije. No to je načelni ugovor. Da bi se realizirao, trebalo je još deset koji će sve definirati.
Jadranka Sloković: Dobili ste i prospekt Ine iz 2006. Je li se tamo najavljivala operacija izdvajanja plinskog biznisa i koji je značaj takve najave?
Zoran Marković: Najavljivalo se da će odnos između kupnje skupljeg i prodaje jeftinijeg plina, odnosno ta anomalija biti riješena, ali ne sjećam se je li se baš spominjalo izdvajanje. I to za Vladu predstavlja jednu obvezu ako se ne riješi ta anomalija.
Kako se u optužnici spominje da je PSP Okoli bio štetan za RH, Sloković pita Markovića kako posluje taj izdvojeni biznis. Na to on odgovara da je nedavno pročitao u jednom tjedniku da PSP Okoli posluje s dobiti.
Jadranka Sloković: Što se tiče zadržanih pitanja, 2003. bilo ih je 14, a sklapanjem novog ugovora 17?
Zoran Marković: U osnovnom ugovoru bila je samo zabrana prodaje dionica. U kontekstu da je postojala opasnost od neprijateljskog preuzimanja MOL-a, da Ina time ne bude ugrožena, uveli smo i pravo prvokupa. Ako MOL odluči prodati dionice, mora ih najprije ponuditi RH, a tu je i drugo pravo, pravo reotkupa, koje je ovisilo – ako MOL preuzme treća strana, to bi bila osnova da RH može otkupiti te dionice i zaštititi se od treće strane.
Objašnjava na koji se način RH zaštitila uvođenjem ovih prava povrh 17 zadržanih pitanja. – Hrvatska se maksimalno zaštitila u odnosu na to koliko je dionica imala. Ne možeš imati ovce i novce. Prodali su dionice, ali su se zaštitili na najbolji mogući način – napomenuo je Marković.
Jadranka Sloković: Što se tiče procesa pregovaranja, je li bilo još ideja kako bi se mogla riješiti situacija između dioničara?
Zoran Marković: Polančec mi je rekao da ispitam mogućnost zamjene dionica. Napravio se kratki dokument i trebalo se angažirati revizora pa se zaključilo da bi za tri Inine išla jedna dionica MOL-a, no time Vlada ne dobiva puno. Mogla je dati najviše 17, a zakon je rekao da se do ulaska u EU mora zadržati 25. Od toga se odustalo. Sanader je o tome i javno govorio na novinskoj konferenciji u Budimpešti, no brzo je rekao da se od toga odustalo, mislim da je to bilo na summitu u Dubrovniku. Bio je to jedan od okidača da MOL krene u javnu ponudu, to je moje intimno mišljenje.
Marković: Nismo posebno naplatili sudjelovanje u ugovorima o plinu
13.00 sati Tužiteljica: Zašto poslovni plan i godišnji proračun, koji su 2003. bili u zadržanim pitanjima, sada nisu?
Zoran Marković: Ne mogu se sjetiti iako se sjećam da se o zadržanim pitanjima detaljno raspravljalo.
Što se tiče pregovora o plinu, Marković se priključio u jesen 2008. godine na Polančecov zahtjev. S komercijalno-tehničke strane bio je pripremljen i on se zaključio s pravne strane.
Zoran Marković: Postoji dugogodišnji disbalans u poslovanju plina u Ini. Uvoz tih 40-ak posto plina uvijek je išao iz Rusije i dolazilo je do apsurdne situacije da se od Gazproma kupovalo po jednoj cijeni, a prodavao po znatno nižoj cijeni. Mali dioničari još su ranije govorili o tom problemu i da se mora riješiti. Drugi razlog, a čuo sam ga od Z. Bača iz uprave Ine, da je Ina krajem 2008. bila u ozbiljnoj financijskoj situaciji i da je ključni problem bio što je Ina imala sindikalni kredit koji je diktirao kakav odnos mora biti između ukupnih zaduženja Ine i dobiti. U slučaju da se omjer pokvari, banka je mogla otkazati kredit i to bi bio ozbiljan problem. Te dvije okolnosti bile su važne za ubrzanje pregovora o plinu. Tad se jako ubrzao postupak zaključenja ugovora o plinskom poslovanju. Mađari su isticali gubitke zbog plina. A Plinacro je trebao preuzeti Okoli, što je i učinio, a Prirodni plin trebao je preuzeti konzorcij državnih kompanija ili RH.
Tužiteljica: Tko je sastavio ugovor o plinskom poslovanju?
Zoran Marković: To je kolektivni ugovor, nastao je kolektivnim naporima.
Tužiteljica: Jeste li posebno naplatili sudjelovanje u ugovorima o plinu?
Zoran Marković: Ne, nažalost.
Prepuštanje upravljačkih prava bilo je u interesu RH, ustvrdio je Zoran Marković
12.45 sati Zoran Marković: Nadzorni odbor ima devet članova, MOL ih predlaže pet, Vlada tri, a devetog člana predlažu zaposlenici. Zahtjev MOL-a bio je da imaju prevlast, jer im to omogućava konsolidaciju. Ja sam o tome obavijestio Polančeca koji mi je za sedam dana odgovorio da se pristaje na takav odnos i da tehnički dogovorimo omjer. Nije se govorilo o brojevima, mi smo se držali ove situacije da zakon diktira neparan broj, da jedan od članova mora bili iz redova zaposlenika. Došli smo do toga da Vlada ima pravo da se bez njezina najmanje dva člana ne mogu izglasati zadržana pitanja. Zaštitili smo se tim zadržanim pravima i postavili tako da bez glasa Vladinih predstavnika nema odluka. Ne glasa se većinom, već se kaže da se za ta pitanja mora izglasati najmanje s osam pristanaka. Početkom 11. mjeseca ili u listopadu 2008. doznao sam za zahtjev za konsolidacijom ili zahtjev za promjenom upravljačke strukture. Rekao mi je to Abel Galazta na jedom od radnih sastanaka.
Tužiteljica: Što ste rekli Polančecu o tom zahtjevu za konsolidaciju?
Zoran Marković: Polančec je kao čovjek iz biznisa odmah razumio što to znači. Iako nemaju više od 50 posto, imaju prevladavajuća upravljačka prava. Pretpostavljam da se Polančec konzultirao tamo gdje se i inače konzultirao, no i njegov je pravni savjet bio da se to prihvati. To je bilo u interesu RH.
No u istrazi je Marković govorio potpuno drugačije i to mu predočava tužiteljica. Tada je rekao da je to bilo strateško pitanje RH i nije mu bilo svejedno što je MOL-u prepušteno upravljanje Inom. Stoga ga pita kako je moguće da sad kaže da je on pravno savjetovao da se to prihvati. Marković objašnjava da je njegova dilema bila jesu li dobro shvatili, oni koji donose odluke, odnos između međudioničarskog ugovora i onog o plinu gdje su neka od tih prava bila reducirana
Sudac: Toga nigdje nema, ni u današnjem svjedočenju, ni u iskazu!
Zoran Marković: Nisam imao priliku u detalje objašnjavati odredbe članka 7 ili to tada nisam dobro objasnio. Naglasak je da bi bila ludost prihvatiti to kad MOL ima 25 posto, ali kad je MOL došao do 47, nije bilo druge.
Sudac: Mislim da sad improvizirate.
Marković ponavlja da ga je samo iznenadila brzina donošenja odluke i kaže da su rezultati pokazali da to nije bilo loše. Smatra da je u datim okolnostima to bilo najbolje. – Nije bilo nužno da se promjeni ugovor, ali došli bismo u lošiju poziciju – istaknuo je.
Kako je Marković doznao da je MOL ponudio dionice
12.28 sati Tužiteljica: Je li se na radnim sastancima definirao broj članova Upravnog odbora Ine?
Zoran Marković: Način upravljanja kompanijom, tako se to zove. To se pitanje kroz dugi niz sastanaka ostavilo po strani jer nisam imao upute kako da se postavim. Kad smo počeli pregovore, Vlada je imala 47 posto, MOL 25 posto plus jednu dionicu, a ostalo je bilo na tzv. slobodnom tržištu. Zbog promjena koje su se dogodile došlo je do drastične razlike u odnosu na 2003. pa se moralo pristupiti izmjeni ugovora. No 2008. isticao je lockup period, razdoblje u kojem MOL nije smio prodavati dionice. U tom kontekstu Vlada se prema Ini ponašala kao prema strateškoj kompaniji i bilo joj je važno da MOL kao strateški partner ostane, a ne da dođe netko treći. U poslovnim krugovima govorilo se da iza OMV-a stoje Rusi, a OMV se u krugovima isticao kao tvrtka koja želi ući u Ini.
Sudac: Oprostite, a koje je onda pitanje bilo, o upravi?
Zoran Marković: Ja se ispričavam što sam opširan, ali to se događalo u godinu dana i ne stane u tri rečenice. Bitno je da je MOL u ljeto 2008. dao javnu ponudu i dobio još 22 posto dionica. U listopadu je iz MOL-a stigao zahtjev da imaju premoć u upravi. Kad sam to čuo, rekao sam – dečki, zaustavimo priču! Ja o tome ne mogu pregovarati, ja mogu samo informirati – i o tome sam informirao Polančeca.
– Moj ured se nalazi u Ilici 1 gdje je Polančec bio u Saboru toga dana i rekao da neće moći u Ministarstvo gospodarstva u Vukovarsku pa smo dogovorili sastanak. Kad je on kasnio, telefonom su mi javili da neće moći doći pa nije ni bilo sastanka. U tom je trenutku, neformalno, Hernadi rekao mi idemo na dobrovoljnu javnu ponudu – kaže Marković na pitanje tužiteljice kako je doznao da je MOL ponudio dionice.
Marković se ispravio te rekao da je Vlada u trenutku početka pregovora imala 44 posto dionica Ine, a ne 47 posto kao što je rekao na početku svog svjedočenja.
Marković: Kad sam korigirao cijenu, nisam znao da smo mi jedini ponuđači
12.21 sati Nakon pokušaja da razjasni na koji je način prihvaćena ponuda Markovićeva odvjetničkog ureda, sudac Turudić kratko je komentirao: "Kakva je to pobjeda na natječaju na kojem nije bilo drugih ponuđača".
12.10 sati Sudac pita kako to da ispred Mola nije bilo pravnih savjetnika. Marković kaže da ne može tvrditi da je na tim sastancima bilo pravnih savjetnika, ali na radnim sastancima kad se dogovarao tekst ugovora, bio je pravnik iz MOL-a jer je MOL ugovorna strana.
– Konzultacije su obavljali sa Žurić i partneri, ali koji nisu bili prisutni na sastancima. Najveći dio posla sastojao se od toga da se u draft ugovora unose primjedbe jedne i druge strane. Ono što imamo, upute, da se dogovara odmah, a ono što ne možemo, da idemo po upute svako do svoje strane i dalje korespondiramo mailom. Takva praksa je trajala sve do zaključenja ugovora. Ja sam o svemu obavještavao Polančeca ili njegova tajnika Novaka. Zapisnike nismo vodili, osim bilježaka – tvrdi drugi svjedok Marković.
Na upit suca, uz predočavanje iskaza iz istrage, kolika je bila ponuda društva Hanžeković, Marković kaže da je doznao kasnije da je ponuda bila znatno niža. Objasnio je da je smatrao da Hanžeković i partneri vjerojatno nisu u obzir uzeli cijeli obim posla koji se treba obaviti.
– O našem ugovoru nije se pregovaralo, ponuda je bila detaljna i samo se pretočila u ugovor. Tek kad se počelo pričati o ovom problemu, doznao sam za Hanžekovićevu ponudu. I nisam znao, kad sam korigirao cijenu, da smo mi jedini ponuđači – kazao je Marković na pitanja suca Turudića.
Svjedočenje Zorana Markovića, pravnog savjetnika Vlade u pregovorima s MOL-om o Ini
11.50 sati Zoran Marković: Bio sam odvjetnik, pravni savjetnik Vlade u dijelu posla koji se ticao izmjene međudioničarskog ugovora Vlade i MOL-a oko Ine. Početkom 2008. dobili smo pismo od Ministarstva gospodarstva, odnosno povjerenstva za pregovore, kojim su tražili da dostavimo ponudu. Zahtjev se pozivao na Zakon o javnoj nabavi. Tehnički detalji objavljeni su na elektroničkom registru, na temelju toga podnijeli smo ponudu, a nakon otprilike mjesec dana upitali su nas možemo li financijski korigirati ponudu. To smo učinili, za nekih deset do dvadeset posto i zatim je naša ponuda prihvaćena. Osim nas bilo je pet odvjetničkih društava kojima su poslani zahtjevi za ponudu.
Na upit tužiteljice Tamare Laptoš koliki je bio iznos u ponudi, Marković kaže da je riječ o 1,5 milijuna kuna naknade i dva milijuna kuna nagrade.
– Nakon korekcije snizili smo ovaj prvi dio na 1,2 milijuna kuna, a drugi na 1,5 milijuna kuna. Savjetovanje izbora najboljeg rješenja, pisanje dokumenata, odluka Vlade, i još nekoliko općenitih poslova, to je bio opis posla kao savjetnika. Raspolagali smo osnovnim međudioničarskim ugovorom. Zatim smo pogledali i dobili prospekte Ine iz 2006. koji su se ticali izlaska na burzu pa smo pribavili statusne dokumente Ine – rekao je Marković.
Tužiteljica: Znate li koji je bio zadatak povjerenstva?
Zoran Marković: Slični kao i moji samo s pregovaračkog stajališta. Oni su bili kao savjetodavno tijelo Vlade jer na kraju Vlada odlučuje.
Sudjelovao je, kaže, na sastancima povjerenstva za pregovore. Sjeća se tri sastanka. Na jednom su pozvali predstavnike Ine jer su najbolje poznavali kako je u praksi funkcionirao ugovor iz 2003., na jednom su bili i predstavnici MOL-a, a svi su bili do ljeta 2008. godine. Na upit tužiteljice tko je bio na sastanku povjerenstva s MOL-om, Marković navodi Hernadija, Abela Galca i možda još jednu osobu, ali ne može se sjetiti. Polančec je trebao voditi sastanak, no njegov šef kabineta Novak rekao je da je Polančec spriječen i da je poručio Vedranu Duvnjaku da vodi sastanak. Još je bio i Bošnjaković u jednom dijelu sastanka, a vjeruje da je bio i Novak. Što se tiče sadržaja, sastanak je, kaže, bio na formalnoj razini, konkretni sastanci s dokumentima događali su se u jesen 2008. godine i na njima je isto sudjelovao. Posao je zaključen krajem siječnja 2009. i tada sam fakturirao preostali dio od 1,2 milijuna i ostalih 1,5 milijuna kuna nagrade, kazao je Marković objašnjavajući kako mu je i kada isplaćen ugovor sklopljen za pravno savjetovanje Vlade.
10.45 sati Završeno je ispitivanje svjedoka Branimira Horačeka. Uslijedila je stanka nakon koje će u 11.45 sati svoj iskaz dati drugi svjedok Zoran Marković, jedan od optuženika u slučaju Spice.
10.25 sati Na upit J. Sloković je li netko na njega vršio pritisak iz MOL-a i jesu li se nametala gotova rješenja, Horaček je kazao da nisu.
Jadranka Sloković: Imate li saznanja da je ugovor o izdvajanju plinskog biznisa bio vezan s međudioničarskim ugovorom?
Branimir Horaček: Nemam.
10.18 sati Jadranka Sloković: Jeste li imali osjećaj da ste dobro obavili svoj posao?
Branimir Horaček: Da.
Jadranka Sloković: Zašto nije potpisan ugovor o plinu?
Branimir Horaček: Ne znam. Otkad je Polančec dao ostavku, nisam više sudjelovao u tome.
Jadranka Sloković: Jeste li zatražili od bilo koga projekciju poslovanja firme Prirodni plin?
Branimir Horaček: Tijekom pregovora mi smo napravili više od 70 projekcija poslovanja te tvrtke. Tri elementa utječu, cijena ruskog plina, dinamika povećanja cijena na domaćem tržištu i u prvoj godini 660 milijuna kuna gubitka, u drugoj godini oko 400 milijuna kuna dobitka, a u trećoj 2011. oko 130 milijuna kuna gubitka, to je bio scenarij.
Nakon što je svjedoka ispitala tužiteljica Tamara Laptoš, Horačeku se obratila Sanaderova odvjetnica Jadranka Sloković
10.05 sati Jadranka Sloković: Je li bilo rasprava da se otkupi i plin u Okoliju?
Branimir Horaček: Trebao je biti otkupljen i Okoli i taj plin, ali samo ona količina koju je Ina utisnula. Trebalo je utvrditi zatečenu cijenu plina po tadašnjoj srednjoj vrijednosti, a cijenu naknadno utisnutog plina po tržišnoj cijeni.
Jadranka Sloković: Jeste li definirali kriterije plaćanja?
Branimir Horaček: To je bilo definirano glavnim plinskim ugovorom. No nakon glavnog ugovora trebalo je donijeti sedam-osam ugovora koji su trebali pobliže definirati izdvajanje. Jedan se ticao PSP-a Okoli. Bilo je prijepora oko količine i definiranja cijene. Jedna strana tvrdila je da je utisnuto po višoj cijeni pa su se vodile velike rasprave o tome. Ja sam izvijestio Polančeca o tome i pitao jesam li ovlašten postići još bolje uvjete za prirodni plin i on mi je rekao da naš tim može pregovarati o boljim uvjetima. Naknadno smo reducirali cijenu za 60 posto. Izdvajanje plinskog biznisa tražio je MOL.
10 sati Tužiteljica: Tko je trebao preuzeti društvo Prirodni plin?
Branimir Horaček: Država je trebala otkupiti tu tvrtku koju je Ina trebala izdvojiti. Za jednu kunu.
Tužiteljica: Proizvodi li RH svoj plin?
Branimir Horaček: RH proizvodi oko 60 posto plina, a uvozi oko 35 do 40 posto do 2010. iz Ruske Federacije.
Tužiteljica: Je li se na sastancima raspravljalo o upravljačkim pravima u Ini?
Branimir Horaček: Nikad. Cijene plina nisu se mijenjale od 2001., a cijena ovisi o cijeni naftnih derivata na mediteranskom tržištu koja je dvostruko povećana. Sve zemlje u susjedstvu imale su dvostruko veće cijene, stoga je Ina bila na gubitku i hrvatski predstavnici u Ini stalno su zagovarali povećanje cijene plina. Godine 2007. donesen je Zakon o tržištu plina u kojem je navedeno da će cijene za gospodarske subjekte biti određene po tržišnim uvjetima, a uskoro i na isti način cijene za domaćinstva. To su bile smjernice Europske unije koja je zahtijevala da se do 31. 12. 2011. cijene određuju isključivo po tržišnim kriterijima. Predstavnici Ine nisu predlagali izdvajanje plinskog biznisa za razliku od mađarskih predstavnika, oni su htjeli povećanje cijene plina.
9.51 sat Tužiteljica: Tko je sudjelovao na tim sastancima? S kime su održavani?
Branimir Horaček: Sastanke je vodio Polančec, ja sam bio, Zvonimir Novak je asistirao, bio je i Zvonimir Marković, pravni savjetnik. Na prva dva sastanka bio je Radošević, predsjednik uprave Plinacra, i Tomo Galić. Nakon toga Galić i Radošević više nisu bili jer se nije raspravljalo o PSP Okoli. MOL su predstavljali Hernadi i Abel Galac, član uprave MOL-a Bač, sa svojim stručnim službenicima. Na pitanje tužiteljice je li na kraju pregovora dogovoreno izdvajanje plinskog biznisa, Horaček je kazao da jest te da je u ugovoru naznačen i model izdvajanja.
9.45 sati Tužiteljica: Je li vam je rečeno da je to pregovarano na prijedlog MOL-a? MOL je predložio da se osim plinskog skladišta izdvoji i plinski biznis jer je Ina u plinskom poslovanju imala gubitke?
– Sudjelovao sam na svim sastancima vezanim za izdvajanje Prirodnog plina. Jedan uvodni bio je početkom kolovoza. Sastali su se pregovarački timovi. Zatim krajem kolovoza pa je uslijedilo jedno šest sastanaka. Na tim sastancima definirali su se modeli izdvajanja, a iza toga bilo je jedno 15 sastanaka zbog teksta glavnog plinskog ugovora koji je sastoji od dva dijela. Jedan o izdvajanju skladišta Okoli, a drugi uz izdvajanje Prirodnog plina. Svi sastanci bili su u ministarstvu osim jednog na kraju u Vladi. Posebno se pregovaralo o izdvajanju podzemnog skladišta plina Okoli, a posebno o izdvajanju plinskog poslovanja. Na prva dva sastanka uglavnom smo razgovarali o PSP-u Okoli, a ostatak o plinskom poslovanju – kaže Horaček koji je u to vrijeme bio ravnatelj Uprave za energetiku u Ministarstvu gospodarstva.
9.37 sati Nakon mjesec i pol dana stanke nastavlja se suđenje Ivi Sanaderu. Prvi je svjedok Branimir Horaček. Tužiteljica Tamara Laptoš upitala ga je ima li saznanja o pregovorima Vlade i MOL-a o Ini na što je Horaček odgovorio potvrdno.
– Imam saznanja o izdvajanju tvrtke Prirodni plin iz Ine. Nisam dobio nikakvu odluku da sam član nekog tima, nego mi je Polančec jednom prilikom u lipnju 2008. rekao da ću biti član tima koji će pregovarati o potencijalnom izdvajanju plina. Damir Polančec rekao je da ćemo pokušati dogovoriti uvjete koji bi tvrtki osigurali optimalno djelovanje, a ako to ne dogovorimo, neće ni biti izdvajanja – izjavio je prvi svjedok. Tužiteljica mu je predočila iskaz koji je dao u istrazi u kojem je kazao da je izdvajanje plina dogovoreno na prijedlog MOL-a. Horaček je potvrdio dodajući da je Polančec rekao da do izdvajanja neće biti ako se ne osigura normalno poslovanje. – U iskazu sam rekao da je dogovoreno da će se o tome raspravljati. Tvrdim da mi je tom prilikom rečeno da, ako se ne postignu uvjeti za normalno poslovanje, do toga neće ni doći – kazao je Horaček.
Nakon mjesec i pol dana stanke, koja je bila određena jer je Ivan Turudić, predsjednik sudskog vijeća, morao ići na operaciju koljena, danas se na zagrebačkome Županijskom sudu nastavlja suđenje Ivi Sanaderu, bivšem premijeru u slučajevima Hypo i Ina – MOL.
Prema predviđenom rasporedu, na klupu za svjedoke trebali bi sjesti odvjetnik Zoran Marković, inače jedan od optuženika u slučaju Spice, te Branimir Horaček, bivši ravnatelj Uprave za energetiku Ministarstva gospodarstva. Obojica će svjedočiti u dijelu optužnice koji se odnosi na slučaj Ina – MOL, a neki od prije saslušanih svjedoka iskazivali su da je Markovićev odvjetnički ured posao s Vladom, u pravnom poslu vezanom za izmjene dioničarskog ugovora između Ine i MOL-a, dobio izravnom pogodbom bez javnog natječaja.
Stanku od posljednjeg ročišta za operaciju koljena iskoristio je i Sanaderov odvjetnik Čedo Prodanović, a Sanader je u međuvremenu optužen i u slučaju Fimi media te je saslušavan u istragama koje se protiv njega vode u slučajevima Dioki i HEP – TLM.
zasto su njem oci tako crvene... ?